|
|
| < | prosinac, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...................
dadada........Tina........
.................27.03.1989..........
.................u blizini Rijeke................
.........pa da se zna.................
mala informacija samo............
i eto konačno msn....
rodena-da-grijesi@hotmail.com....pa se javite
Get a Web Counter
postavljen 31.07.06
Let3 - Riječke pičke
Podravina, Posavina, Banat, Bačka, Srijem
Panonija, Slavonija, Pelagonija
Pomoravlje, Povardarje, Podunavlje, Posavlje
Kordun, Lika, Boka, Vranje
Gorenjsko, Dolenjsko
Šumadija, Dalmacija, Istra, Kosovo
Međimurje, Prekomurje, Bosna, Zagorje
Herceg Bosna, Potisje, Negotinska Krajina
Štajerska, Koruška, Kvarner, Sandžak
Nigdje takvog grada nisam vidio
Nigdje takvog grada nema
Riječke najbolje su čke, čke
Vole svoje dečke
I daju meni pičke
pičke , čke
Šumadija, Dalmacija, Istra, Kosovo
Međimurje, Prekomurje, Bosna, Zagorje
Herceg Bosna, Potisje, Negotinska Krajina
Štajerska, Koruška, Kvarner, Sandžak
Riječke najbolje su čke, čke
Vole svoje dečke
I daju meni pičke
pičke , čke
(x2)
Moja Rijeka je najljepši grad
U njoj vlada rokerski sklad
Gitaru svira i star i mlad
I dok na lukobranu galebovi klikću
Ja najviše štujem
Riječku pičku
Nigdje takvog grada nisam vidio
Nigdje takvog grada nema
Riječke najbolje su čke, čke ...
Shot at 2007-08-07
pjesmicu koju sam dobila od frendice , a jako mi je draga:
POVRATAK
Ko zna ( ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti- velim,
Ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.
....
Pa ako i duša u tom trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom
Pogledati kao stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.
No vrijeme se kreće , no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići-
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.
...
D. Cesarić
još jedna pjesma......zapela mi za dušu......
Hari Rončević
Još ne znam kud s tobom
Dok me dira, dok me ljubi
Tvoje usne osjećam
Dok mi priča, gubim riječi
Tvoje lice zamišljam
Kako letjeti s nekim kad su ti slomljena krila
Još ne znam kud s tobom
Ni kud bi sa sobom
Još teško je budit se pored nje
Dok me grle, njene ruke
Kao lance osjećam
Dok me dira, dok me ljubi
Tvoje lice zamišljam
Kako letjeti s nekim kad su ti slomljena krila
Još ne znam kud s tobom
Ni kud bi sa sobom
Još teško je budit se pored nje
Kao Titanik plovim dignut iz mračnih dubina
Hodam tiho k'o srna što je već ranjena bila
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Predobre pjesme Elementala:
PRSTI JEDNE RUKE
REMI:
Zdravo stranče, daj ti ispričam svoj život
dok sjedim na klupi u parku s tobom i pijem tvoje pivo
Fala na pljugi opet sam u kurcu s parama
i kad ih imam svrbe me takva sam još od malena.
Nisam jedino dijete al sam razmažena ko kraljica
pa ne cijenim darove što Bog ih pred me pobaca
I nisam stara, pa nisam mudra da prepoznam
dobre ljude što me vole, suviše sam neurozna.
Pažnju dajem poznanicima usputnim ulizicama
ego se osjeća bolji kad mu je sve po volji.
Teško podnosim kritiku, smješak dajem lažnom smješku
I samo kad liznem bocu možda mogu priznati grešku.
I volim pohvale od ljudi što mi podvale..hehe..
Moj je mobitel pun brojaka neznanih momaka.
Uhvatim se kako jaučem da sam usamljena duša
od šume ne vidim stabla i pravo uho što me sluša
Dragi stranče, već teško držim ravnotežu
sad će jutro, idem kući, glava puca, kapci stežu
I hvala bogu - što ću u novi dan uć trijezna
i reći frendovima ovo što niko još nezna:
SHOT i MERI:
REFREN:
Ko prsti jedne ruke, prijatelju ti poznaš me
Ko da se znamo oduvijek ti lako čitaš me
Ko prsti jedne ruke prijateljice - vjeruj mi
Makar ne kažem to često, hvala na potpori.
