Damaged Roses

Opet ja...a da..svi ste zaboravili na moj blogić, nema veze, sama sam si kriva, kd više nisam tak često ovdje i nejdem po blogićima...
mala "digresija" na post prije...
nije sve tako bajno kako se čini...
ipak ću biti ona budala i čekati, bar do 15.11.
k'o bi rek'o čuda da se dese....
čudo?
ne....
repriza
da...

Sami krojimo svoju sudbinu, meni je očito ponestalo konca ili nečega drugoga pa sam stala.

Ali..iskreno....
bez njega mi ništa nema smisla, čak niti sve što sam do sada napravila...a...i...nemogu zamisliti život bez njega, ne, nemojte krivo shvatiti, ali..kada ga nema, jedna polovica srca je prazna, a sa prazninom, hladnoćom u sebi, nitko ne želi živjeti kako treba, tj punim plućima...

da....bojala sam se da me je prestao voljeti...ali...nije....

smiješnu sudbinu mi je netko skrojio, ali neću se buniti, neću prigovarati, ali ću se nadati pozitivnom završetku.

neke stvari jednostavno nemožeš promijeniti, ali se možeš prilagoditi.
neke stvari nikada nebudu otišle, kada ćeš to i misliti, odjednom, kao da ih je netko poslao, će banuti i shvatit ćeš da su one uvijek bile tu.

uživaj u onome što imaš, ne želi previše, ne traži previše i zapamti, nisi ti uvijek u pravu a niti najbitniji.

pozzz

Eeeeej people!!!!!
Ma znam, opet me dugo nije bilo, a kaj ćeš....sve je to za ljude :)

Dobra vijest: radim već 6 mjeseci (ugovor se produživao: prvo 3, pa opet 3)
i sada se produžio za 6!!!!!mjeseci!!!!! daaaa, baš sam sretna zbog toga, jer mi je na posliću super, ljudi sa kojim radim su dobri, atmosfera odlična i eto...
Sad će i fax početi, iskreno, jedva čekam, jer mi je sve postalo "monotono"... posao-doma-van i tako stalno...dosadi nakon nekog vremena, tj 3mjeseca

Ah....dogodio se jedan neočekivani preokret u mom životu...naime, od 9 mjeseca 2004 do 2.09.2008 godine, ja sam bila luuuda za jednim dečkom, tj, dečkom zbog kojeg su nastali svi ovi postići...eh...mi odavno prekinuli simte tamte, ali se nastavili viđati itd (skraćenooo haha)...eh...no, nakon njega (iz prošlog posta - osoba broj 2) je on došao...i to sada već traje 3 godine (ok, oko toga se još prepiremo, ali pola godine više manje, tak' nebitno)...no, ja sam se i dalje viđala sa osobom br 1., (a osoba br 2.će biti BUBI) e, tu su bile i druge osobe, no nikako da budu kao osoba br1...ali moj bubi je supach
mislila sam da sam se zaljubila(prije 2tjedna mi je to prošlo kroz glavu) - nisam, ali mi je jako drag, i evo zadnjih..pa...hmmm...joj, ja i datumi mislim da je nekih 6 mjeseci, nam supach ide i baš sam sretna ...
sad u utorak sam se našla sa osobom br 1....morala sam, zbog sebe..i znate što???? Bilo je svega ali osjećaja??? pa..baš i ne...
više ima osjećaja sa mojim bubijem (joj, ne znam zašto bubi ali eto)

danas smo se isto trebali naći, ja i br1, ali...ovak, on radi itd..rekao je: nema slobodnih vikenda, dana, niti za blagdane, ništa..eh, da bi on meni prije sat i pol, preko facea poslao: možda večeras idem sa starcima na more, ali sve ti javim oko 8 itd...

eh...tko je tu kreten??? On!! Jelda???
Pa nisam više naivna budala koja će čekati...ajme...ja da se ponižavam...da zicer...pa nisam tak pukla...ok, prije godinu dana to bi napravila, ali nemožeš jedan dan reći jedno, a drugi dan drugo..pa nisam tak senilna...
strašno...ma smiješan je postao...
Ne sjećam se kaj sam mu točno odg...nešto tipa da do 6 javi (nebude, jer sam još neke stvari napisala a ja se nemogu sjetiti)

Ne znam zašto nemože prihvatiti da sam se promijenila...
Sve mi je to postalo smiješno..ne, presmiješno...

Zato se nadam da će moj bubi večeras doći po mene, jer idem sa frendicom na cugu pa...a bubi moj..

eto...
joj, curke, nedajte muškićima da vas vrte oko maloga prsta...
a je se br1 zajeb'o...hahahaha...
strašno...hihihihi

baš sam se promijenila....hehe...ma moj bubi je bubi...haha

pusonja sviiima

Naslov baš i nema veze sa onim o što ću pisati....sjetila sam se te stare, stare pjesme od Magazina i eto...

Novi dizajnić...nije loš...valjda...ne znam....

