Nada postoji...samo ne ovdje!

Evo...dat cu vam jos jednu zanimljivu pricu...
Strašne pričice za ljetne noći
Noćna kupanja i tulumi na plaži idealna su prilika za nezaboravne razgovore uz vatricu. U tako mračnoj, opuštenoj atmosferi, zna se dogoditi da se društvo počne zabavljati stravičnim pričicama... Znaš li i ti drugima naježiti dlačice?




Plaža - danju izvor zabave i uživancije, a noću...



Dakako, ne treba inzistirati ako ekipa nije raspoložena za takvo nešto, no ukoliko se atmosfera čini dosadnom i razgovor krene u smjeru nečeg takvog, nešto u ovom stilu moglo bi na pravi način probiti led...

Prisjeti se onoga što se dogodilo tebi ili nekome koga znaš na nekom od prethodnih ljetovanja, tu sigurno ima materijala koji se uz mala, 'kozmetička' uljepšanja može pretvoriti u zanimljivu i napetu priču. Nemoj pretjerano izmišljati i muljati jer će te prokužiti – radije se posluži onom: Ako su meni lagali, lažem i ja vama...

Brr... Naša pričica navodno se stvarno dogodila. Dva dečka, nazovimo ih K. i D., provodili su ljeto na otoku, u kući koja pripada D-ovom ujaku. Bili su sami u njoj i to je bilo super, ali kako u mjestu nije bilo puno mladih njihovih godina, kao ni mogućnosti za noćni provod, već drugog dana uputili su se stopom u susjedni gradić. Tamo su sreli cool cure i odlično se proveli, ne razmišljajući mnogo o tome kako će se vratiti sve dok nije pao mrak. Tada je D. predložio da idu pješice:

To je samo pet, šest kilometara, a postoji staza uz obalu, ne vidim u čemu je problem, rekao je.

K.-u se ideja baš i nije pretjerano svidjela, ali želio je ostati što duže jer mu je dobro išlo s crnokosom Osječankom...







To je samo pet, šest kilometara, a postoji staza uz obalu, ne vidim u čemu je problem…











Zaista, zemljana staza udaljena samo dva metra od mora išla je paralelno s cestom, od koje ju je dijelilo gusto grmlje... Mogli su vidjeti svjetla mjesta u kojem su bili smješteni, a mjesečina je obasjavala nekoliko kilometara udaljenu uvalu, pružajući zaista lijep prizor. D. i K. osjećali su se dobro, uvjereni da će brzo stići.

D. je K.-a ispitivao o tome 'dokle je stigao' s Osječankom, nadajući se da će i njemu sutra poći za rukom bolje se upoznati s jednom od djevojaka iz njenog društva. K. se zadovoljno smješkao i otkrivao svoje zavodničke tajne, no odjednom su čuli neki treći, dubok i hrapav glas.

Pogledali su se iznenađeno i zastali. Čuli su se samo cvrčci i tiho mreškanje mora. No ubrzo zatim glas se ponovno začuo i promrmljao nešto što nisu razumjeli.


Ja se ne vraćam doma bez baklje! Za to si kriv ti i tvoje stravične pričice!

K. i D. shvatili su da glas dolazi s ceste iza grmlja, lijevo i možda desetak metara iza njih. Najprije nisu ništa odgovorili, no nakon još jednog upitno intoniranog mrmljanja, D. je rekao:

Oprostite, ne razumijemo vas. Što trebate?

Glas tada glasno povikne na njih iz neposredne blizine, ali grmlje je bilo visoko i nisu vidjeli kome pripada. Odlučili su ubrzati korak, ali vika ih je nastavila pratiti, pa su ubrzali još, i još... Nakon nekog vremena, kada se više nitko (ili ništa?) nije glasao, usporili su. Gledali su se pomalo uplašeno i tiho raspravljali o tome što se dogodilo kad se gunđanje s ceste opet začulo, ali ovaj put desetak metara ispred njih...

K. i D. stali su kao ukopani, sada već prestravljeni. Ništa nisu vidjeli, a osoba kojoj je pripadao glas činila se nervoznom. Nastavili su brzo hodati prema naprijed, ne znajući što bi drugo, a s ceste su se neprestano čuli povici od kojih nisu razumjeli baš ništa. To je trajalo nekih pet minuta, a onda se začuo nekakav klopot i sve je prestalo.

Dečki su se bojali išta glasno reći. Izgledalo je da su došli sasvim blizu naselju, ali još uvijek nisu usporavali korak. D. se odjednom spotaknuo i pao na zemlju, a K. se vratio dva koraka unatrag da bi mu pomogao ustati. Tada su obojica ugledala prizor od kojeg su im se naježile sve dlake i dlačice na tijelu i koji će još dugo pamtiti...


Pun mjesec te je noći visio kao ogroman luster nad naboranim morskim tepihom...

Nedaleko od njih, na stazi kojom su cijelo vrijeme hitali, u mraku se nazirao čovjek na bijelom konju. Samo je stajao i gledao u njihovom pravcu.

K. i D. dali su se u trk i nisu se osvrtali sve dok nisu došli do prve kuće, iako ih nitko nije slijedio. Prije spavanja još dugo su raspravljali o tome jesu li zaista vidjeli to što su mislili da jesu, što im je taj netko želio reći i zašto je vikao na njih. No nisu došli ni do kakvog suvislog zaključka.

Drugo jutro, K. je razgovorao sa susjedom i rekao mu kako su noćas bili u gradiću i vratili se stazom uz more pješke. Susjed mu je na to rekao:


E, a je l' ti znaš da nedaleko od nas postoji kuća duhova?
Pripazite dok hodate tom stazom, osvjetljenje je dosta loše a na nekim dijelovima staza se nalazi vrlo blizu moru i provaliji. Jedan je čovjek iz našeg sela prije nekoliko godina tom stazom vodio svog konja kao miraz svojoj kćerki i oboje su poginuli - pali su u provaliju u more. Bila je to prava tragedija.

K. je zapela knedla u grlu. Kada je nazvao Osječanku, prvo što je rekao bilo je:

Mislim da je sada red na vama da dođete do nas. Napravit ćemo tulum, ponesite i vreće za spavanje.

Stvarno je bilo tako. Ako su nama lagali...

I evo jos malo slikica...neke ce bit prilagodene za ovu temu...al vecina nece

MySpace Layouts

MySpace Layouts

MySpace Layouts

MySpace Layouts

MySpace Layouts

MySpace Layouts

Myspace

MySpace Layouts

MySpace Layouts

Myspace layouts

Myspace layouts

blog layouts

blog layouts