Ko prsti jedne ruke, prijatelju ti poznaš me
Ko da se znamo oduvijek ti lako čitaš me
Ko prsti jedne ruke prijateljice - vjeruj mi
Makar ne čuješ to često, hvala na ljubavi.
SHOT:
Zašto baš tebi sad se otvaram ni sam ne znam
valjda lakše to radim s tobom - kog nit ne poznam,
ti zaboravit ćeš lice a ime ti neću reć',
možda zato što pažljivo slušaš me riječ po riječ,
poslije razić' ćemo se - nikad se više vidjet,
nećeš se vratit, iskoristit sve protiv mene, neće boljet
zato tebi pričam stranče - dok cakle se oči,
dok tonem sve dublje u ovoj besanoj noći,
teško nosit je oklop što me štiti od drugih
i ispod oklopa dok cvilim ne ćuje se moj urlik
imam dojam da sam sâm makar svi su oko mene,
nikom ne dajem previše - lako se preokrene
pa to ispadne ko oružje od mene protiv mene
za mene povrijedit u mene uperit mene sredit
frendova je malo, onih pravih, stvarno malo
a i njima teško otvaram se , zbog tog mi je žao,
ti sad slušaš moju priću, možeš biti bilo tko,
noćas otvorio sam previše se, previše rekao
REFREN
MALE STVARI
REMI:
Čudan osjećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit
I danas mi je uspjelo – zaljubit se u male stvari
Neki put krivo je jutro, ili stranac što te pozdravi
neki put je kriv hiphop beat ili rif na gitari
REFREN
Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne
REMI:
Zakoračim u dan bez suvišnih očekivanja
pitanja, nadanja, sita sam skrivanja.
Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod
i šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod.
Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar
jer su svjesni di žive i kako žive – jasna stvar.
I znam da je crnjak i da smo zapeli u sridu
u rukavu nosim osmjeh pa ga imam u vidu.
Dopusti mi... da te razoružam
Otpuhni brige, primi sunce što ti pružam
SHOT:
Dobro skriveni u kockice,
mjesto što zovu dom
s crnim povezom prek očiju
ne žude za slobodom
Zrake udare u njih al otpor je uvijek jak
ljudi izvana obasjani u sebi nose mrak
zbog njih nebo se zatvori
zaplače kao dijete
šalje buru da ošamari,
protrese
da se sjete onih malih stvari
zraka i sunca nad njima
da shvate
još uvijek pozitivnih stvari ima
REFREN
Shot at 2007-08-07
izreke
" Prijateljstvo, na drugoj strani , istodobno služi
mnoštvu različitih svrha. Kamo god da pođete,
ono će uvijek ostati vaše.
Nijedna prepreka za nj nije neprelazna.
Ono nikad ne biva nepravovremeno ;
ono nikad nije nekome na putu.
Prijateljstvo nam je potrebno kao i poslovične
životne nužnosti- vatra i voda."
CICERON
" Prijateljstvo je jedini spoj koji će uvijek
držati svijet na okupu."
W. WILSON
" Volim te ne samo zbog onog što jesi,
nego i zbog onog što sam ja
kada sam s tobom.
Volim te ne samo zbog onog
što si učinio od sebe , nego i zbog
onog što činiš od mene.
Volim te zato što si me oplemenio više
no što bi to mogla bilo koja vjera
i što si me usrećio više no što bi to mogla
bilo kakva sudbina.
Učinio si to bez ijednog dodira,
bez ijedne riječi, bez ijednog znaka.
Učinio si to samim time što si bio to što jesi.
Vjerovatno to znači biti prijatelj.
ANONIMUS
"Zbog čega volim prijatelje?