Koliko puta čovjek može pogriješiti i ponavljati te iste pogreške i učiti iz njih ali ih svejedno ponovo učiniti?!? Zbunjujuće...valjda..
A gdje je granica? Kad će se crta povući? I kada će se greške prestati ponavljati?
Jednom kažeš: nikada više! Ali opet tu istu stvar ponoviš ali sa nekom drugom osobom.

Dođeš do ruba i razmišljaš, prijeći crtu ili koraknuti unazad ili jednostavno okrenuti stranicu i sve ispočetka?
Teško je to...veliki korak, velika odluka...ako odeš unazad, može doći do još veće pogreške, ako korakneš naprijed padaš a opet, ako okreneš stranicu, što je btw veliki korak, ne znaš što te čeka...
Zaljubiš se...daš sve od sebe...trudiš se, nadaš se njegovoj promijeni a od toga ništa..povrijedi te, slomi te, zgazi te a ti i dalje voliš...jadno...čekaš ga i tražiš i nadaš se..jadno...šalješ poruke na koje ne odgovara..jadno...javi se kad mu se da ili kad mu se k**** digne i ti, naravno, presretna, odgovaraš i dogovaraš sastanak znajući kako će to završiti...slušaš njegove prazne riječi i govoriš mu da mu vjeruješ, a zapravo mu niti riječ ne vjeruješ ali nemaš hrabrosti mu to reći u facu jer ga voliš i ne želiš ostati sama, a zapravo si sama ali to ti još nije došlo do glave..ali bude, s vremenom...
Odeš van, malo se zabaviti sa curkama, zaboraviti na njega i prestati razmišljati toliko o njemu i o tome gdje si pogriješila i što ti nemaš a ona ima....pogledaš na sat i vidiš da je ponoć prošla, bus više ne vozi, okreneš se oko sebe, pogledaš tko je u bircu i vidiš poznato lice... javiš mu se, pitaš ga za prijevoz i on jednostavno kaže da će čekati kad ćeš doći do njega da te odvede doma..
Nakon nekog vremena, dođeš k njemu, odete, niste pijani, pričate, vidi da nešto nije u redu ali ne pita previše, zajebancija je tu, muzika i sve super..dođete pred tvoju kučicu/zgradu i čekaš..čeka i on...ti njemu fala na prijevozu, vidimo se, laku noć...a on - a pusa? daš mu pusu u obraz, a on te primi i poljubi u usta..traži tvoj broj, daš mu ga...
Dok si se ljubila, nisi ništa osjetila..malo kemije i to je to...
Sljedeći put odete do kraja a ti završiš u suzama...plavušo...
Nakon nekog vremena priznaš to voljenoj osobi koji ti je i prvi bio u svemu...sa tom osobom se navlačiš 4godine...da..vrijeme leti a ti čekaš..
K'o budala..kreten..idiot bez maske...
Sa tom drugom osobom nastaviš 2 godine, ali u međuvremenu se čuješ i viđaš sa ovom prvom osobom...
Saznaš neke stvari što je voljena osoba radila (to je prva osoba) i pukneš...
tuga...
jad...
depresija..
suze...
suze..
i još suza...
Slučajno upoznaš nekog dečka,treći dečko..prvi izlazak..drugi...na trećem ideš do kraja...
Prekineš sve sa tom osobom nakon 2-3 tjedna...
Upoznaš četvrtu osobu, budeš u vezi sa njom nekih mjesec dana - bez ševe, prekineš..tko bi i bio sa osobom koja ne zna zadovoljiti...
Dolazi osoba br.5...ista pogreška...
Br.6..isti ku*ac...
Br.7..isto sranje...
Cijelo vrijeme se čuješ sa osobom broj jedan i nadaš se, ali istovremeno tražiš zamjenu i mijenjaš..i tražiš...a to tako boli...nadaš se, čekaš, plačeš, pa se smiješ, pa uživaš, pa opet pukneš i tako u krug...
Osoba broj 2. baš i nije toliko aktualna, nekih...hmmm...6mjeseci pauze i ponovo se ta osoba br.2 javi...ponovo se viđate...čujete se slabo, tebi to smeta jer želiš više pažnje ali ok..bar se viđate 2 puta tjedno, ako ne i više, svuda te vodi..uživaš..smiješ se..nema suza..nema ružnih misli..a i ne misliš toliko na osobu broj 1.
Prođe par mjeseci, recimo 3, i ta osoba br.2 ti počinje sve više faliti, manje razmišljaš o osobi br. 1 sa kojom se čuješ tu i tamo a i vidiš tu i tamo ali sve rijeđe...i shvatiš..upali se lampica...dogodilo se ono što nisi htjela..ti si se zaljubila, pas mater i tom osjećaju...
Želiš sve prekinuti sa osobom br. 1, ali još uvijek nemaš hrabrosti, čak niti nakon tolikih muških u te 2 godine...

Da li ti je žao??
Nije...
Zašto??
Jer si sad pametnija, znaš što treba, a što ne..