Ne zbog njihovih pametnih misli:
ne sjećam ih se ni pol sata nakon
što su ih izgovorili. Ono neizgovoreno,
ono nesvjesno je istinska bit prijateljstva."
MARK RUTHEFORD
"Smatram da u prijateljstvu postoji trenutno
prepoznavanje-neka vrsta ljubavi.
Njemu je potrebna samo riječ,
dodir ruke- a odlazak je gubitak
i blagi bol žaljenja uvijek ostaje s nama."
HELEN M. EXLEY
"Pravi su oni prijatelji koje možete
nazvati u četiri sata ujutro."
MARLENE DIETRICH
" Život valja učvrstiti mnogim prijateljstvima.
Voljeti i biti voljen najveća je
životna sreća."
SIDNEY SMITH
" Gdje god bili, vaši prijatelji
tvore vaš svijet."
WILIAM JAMES
ZABRANJENO PUŠENJE
Gdje sam rođen tu je sve sirotinja
Vuk je u nas domaća životinja
Škrta zemlja nikoga ne hrani
Da preživiš moraš radit vani
Šljakao sam ja u tuđoj zemlji
Sanjao sam o voljenoj ženi
Sa arbajta kad bih doša doma
Gledao sam kako raste ona
Mislio sam sreću kupit novcem
Sredio sam stvar sa njenim ocem
Prenesoh je preko kućnog praga
Mislio sam da biće moja draga
Rekla mi je prvo veče, rekla mi je sve
Možeš imat moje tijelo, ali dušu ne
Samo tijelo ništa mi ne znači
Kraj banhofa takve mogu naći
Želio sam da me stvarno voli
Da joj ljubav nije aerobik
Kad je sa mnom da ne skriva pogled
Da ne gleda uvijek negdje pored
Zagrljeni kada zora sviće
Da budemo kao jedno biće
Rekla mi je prvo veče, rekla mi je sve
Možeš imat moje tijelo, ali dušu ne
Nije mogla dugo da zanese
U nas nije bilo graje djece
Sporo su nam prolazili dani
Za večeru kad bi sjeli sami
Razboli se, Bog je mladu uze
Pamtim vječno njene zadnje suze
I šaptaje :"Ti si čovjek vrijedan,
Ali život, život on je bijedan..."
Rekla mi je prvo veče, rekla mi je sve
Možeš imat moje tijelo, ali dušu ne
URBAN
Ostao sam sasvim sam da lezim na suncu
Ja zvao sam te da dodes iz snova i pruzis mi ruku
Ja molio sam da se napune moja mora i rijeke
U njima jos jednom da osjetim novu ljubav da tece.
I pjevam
Budi moja voda, ja sam sada vatra
Izgorjecu.
Prolij se po meni, budi sve sto zelim
Ja zivjecu.
Ostao sam sasvim sam da lezim na suncu
Ja zvao sam te da dodes iz snova i pruzis mi ruku
Ja znao sam da ces doci, doci i donijeti kisu
Ja cekao sam kao suha zemlja kad ceka svoju vodu.
I pjevam
Budi moja voda, ja sam sada vatra
Izgorjecu.
I kazem
Prolij se po meni, budi sve sto zelim
Ja zivjecu.
S dlana Boga pala si
Pusti neka svjetlost teče
Niz lica nam i laži sve
Mreža bačena na oči
Sakrila je slike te
Poput pijeska rasuti smo ostali
I vjetrom nošeni
Kroz godine duge povijesti
Skriven u kutu bola
Opijam se riječima
Što čitaju mi suze
I govore nam šapatom
Poput pijeska rasuti smo ostali
I vjetrom nošeni
Kroz godine duge povijesti
S dlana Boga pala si
I anđelu si krala mir
Kao kiša rasula kapi sve
U pehar skupljam tvoje riječi,
Tvoj pogled
I tvoj prah
DON'T WANT TO BE
[G. DeGRAW]
I don't need to be anything other
Than a prison guard's son
I don't need to be anything other
Than a specialist's son
I don't have to be anyone other
Than the birth of two souls in one
Part of where I'm going, is knowing where I'm coming from
I don't want to be
Anything other than what I've been trying to be lately
All I have to do
Is think of me and I have peace of mind
I'm tired of looking 'round rooms
Wondering what I've got to do
Or who I'm supposed to be
I don't want to be anything other than me
I'm surrounded by liars everywhere I turn
I'm surrounded by imposters everywhere I turn
I'm surrounded by identity crisis everywhere I turn
Am I the only who noticed?