Treba sve isprobati...učiti na greškama, čak i na onim za koje mislimo da su glupe ali nikada žaliti ni za čime...

Život je lutrija u kojoj netko dobiva cijelo vrijeme, dobije na trenutak ili uopće ne dobije...ali ta igra nikada ne smije prestati, uvijek ju trebamo igrati koliko god nam to bilo teško, čak i ako mislimo da smo na samome rubu, na dnu, uvijek u našem tako malenom, a opet velikom i značajnom životu postoji mala, malena svjetla točkica koja će nam pomoći i dići nas za jednu stepenicu a sve ostalo je prepušteno tebi.
Što se još naučilo...ah, da..svi muški su isti..bili oni zauzet, u vezi, ili ne, bili oni oženjeni ili ne...svi su isti...varaju, lažu i misle kako dobiti pa pričaju nebuloze..rijetki su oni koji su iskreni...ako i naletite na takvoga...na lanac.. (šala) (ili nije) (tko će to znati) (valjda ja)

Ima li ovo što je napisano nekakvog smisla??
A valjda ima, ili nema, tj nekome će imati, nekome neće...
Iskreno, samo sam pisala i pisala...čak nisam ni znala što ću napisati...riječi su izlazile iz glave...

Da li je sve donekle povezano?? A valjda je, nadam se..

I,ne, nisam pročitala ponovo ovaj post...i, ne, nebudem ispravljala ako ima koja pogreškica...

Da li je iskren?
Iskreniji nemože biti.

Da li je istinit?
To je taki tak nebitno...mašta pokreće većinu toga..

Pozdrav svima...
kiss

Nakon dužeg vremena, odlučila ja ponovo nešto napisati...
nešto nepovezano..
blesavo...
ali ipak iskreno...
k'o uvijek...

malo o poslu....a super mi je raditi, malo dosadno, ali ok...
još da nemam luđaka pored sebe..al' dobro...

a ostalo?
a ono...

najviše od svega me povrijedilo što me jedna osoba u trenutku otvaranja facebook-a odmah dodala, istog trenutka poslao zahtjev...a on...on koji ima to s***e već duže vrijeme, nije.
a zašto?
možda da ne vidim slikice od fufica..ili dopisivanja..ili zato jer piše da je u vezi a meni govori da nije.
NE ZNAM!
a i ne zanima me...
ali znam da će poluditi kada vidi tko me dodao i koga sam prihvatila.
briga me.

ljubav nije ljubav kada moraš moliti, tražiti, zahtjevati i sam sebi ići na kujac, živcirati se itd...

al' jbga...drži mene neka nada...a jbga, bude prošlo i to, kao što je SVE ostalo nestalo....

da me voli...javio bi se, zvao, nalazili bi se svako malo i ono najbitnije NEBI LAGAO, VARAO i mislio da ja ništa ne znam, da hodam bez naočala i da sam ista kao prije...NISAM!! Kad će to više shvatititi??
Samo želim da uvidi svoje pogreške..ali..ne želi..nemora...ali neka me onda ne traži i ne govori koliko me voli...
da...to najviše boli...
mogla bi mu ja reći: PUŠI KUJAC BRE, GOTOVOOO!! Testament...itd..

druga stvar,
TEEEKMAAAAAAAAA
JEDVA ČEKAAAAAAM
AAAAAAAAAAA
WEEEEEEEEEE

nije baš da pratim nogomet, ali našu repku daaaa

eto....mali misli da sam ona stara, da sam dijete k'o ove njegove flundrice, ali....ja odavno nisam ničija marioneta a njemu je vrijeme da to shvati...
ako misli ovako nastaviti...bit će sve samo na običnim kavama!

JEEER,
meni ne trebaju ovakve pjesme:
da me rastuže..na njih bi se trebala nasmijati..valjda..hmm...hmmm...
ALI, sada mi je osmjeh na licu..hehe...no da...a vojim ga...ah..

Sad kad sam jedan od bivsih
znam da nije ti stalo
glasom od sapata tisi
sam sebi kazem budalo

Jer znam da trebao ne bi
al' ja jos mislim o tebi
u meni nada rodi se
i umre svaki dan

Necu da te krivim
al' ovo moram ti reci
jos uvijek zbog tebe zivim
s tugom, al' nadam se sreci

I prije nego se snadjem
ona se kraj mene nadje
da me na tebe podsjeti
a ja joj kazem

Ref.
Dobrodosla u moj dom, tugo
mirises na usne njene
hajde reci drugu svom
ko ih ljubi mjesto mene (SMS)



nikada više nebudem plakala zbog muške osobe, tako da..ne brinite za mene..ne plačem...samo sam malo...povrijeđena jer...ponadaš se da se promijenio a isti...ah...
ne znam...
on stalno govori da voli da ovo da ono i sve super zvuči...ali...dovoljno je reći da se tjedan dana nije javio a kamo li odg na glupi sms..

pozdrav....

Nisam duugo napisala neki post..
možda i prestanem pisati...ili kad me ulovi "jedno od onih stanja"... ne znam...

fax...a dobro je, stoji tam u pripizdini, student k'o student je djobro...daju se ispiti i tak...

posao..aaaaaaaaaa.....uživam...fkt mi super na poslu, baš sam zadovoljna, ispunjena i sve 5!! Još kad ode jedan lik, bit će puno, puno bolje...

ja....hmmmm...
Znate, čak sam mislila da sam se zaljubila, ponovo...mda...plavuša... Naravno, nisam se zaljubila. Još bolje.
Ni ne želim vezu ni ništa....samo nekoga...hmmm...pri ruci...

vidjamo se...hmmm...6mj??? tako nekako....i nema govora o vezi, ali niti je bilo nešto više od "običnog" poljupca hehe, napredujem

ali prekjučer je došlo do preokreta..pa čak...jooj...ne znam...

zbunjena..........

a ok je lik....dobar....makar je jedna cura kad ga je upoznala rekla da joj izgleda k'o "prikriveni bivši" wooooow

no da...nastavimo dalje naivno hodati svijetom, sa osmjehom na licu i onim staklennim pogledom u očima, k'o dijete kada treba dobiti neki dar..i čeka...i čeka..

tako i ja....čekam.....

ne znam kaj bi pisala...vidi se...ma kad baš..uff..ni sama ne znam...
ali jedno znam, uhvatila me kriza...pa joj, od prvog mjeseca ništa i luda sam...hahaha...no da...nebitno...neee...

uživajte mi.....sad će valjda doći lijepo vrijeme....nadam se..muka mi je nositi jakne i bla bla...

pusek..........

nastavak prošlog posta... :
objašnjenje iz prošlog posta :
"greaseri" - subkultura okupljena oko funka i disco-a, slavna u doba Johna Travolte i "Groznice subotnje večeri"

Druga faza: The second wave

Oko 1977. godine fenomen punka je bio "mrtav" – ono što je u početku predstavljao bilo je nepovratno izgubljeno. Otpor prema društvu postao je uzaludan, jer punk fenomen prerastao u opću pojavu; postao je samo još jedan dio društva koje je toliko prezirao. Sex Pistols su se raspali smrću Sida Viciousa, The Clash je potpisao za veliku diskografsku kuću, a punk odjeća se mogla kupiti u većim trgovinama na Kings Roadu. Johnny Rotten rekao je to u jednoj rečenici na oproštajnom koncertu Sex Pistolsa u Winterlandu : "Imate li osjećaj da ste prevareni?".

No, to ipak nije bio kraj. Počeli su nicati novi bendovi koji su pjevali o stvarnom životu – Sham 69, Cock Sparrer, Slaughter And The Dogs, Menace i Skrewdriver. Mladi su, nakon što su se reggae i punk otuđili, našli novu glazbu s kojom se mogu identificirati – bio je to Oi! ili Streetpunk.

Dolazak Oi! glazbe označio je povratak skinheada. No, oni su se po mnogo čemu razlikovali od skinheada iz 1969. godine. Dosta je vremena prošlo, i nova je generacija oslikavala društvo u kojem je živjela.
Šišali su se kraće, čak do "nulerice". Nosile su se teške cipele, kao i prije, ali sada su se nogavice nosile podvrnute, do samog vrha cipele. Isto tako, za razliku od prijašnjih cipela sa osam do deset rupa, sada su se nosile cipele sa četrnaest, pa negdje čak i dvadesetdvije rupe. U modi su bile i tetovaže na licu, često "Made in Britain".
Skinheadi koji su "ostali vjerni" još od 1969. nisu htjeli imati ništa s novom generacijom, ili "ćelavim punkerima", kako su ih nazivali. Tako se u tučama na Kings Roadu, koje su se odvijale između tediboya i punkera, često moglo vidjeti starije skinheade kako se bore na strani tediboya, a nove na strani punkera.
"Ponos i tradicija protiv bezobraznog nepoštivanja bilo koga i bilo čega".

Kako je vrijeme prolazilo, a punk sve više postajao društveno prihvatljiv, skinheadi su se odvajali i preuzimali stilske oznake skinheada iz 1969. Počeli su preferirati čistoću i urednost (koju su prvotni skinheadi preuzeli od modsa), nasuprot istrošenosti i neurednosti punka. Čak je i "skinhead reggae" ponovno postao popularan, te je puštan u stankama između nastupa Oi! bendova.

Članovi niti jednog vodećeg Oi! benda nisu bili skinheadi, jer Oi! nikada nije ni bio žanr namijenjen isključivo skinheadima. Između članova benda i publike, bar u početku, nije bilo barijera – članovi benda bi prije nastupa bili u publici, za vrijeme nastupa im se publika nerijetko pridruživala na pozornici, a svlačionica je bila uvijek otvorena za sve. No, idila nije dugo potrajala. Uskoro je nasilje preuzelo glavnu ulogu na koncertima – punkeri protiv skinheada, skinheadi protiv skinheada, problemi sa redarima...