I can't be the only who's learned
I don't want to be
Anything other than what I've been trying to be lately
All I have to do
Is think of me and I have peace of mind
I'm tired of looking 'round rooms
Wondering what I've got to do
Or who I'm supposed to be
I don't want to be anything other than me
Can I have everyone's attention please?
If you're not like this and that, you're gonna have to leave
I came from the mountain
The crust of creation
My whole situation--made from clay to stone
And now I'm telling everybody
I don't want to be
Anything other than what I've been trying to be lately
All I have to do
Is think of me and I have peace of mind
I'm tired of looking 'round rooms
Wondering what I've got to do
Or who I'm supposed to be
I don't want to be anything other than me
I don't want to be
No woman no cry
No woman no cry
No woman no cry
No woman no cry
Cause I remember when we used to sit
In a government yard in Trenchtown
Observing the hypocrites
Mingle with the good people we meet
Good friends we have, Oh, good friends we have lost
Along the way
In this great future,
You can't forget your past
So dry your tears, I seh
No woman no cry
No woman no cry
Little darling, don't shed no tears
No woman no cry
Said I remember when we use to sit
In the government yard in Trenchtown
And then Georgie would make the fire lights
I seh, log would burnin' through the nights
Then we would cook cornmeal porridge
Of which i'll share with you
My feet is my only carriage
And so i've got to push on thru,
Oh, while i'm gone
Everything 's gonna be alright
Everything 's gonna be alright
No woman no cry
No woman no cry
I seh little darlin'
Don't shed no tears
No woman no cry.
evp pjesmice za dvoje......znaju tko su........
kad zamirisu jorgovani
koliko sam puta umro a ti me ozivjela
koliki sam pijanac bio a ti me otrijeznila
kakve su vatre gorjele a ti ih gasila
na kakvom sam bio dnu a ti si me spasila
poslije tebe je ostala dusa gola k'o pustinja
poslije tebe mi ljubav dodje kao sirotinja
ima noci kada tugu tocim mjesto vina
al' nema dana kol'ko je na srcu rana
lako ces ti bez mene
al' kako cu ja bez tebe
kad dodju teski dani, kad odu svi jarani
kad zamirisu jorgovani
kad dodju teski dani, kad odu svi jarani
kad zamirisu jorgovani
poslije tebe je ostala dusa gola k'o pustinja
poslije tebe mi ljubav dodje kao sirotinja
ima noci kada tugu tocim mjesto vina
al' nema dana kol'ko je na srcu rana
lako ces ti bez mene
al' kako cu ja bez tebe
kad dodju teski dani, kad odu svi jarani
kad zamirisu jorgovani
kad dodju teski dani, kad odu svi jarani
kad zamirisu jorgovani
Alex Gaudino f/ Crystal Waters
I Left my job my boss my car and my home
im leavin for a destination I still dont know
somewhere nobody must have duties at all
and if u like this u can follow me so lets go
follow me and lets go
to the place where we belong and leave our troubles at home
come with me
we can go to a paradise of love and joy at -
destination unknown
Now I wont feel those heavy shoulders no more
my life got better now I finally enjoy
yes all the people wanna come here and so
come on and join us you can do that now lets go
follow me and let's go
to the place where we belong and leave our troubles at home
come with me we can go
to a paradise of love and joy at -
destination unknown
known known known known unknown
destination unknown
Destination unknown unknown Destination unknown
follow me and lets go Destination unknown
follow me and lets go Destination unknown
follow me and lets go to a place where we belong
and leave our troubles at home
come with me we can go to a paradise of love and joy at
destination unknown
I'm holding on your rope,
Got me ten feet off the ground
I'm hearin what you say but I just can't make a sound
You tell me that you need me
Then you go and cut me down, but wait
You tell me that you're sorry
Didn't think I'd turn around, and say...
It's too late to apologize, it's too late
I said it's too late to apologize, it's too late
I'd take another chance, take a fall
Take a shot for you
And I need you like a heart needs a beat
But it's nothin new - yeah yeah
I loved you with a fire red-
Now it's turning blue, and you say...
"Sorry" like the angel heaven let me think was you
But I'm afraid...
It's too late to apologize, it's too late
I said it's too late to apologize, it's too late
It's too late to apologize, it's too late
I said it's too late to apologize, it's too late
It's too late to apologize, yeah
I said it's too late to apologize, yeah-
I'm holdin on your rope, got me ten feet off the ground...
Zdravko Čolić: Ti si mi u krvi
Pogledom me miluje
k'o da me dodiruje
i svaki put
kao da je prvi
Ja stalno mislim prestat će
iz čista mira nestat će
al' požuda ne prestaje
ti si mi u krvi
Toliko dugih godina
uzimanja, davanja
ostajem posljednji i prvi
Zbog tebe sanjam Cigane
i smišljam slatke prevare
al' đavo se ne predaje
ti si mi u krvi
I ako te odvedu
Cigani čergari
ili te ukradu strašni haremski čuvari
Ako te odvedu
ja ću da poludim
bez tebe ne umijem vise jutrom da se budim
Ako te odvedu
sve će da se sruši
Pamti me k'o prijatelja, čuvaj me u dusi
i onda
kad misliš da je prekasno za snove
za sve
Toliko dugih godina...
I ako te odvedu...
Eto prošlo je mnogo...ni sama ne znam kako...jednostavno zapela sam u vremenu.....potpuno........no evo me sada....nadam se da se neće ponoviti izostanak....ne u tolikoj mjeri......no eto donosim još jedan post.....
Teško je donijeti pravu odluku...odlučiti se za nešto....odnosno jednostavno teško je shvatiti što se uistinu želi....koja je prava stvar...pravi odabir...........ljudi imaju mnoga pitanja...........ponekad jednostavno ne znaju riješiti dilemu.....ne znaju kako učiniti pravu stvar....ne znam.........kako znati.....jednostavno treba probati.....ponekad možda jednostavno nije pravo vrijeme....kada nešto jednostavno ne ide........ili nije prava stvar.......na sve se u životu treba odvažiti.....kada se želi nešto postići ili dostići...treba pokušati....treba se pomaknuti.....neki ljudi jednostavno čekaju da im se sve pruži na dlanu...bez truda...bez imalo volje....teško........jer na kraju samo ostane praznina.....kada se nađeš u situaciji koja nije to nešto bitno i važno..........shvatiš da nešto propuštaš.....a bude kasno......daaaaa.....događa se jako često....i onda ljudi žale.....i žale.......a sami su u biti krivi.....treba prihvatiti......ja razmišljam na način da se sve kad tad vrati....odnosno ako nešto trebaš postići....hoćeš....uz trud naravno.....ako ne....onda nije ni suđeno.........nije ni bitno...vjerovatno......ne znam ljudi se jednostavno jako teško odlučuju na neke korake......boje se novih i kompliciranih stvari....žele uvijek jednostavnim putem....u biti je to tako nezanimljivo.....totalno neoriginalno..........kaže se da oni koji idu lakšim putem vode dosadan život, dok oni koji se prihvate nemogućeg bivaju zapamćeni..........daaaaa...u bilo kojoj situaciji......s bilo kakvim dilemama, problemima, načinima.......treba razmišljati samo naprijed.....prihvatiti činjenice....fali upornosti....olako se sve shvaća.....i one najbitnije situacije....više nema toliko žara i volje da se stvarno nešto promijeni ...pomakne......tužno....ali eto....svi su navikli na dosadu...nikome se neda nešto pokušati....ako ne mora.....svi samo bježe od obveza...jer što će im to u životu.....ako ne treba.....hmmmmmmmmmmmmmm.......možda i nije tako..........