U to doba u subkulturu skinheada uplela se politika.
Prije 1976. ekstremno desničarsku stranku National Front nitko nije shvaćao ozbiljno, i rijetko je prelazila izborni prag.
No, u ljeto 1976. to se promijenilo dolaskom azijskih Malawi izbjeglica. Stvarne brojke su bile male, no tabloidi su uspjeli par desetaka ljudi pretvoriti u "poplavu" i potpomoći histeriju pričama o njihovom smještaju u luksuznim hotelima s pet zvjezdica i velikom državnom pomoći.
National Front je vješto iskoristila situaciju, te su na izborima 1977. skupili 250 000 glasova. Čak se počelo govoriti da će National Front zamijeniti Liberal Party kao treća najjača stranka u Velikoj Britaniji. Stranka je skupljala zabrinjavajuću potporu, naročito među mladima – i to ne samo među skinheadima! National Front prišivke su nosili i tediboyi, modsi, punkeri, "normalni"...
Kako bi povećala svoj utjecaj među mladima, stranka je osnovala Youth National Front. Kao reakcija, nastale su Anti-Nazi League i Rock Against Racism, te su tako školska igrališta postala politička bojišta. Među skinheadima pokazivati lojalnost National Front-i bio je znak hrabrosti i buntovništva, a ni Anti-Nazi League nije nimalo pomogla kada je tražila od profesora da se pred djecom izjasne protiv National Front-e.
Skinheadi su bili pod posebnom pažnjom National Front-e: dok su svi ostali osuđivali nogometni huliganizam i većinu ostalih načina kojima su skinheadi kratili vrijeme, Youth National Front ih je pozdravljala ih je kao ratnike sa stadiona i objavljivala njima namijenjen redovni prilog u svom glasniku Bulldog.
Bila je to stranka koja im nije "držala prodike", već im se obraćala kao eliti britanske mladeži.

I Anti-Nazi League je imala velikih uspjeha među mladima – u travnju 1978. na koncertu "Carnival Against The Nazis" u Londonu prisustvovalo je 80 000 ljudi. Popularnosti Anti-Nazi League pridonijela je činjenica
da su na njihovim skupovima nastupali najpoznatiji bendovi toga doba. The Anti-Nazi League vršila je veliki pritisak na bendove; morali su javno obznaniti svoju lojalnost prema the Anti-Nazi League, osuditi National Front i njihove pristaše.
Drukčije izjašnjavanje bi rezultiralo oštrim sankcijama: zabrana nastupanja i puštanja njihovih pjesama na radiju, otkazivanje ugovora sa diskografskim kućama, bi bili označeni kao nacisti...
Uvidjevši uspjeh raznih Rock Against Racism manifestacija, National Front je ustrojila svoju organizaciju Rock Against Communism oko koje su se okupljali bendovi koji su bili otvoreno ekstremni desničari. Na izborima 1979. National Front nije polučila rezultate kao dvije godine prije, te je ubrzo počela propadati – veliku ulogu je imala i kampanja u tabloidima koja je neke vodeće čelnike National Front razotkrila kao prikrivene naciste, homoseksualce i osuđene pedofile.
Mnogi skinheadi su zbog toga napustili National Front i prešli u ekstremnije organizacije kao što su Brittish Movement ili čak paravojne organizacije Section 88 ili National Socialist Action Party. Brittish Movement se posebno okoristio dolaskom skinheada – članstvo mu se popelo na 8 000. Za razliku od National Front, Brittish Movement je bio otvoreno neonacistička organizacija i, na veliko zadovoljstvo skinheada, zainteresiraniji za direktnu uličnu akciju nego za čekanje rezultata izbora.

U to vrijeme skinheadi su se pojavljivali u većim gradovima diljem Ujedinjenog Kraljevstva, Europe i Sjedinjenih Američkih Država.

Unatoč svemu, još 1984. nitko ne bi skinheade direktno povezao s rasizmom ili neonacizmom. Tijekom osamdesetih rasistički motivirani ispadi skinheada su često dospijevali u novine, ali su tek 1988. mediji počeli pridavati veću pozornost skinheadima. I to ne engleskim, već američkim!
Diljem SAD-a nicale su rasističke organizacije koje su uz sebe vezale skinheade – Ku Klux Klan, Aryan Nations, White Aryan Resistance... Američki skinheadi su općenito bili nasilniji od engleskih. Dok su u Velikoj Britaniji su tuče bile svakodnevna pojava, ali rijetko završavale smrću, u SAD-u su šake i noževi zamijenjeni pištoljima i bombama, a i samo nasilje doseglo je nove razine.
Tako su skinheadi u Sacramentu razapeli čovjeka na par dasaka jer je pokušao napustiti bandu. Isto tako, jedna skingirl je u Chicagu tako pretučena da su njenom krvlju nacrtali svastiku(Svastika (kukasti kriz) je znak u obliku jednokrakog kriza s krajevima savijenim pod pravim kutom na lijevu ili desnu stranu, a moze biti nakosen ili orijentiran vodoravno) na zidu.