bokića mucho od mene
Smiješno je kako se ljudi ne kuže.....odnosno kako se neke situacije krivo protumače.....to me uvijek fasciniralo....kako netko vama tako blizak može skužiti nešto sasvim pogrešno.....ne znam.....možda su riječi krive....kada jednostavno ne shvaćate istim tempom....ne osjećate istim....niti prepoznajete bit....tu je možda problem....možda zato dolazi do zabluda....kada su ljudi sigurni da znaju i da kuže, a u biti su na potpuno krivom putu....jer ne shvaćaju vaše riječi....vaš cilj.....odnosno ne kuže što želite reći.....što u biti želite....ne volim kada netko misli za vas....kada misli da zna što je vama dobro, što bi trebalo biti i kako....uglavnom glupe su te sitacije koje vam se nametnu, a svi kao shvaćaju i znaju.................ajme to me toliko izbaci iz takta....toliko izludi....jer koliko god objašnjavali...ne kuže vas.........
Problem??????? Sigurna sam da je jedan dio problema i nedostatak komunikacije....odnosno nemogućnost izražavanja na pravi način.....zašto jednostavno svi ne bi razumijeli????????????? Zašto je objašnjenje potrebno kada je meni sve tako jasno???????????????? Zašto se ne bi jednostavno znalo????????????? Tada bi sve bilo puno jednostavnije....ne bi bilo toliko gluposti i toliko neslaganja....Kada jedno govori jednim jezikom, a drugo drugim.....sklad???????????? Pokušavam ga naći......ali baš i ne uspijeva......gubi se....kao da svaka sitnica postaje totalno nepoznata, svaka riječ potpuno čudna.............Zašto me ne razumiješ???????????????????????? Kako ne kužiš??????????
Zašto zaključuješ i misliš da znaš........a ne znaš...nisi ni blizu...............uglavnom GLUPO je.....totalno.....ljudi se toliko muče shvatiti, a u biti ne slušaju dovoljno pozorno....uhvate se za jedno i ne puštaju.....a krivo..........treba SVE čuti.....željeti znati i razumijeti...........na kraju dođete do pozicije kada ništa ni ne želite reći jer sigurni ste da će se krivo protumačiti.....tužno
Ok svi se kad tad u nečemu, nekome razočaraju........tako to ide........jednostavno već naviknuto........svi se pitaju...pa zašto?...no da li zbog toga izgubiti vjeru u sve ostalo?.......neeeeee....što bi bilo kada bi svi ljudi pokleknuli zbog nekog problema...nekog razočaranje.........povrede.....ljudi se ponekad toliko izgube u nevjerici da prestanu vjerovati u dobre stvari...u ljude...u mogućnost da mogu biti sretni....ponekad ih taj strah povjerenja toliko zaslijepi da ni ne pokušavaju..........Jednostavno se prepuste i nestanu........loše.........za sve u životu treba se boriti....za svako postignuće uložen je nekakav trud..........sve ima neko svoje mjesto.....sve ima neki svoj razlog............jednostavno sva razočaranja znak su da nije sve jednostavno........da nije sve lagano.....nego da se do vrijednih stvari ne dolazi tako olako...treba uložiti truda.....treba se boriti jer je vrijedno...jer znači......gledajući na sve negativno........time ne dobivamo ništa.......kada unaprijed krećemo u nešto s nekim pesimizmom sami smo odredili negativan cilj........nije to ok....moramo vjerovati......treba sve probati...iskušati...kroz svašta proći kako bi našli ono zaista bitno.........zaista važno.....usputne pogreške, boli.....samo nas mogu ojačati i mogu nam dokazati da nismo tu gdje bi trebali biti..........ni u jednome trenutku ne smijemo pokleknuti i predati se.....NIKADA ne smijemo izgubiti vjeru u ljude...jer ima onih kojima je zaista stalo....
BOKIĆ OD MENE.....