1988. je počela medijska hajka na skinheade, svi veći mediji su imali posebne priloge: Rolling Stone, Oprah Winfrey, Geraldo Rivera...
Uskoro su u javnosti termini "skinhead" i "neo-nacist" postali sinonimi. Umjesto da su nekako spriječili rasizam, mediji su pridonijeli povećanju broja rasističkih skinheada – sve je više rasista preuzimalo image skinheada.
Nakon događaja u Southallu, i sama Oi! glazba je označena kao rasistička, te su se mnogi Oi! bandovi raspali. Ovakva reputacija mnoge je natjerala da se povuku iz subkulture, te je subkultura nestala u mnogim gradovima. Subkultura skinheada zapala je u drugu veliku krizu.



Treća faza: The third wave

U trećoj fazi povijesti skinheada došlo je do nastanka mnogih frakcija skinheada: SHARP (SkinHeads Against Racial Prejudice – Skinheadsi protiv rasnih predrasuda), RASH (Red & Anarchist SkinHeads – skinheadi komunističkih i anarhističkih političkih uvjerenja), Trad, Gay, GASH (Gay Aryan SkinHeads – homoseksualni skinheadi koji vjeruju u nadmoć bijele rase), Hammerskins (međunarodno udruženje nazi skinheada, "elita" - kako se sami nazivaju) Outlaw Hammerskins(hammerskinsi izbačeni iz udruženja koji su se zasebno organizirali)...
Nastanak tolikih frakcija može se objasniti željom za razlikovanjem od stereotipne slike skinheada kao priglupog neonacista.

1987. u New Yorku nastali su S.H.A.R.P. kao reakcija na opću sliku skinheada kao rasista i neonacista. Ta mala skupina skinheada i punkera uzela si je za zadaću da pošalju drukčiju poruku o skinheadima: da svi skinheadi nisu jednaki, da svi imaju različite ideale i politička vjerovanja. Dijelili su letke, gostovali na radijskim i televizijskim emisijama...
No, njihovo djelovanje je samo pojačalo podjelu – uskoro nije bilo dovoljno samo reći da si skinhead, već i koja si vrsta skinheada.
Mnogima je dosadilo silno prepucavanje oko politike, pa su se jednostavno označili kao "traditional" skinhead.
Time su se potpuno odrekli politike i vratili se glazbi, stilu i zanimaciji skinheada iz 1969. – reggae, ska, skuteri i pivo su opet postali glavne teme.

Početkom devedesetih, propašću komunističkih režima diljem Europe, počeli su se pojavljivati skinheadi. Tako danas u novinama možemo čitati o rasističkim ispadima skinheada u Budimpešti, Moskvi, Varšavi, Beogradu, Zagrebu, Rijeci... No, nastaju i non-racist skupine u Norveškoj, Danskoj, Švedskoj, Njemačkoj, Mexicu, Japanu, Australiji, Novom Zelandu...
Danas se skinheadi mogu naći u svim većim gradovima na svim kontinentima.



To bi bilo sve o Skinheadsima...
ok, ne baš sve ali "početak početaka" :)

Prvo: Sretan Vam Uskrs!!!

eh..malo potaknuta događajima od proteklog tjedna, odlučila sam malkice i pronaći nešto o njima svima i malo zainteresirati ljudove (ne sumnjam da ne znate sve ovo jer ipak wikipedia - ruuullllzzzzz :) šala...)
zašto zainteresirati jer svašta čujem okolo naokolo i malkice mi muka od svega toga jer ljudi nemaju blage što pričaju...ne kažem da vi ne znate ovo kaj će pisati ali meni je ovo gušt bilo čitati i zato je tu stavljeno!

I nadam se da se neki nebudu uvrijedili što ću ih sve staviti na moj blogić..i..hmmm...nemam pojma...ah, da, volim čelave muškiće pa ćemo i sa čelavim poćeti, ne, šalim se, prvi su mi pali na pamet pa krenimo.....
i, da, o ovima dole fkt puno piše i fkt mi zanimljivo bilo čitati i baaa, zato su prvi na redu....nebudite ljuti...

E, da, imaju 3!!! faze pa ću svaki dan po jednu...

Skinheadsi (en. Skinhead - Ćelava glava) su pripadnici pokreta začetog krajem šezdesetih godina 20. st. u radničkim četvrtima istočnog Londona.

Prva faza: Spirit of '69

Iako su na nastanak i razvoj skinheada utjecali mnogi povijesni, demografski, religijski i sociopolitički utjecaji, najvažnije su dvije pojave: poslijeratno gospodarsko stanje, te imigracija i socijalna integracija jamajkanskog stanovništva.
Pedesetih i šezdesetih godina u Velikoj Britaniji bile su prisutne dvije glavne subkulture koje su naročito pridonijele nastanku Skinheada. Predstavnici britanske bijele radničke klase bili su modsi - mladići koji su slušali najnoviju "modernu" glazbu (uključujući soul, reggae i ska), nosili besprijekorno uredna odijela i vozili skutere (vespe i lambrette).
Modsi su bili "tipični pomodari niže klase" – subkultura poslijeratne Velike Britanije kada su teenageri imali solidne dohotke i želju za identitetom pored ličnosti školarca ili radnika. Nosili su nazgled konzervativna odijela pristojnih boja, te su bili probirljivi i uredni. Glazbom i mjestima za izlazak bili su usko vezani uz crnačku zajednicu imigranata s Jamajke, koja je u to doba bujala. U isto vrijeme, kako na Jamajci, tako i među imigrantima bila je aktivna subkultura čiji su akteri bili znani kao "Rude Boys".
Nosili su odijela, slušali ska i reggae, te bili na zlu glasu zbog bezobzirnosti i nasilja.

Subkultura modsa počela se raspadati na niz različitih grupa tokom 1966. godine. Najočitija je bila podjela između "hard modsa" i onih koji su otvoreno slijedili modu šezdesetih godina (te se tako približavali hipijima).

"Ekstravagantniji modsi... upleteni u cijeli ritam i blues, pomodarstvo, stil ulice Carnabie... pretapali su se u modno svjesne hipije"

Takozvani "hard modsi" ili "gang modsi" su odbacivali hipijevske zamisli slobodne ljubavi i uživanja droga, njihovu glazbu i političke poglede. Često su se oblačili u jednostavnu odjeću – traperice sa naramenicama, teške čizme sa čeličnim "kapicama", kratko ošišani...
Slušali su ska, rocksteady i reggae.

Iz te grupe razvili su se skinheadi, te su krajem šezdesetih godina činili samostalnu i prepoznatljivu subkulturu. Svaka subukultura može se identificirati određenim stilom koji ju prati, a skinheadi nisu bili iznimka.
1969. se razvilo nekoliko prepoznatljivih značajki stila koje su se mogle vidjeti po čitavoj Velikoj Britaniji: ako si imao kratko ošišanu kosu, naramenice i cipele sa čeličnom kapicom, mogao si se nazvati skinheadom – a tada je to bila većina mladih iz radničke klase.
U to vrijeme dužina kose i nije bila toliko "važna" kao danas – iako je većina redovno išla brijaču, "prolazila" je svaka dužina kroz koju se mogla vidjeti koža. Takozvana "nulerica" nije postala popularna sve do kasnih sedamdesetih.

Postoji nekoliko teorija koje govore o razlozima za takav izbor odjeće. Jedna kaže da je glavni razlog tuča – nasilnici su se počeli kratko šišati da im kosa ne bi smetala u tučama, a cipele s čeličnim kapicama također daju očitu prednost.
Druga pak kaže da kratka kosa i cipele sa čeličnim kapicama dolaze od lučkih radnika, koji su morali brijati glavu da ne bi dobili uši, a čizme su im štitile prste.
Za prvu medijsku pojavu skinheada uzima se listopad 1968. i "Great Vietnam Solidarity March" kada je dvjestotinjak mladića obrijanih glava u bojama FC Millwall-a trčalo za hipijima uzvikujući "Enoch, Enoch".
Sama riječ "Skinhead" nije ušla u govor sve do 1969., ali obrijani mladići s čizmama su viđeni u mod krugovima već oko 1964. Kako su hipiji i njihovi načini razmišljanja došli tek nekoliko godina kasnije, skinheade se ne može jednostavno svesti na antitezu hipija.

"Hard modsi" su ostavljali odijela za večernje izlaske, a po danu su nosili obične majice i traperice. Isto tako, skupe cipele su zamijenjene cipelama s čeličnim kapicama, a kosa je postajala sve kraća i kraća. Skinheadi su počeli nicati po svim većim gradovima Velike Britanije – od Londona, Liverpoola, Birminghama, Newcastle-a pa sve do Glasgow-a.

Kao i u ostalim subkulturama, i ovdje je u socijalizaciji veliku ulogu igrala glazba. Bio je to reggae – drugi najvažniji jamajkanski izvozni proizvod! Skinheadi su večeri provodili u halama za ples skupa sa imigrantima s Jamajke, plešući na najnovije ska i reggae hitove – Desmond Dekker, Jimmy Cliff, Pat Morgan...

Ovo doba se među skinheadima pamti kao "zlatno doba" – kad im se život sastojao od škole/posla, nogometa, izlazaka, alkohola i nasilja.

No, uskoro je u reggae glazbi došlo do velikih promjena koje su nagovještavale isključenje bijelaca. Reggae je postajao sve jasnije posvećen rasnim temama, sve se više okretao rastafarijanizmu. Glavni motiv je postao Jah i moć crnog čovjeka.