Pošto bijaše nezaboravno....zaslužuje par slija..........pa eto malo Spain.....
za početak.....prva destinacija na našem putu....Genova
U Genovi se ukrcali na brod.....eto ga na sliji u pozadini, iza Daje...
nakon dugog čekanja....ukrcali se mi....
na brodu nam bilo.....strava....uživali...sunčali se....zabavljali....
Anja...Daja
spavalice...Lara...Anja
wiiiiiiiiii.................................
wiiii...eto lipog mora iza mene...
onda se mi iskrcali...i stupili na španjolsko tlo......Barcelona.....eto pogleda.....
eto malo slija Barcelone....
border="0" alt="Free Image Hosting at www.ImageShack.us" /> 
u znaku Gaudia....
Henny.... 
doživjeli fontane.....predivno
stadion....
pa svašta pomalo.....nabacane slije....od svuda....Monaco, Nica....svega
To je to ljudi.....malo slija....sam da vam pokažem kak je tamo lipo.....
wiiiiiiiiiiiiiii
POZZZDRAV
Evo me home from Spain......ajme nisam htjela doma...nikako....mogu reći da sam stvarno u potpunosti očarana.....Barcelona je nešto predivno....cijeli izlet....ma svaka sitnica me se dojmila.....provedeno vrijeme...zabava.....nemam riječi.....ne znam kako vam dočarati...jednostavno treba doživjeti....preporučam svima.......istina bilo je nekih down stvari koje dođu i ponešto pokvare......pa u tu čast.....
Mislim da sam ostala istinski iznenađena....na negativan i žalostan način....shvaćam ja da ljudi se često razilaze u mišljenjima...u načinima...nastojanjima.....sve se to zna.....svatko reagira na svoje načine......ali vrlo je tužno kada od osobe do tebe dobivaš poglede nerazumijevanja.....poglede krivnje....tužno jer upravo ta osoba od tebe dobiva podršku i razumijevanje s bilo koje strane...u bilo koje vrijeme i bilo kada...svi mi radimo gluposti......svi imamo različito poimanje zabave....svatko zna što želi....što očekuje....izlazi...pleše...zabavlja se...ali kada situacija nije nimalo glupa....nimalo nerealna...jednostavno tipična...no opet neshvaćena...zbog glupog razloga...ali kada shvatiš da netko za koga si mislio da je tu kad god trebaš...kad taj netko nestane na tako glup i nerealan način.....šta reći?????...ljudi su nepredvidljivi.......shvaćam.....ponekad osjetiš razočaranje.....jer shvatiš da neke osobe nisu savršene za tvoje oči.....hmmmm....da......no ponekad je stvar samo u zabavi....u želji za nečim drukčijim....no ponekad ti dopizdi....opravdavat se?????....zašto......ako tebe čovjek ne može prihvatiti, ne želi saslušati, ne želi shvatiti....njegov problem..... hmmmmmm......sebično....a zašto...možda osjećaju strah????...ne bih znala.....znam samo da tako otuđuju ljude od sebe.....svojim osuđivanjem samo rade distancu...svijet nikada nije savršen....ljudi nisu savršeni...ponavljam.....ali pokušati prihvatiti korak je savršenstvo u čovjekovim očima.....u pogledu......u prijateljstvu....ne volim osobe koje kritiziraju druge, a sebe ne vide.... svoje ponašanje....hmmmmm..... ne shvaćaju koliko potporu imaju kada naprave glupost...kada pogriješe....kada nešto unište....ali kada kritiziraju zabavu jer naiđu na nešto drukčije kod osobe od koje to ne očekuju....tako bezveze....pa iskreno nisam ni pomislila da tako nešto može stati na put......da tako nešto može uništiti pogled na stvari...takva glupost...takvo sranje.....i ne mogu vjerovati..... kada te povrijede, a ni ne shvaćaju koliko....ne shvaćaju da boli kada vidiš razočaranje u očima frendice...ne znaju jer ne pitaju.....misle samo na ono što oni žele da je tako....na svoj svijet....svoje poglede.....svoje razmišljanje.....postoje osobe koje ne razumiju....ali prihvate...žao mi je što nisu svi takvi......