Ranih sedamdesetih, mnogo starijih skinheada je polako "vješalo cipele o klin". Skinheadi su postali sinonim za nasilje, policija ih je neprestano kontrolirala, a i bilo im je otežano traženje posla. U Lutonu je policija skinheadima zabranila večernje izlaske nakon serije nasilnih incidenata s Azijcima, "greaserima", drugim skinheadima, pa i slučajnim prolaznicima.

Stil skinheada nije potpuno nestao, ali je bilo očito da su se stvari jako promijenile. Odvojile su se tri nove struje – suedeheads, smoothies i bootboys. Suedeheads su pustili tek nešto dužu kosu, ali opet puno kraću u odnosu na ostale u to doba. Odijela i cipele koja su dosad bila rezervirana isključivo za večernje izlaske, sada su postala dnevna odjeća. Prestali su nositi teške cipele, ali ih se često moglo često vidjeti s kišobranom, koji je podjednako opasno oružje. Naime, znali su naoštriti sam vrh kišobrana, ili sakriti bodež u ručku!

Smoothies su potpuno napustili izgled skinheada – nosili su tenisice, vjetrovke i zvonaste hlače, te su puštali kosu dužu od suedeheada. Sa skinheadima i suedeheadima ih je povezivala povezivala ljubav prema istoj glazbi, pivu i nogometu.

1972., u doba dotad neviđenog huliganizma, pojavili su se bootboys. Glazba i moda su igrali sporednu ulogu u životu bootboy-a, jer se sve vrtilo oko nasilja i bitke oko teritorija – bilo da je pub, kvart, selo, grad, ili tribina nogometnog stadiona u pitanju. Ska i reggae su još uvijek bili popularni, ali se također slušala i glazba sa top lista. Nosili su jeans i teške cipele sa osam do deset rupa, koje su suedeheadi i smoothiesi napustili. Bili su to fanatični navijači kojima je svako nedjeljno popodne prolazilo u tučama na nogometnom igralištu.

1972. subkultura skinheada je zapala u prvu krizu, te je ono što je u početku bilo znano kao "skinhead" skoro potpuno nestalo.



nastavak slijedi...sutra...

Seems like just yesterday
You were a part of me
I used to stand so tall
I used to be so strong
Your arms around me tight
Everything, it felt so right
Unbreakable, like nothin' could go wrong
Now I can't breathe
No, I can't sleep
I'm barely hanging on

Here I am, once again
I'm torn into pieces
Can't deny it, can't pretend
Just thought you were the one
Broken up, deep inside
But you won't get to see the tears I cry
Behind these hazel eyes

I told you everything
Opened up and let you in
You made me feel alright
For once in my life
Now all that's left of me
Is what I pretend to be
So together, but so broken up inside
'Cause I can't breathe
No, I can't sleep
I'm barely hangin' on

Here I am, once again
I'm torn into pieces
Can't deny it, can't pretend
Just thought you were the one
Broken up, deep inside
But you won't get to see the tears I cry
Behind these hazel eyes

Swallow me then spit me out
For hating you, I blame myself
Seeing you it kills me now
No, I don't cry on the outside
Anymore...

Here I am, once again
I'm torn into pieces
Can't deny it, can't pretend
Just thought you were the one
Broken up, deep inside
But you won't get to see the tears I cry
Behind these hazel eyes

Here I am, once again
I'm torn into pieces
Can't deny it, can't pretend
Just thought you were the one
Broken up, deep inside
But you won't get to see the tears I cry
Behind these hazel eyes (Kelly Clarkson)

Ne znam...inače ju baš i ne slušam..ali naišla na njene pjesmice i odlučila staviti...nije loša pjesmica...tu je i text...k'o da je pisana za mene..a i spot je supach...

4 godine...gledajući unazad od 31.08.2004 do sada, 17.03.2008., dosta sam napravila...završila gimnaziju, upisala efzg i radim, istina, 2tjedna tek, ali zanimljivo je i sviđa mi se i želim tu ostati još neko vrijeme..
Moglo bi se reći da sam dio odradila, slažem se, ali što je sa onim što te treba svaki dan sve više ispunjavati? Ispunjena sam, ali veći dio je prazan..nedostaje mi..osoba...i ostala patetika da ne pišem bzvz...

nedostaješ mi...

volim te...

tužno i jadno i glupo ali istinito..nažalost još si vejiki dio moga života...nažalost..

zašto nažalost??
jer si licemjeran, kreten, budala, pokvaren, lažljivac i kurviš.

ali volim te..i želim da si tu...

najteža stvar je oprostiti..
ja sam ti oprostila...

mogao bi i ti meni...

a sad, vrijeme je, 7.50h, idem na jutarnju kavicu sa kolegicom i na posao..

uživajte...

kissi kissi

P.S. Sunshine moja, nemoj da ti suze kvare tvoje prekrasno lice, nemoj plakati za onime što je prošlo, sjeti se dobrih trenutaka a loše ostavi sa strane.
Čežnja...tuga...sve će to ljubice moja proći...oporavit će se i tvoje i moje sjčeko()
vojim te...kiss