Kada te svi oko tebe razumiju.....a netko tko ti nešto znači osuđuje te.....grozan osjećaj...
Mislim da ovaj post govori o tome koliko smo mi ostale povrijeđene......i razočarane.....i koliko nas neke stvari bole.....
morah se ispucat....ali sve u svemu Spain...nešto najbolje.....
Pozzzdravljam
Evo ljudi....za točno tjedan dana biti ću na putu za Spain.....wiiiiiiiiiii...maturalac.....jedva čekam.........pa eto da znate da me neće biti tjedan dana.............wiiiiiiiiii....ajme ludila..........
Neg.....
Svatko ima svoj način....svatko ima svoj poseban stil.....pokušaj.....ideju......individualnost i kreativnost pokušavaju izaći na vidjelo...pokušavaju dobiti ocijenu.....no mnogi se boje....mnogi ne žele ni pokušati otkriti čemu teže.....što ih privlači...gdje početi....mnogi jednostavno žele igrati sigurno....ne razvijati nešto svoje...nego jednostavno biti jedni od mnogih.....u biti svi imaju ono nešto posebno....bila osobnost...bio dobar potez kistom...bio klik fotića....dizajn...književnost....filmovi......ne vjerujem da ljudi ne žele otkriti svoje strasti....svoj individualizam......zašto se svi tako boje nekakvog neuspjeha....nekakvog odbijanja....nekakvih negativnih kritika......nein......ne treba se prepustiti kritikama....treba slušati...upijati....težiti.....mnogi ne traže savršenstvo jer smatraju da ništa ne treba biti savršeno...dapače....ali pokušati nešto uljepšati...nekome nabaciti osmijeh....nekoga uveseliti.....svi to možemo.....dovoljna je volja....i neki mali individualistički rad nečega što volite......to ostavlja pozitivne misli...posvetiti sebi i svom radu barem mali dio vremena.....raditi nešto što vas ispunjava.....pa i kave s ljudima koje volite...dijeliti osmijeh.....to je ono što ljudima treba.....ono što žele.....mnogi se boje vezati....mnogi misle samo negativno.....mnogi ne žele biti.....ispunjeno.....originalno...neobično.....zašto bježati od toga?????...nije li previše toga jednako.....isprazno...klasično.....ljudi se boje pokazati dio sebe....
Shot at 2007-08-07
Hmmmmmmmm.......zašto imamo potrebu imati nemoguće.....izgubljeno......ne razumijem kako neki ljudi uporno trče za nečim što nisu znali imati....nisu znali čuvati....odnosno razumijem potrebu....ali ne i ponašanje.....najgore imali su prilika....ne samo jednu...već više.....i eto propustili ih onako namjerno, očito....to je valjda jak na riječima...ali pomaknuti se......hmmm....teško......ali opet svaki put daju si za pravo da se miješaju....da uskoče....da pokušaju nadvladati....da opet budu tu........nepozvani.....jednostavno ponekad valjda ne razumijemo što znači maknuti se....ponekad se toliko zakvačimo da ne razmišljamo....idemo iz krajnosti u krajnost....nešto što nam je nekad bilo na dlanu...zdravo za gotovo.....kada nestane......onda se javlja ego....osjećaji....nešto.....ni sama ne znam kako bi to definirala......i onad se zaokupljamo tako nepotrebno...jer kao život je sada gori....život kao nema smisla......obične gluposti.....ako ne znaš nešto cijeniti......ono odlazi.....traži drugo....što zna cijeniti......i onda dolaze glupe isprike....glupi razgovori puni emocija...koji se na kraju svode na istu priču......klepetanje......neiskreno?????....ali definitivno neusklađeno s ponašanjem...i predstavljanjem....i nekako uvijek nastojimo dati priliku....logično....uvijek mislimo možda ipak nešto ima....možda ipak ljudi mogu da se mijenjaju....mogu?????...ne znam baš.....možda......ali shvatiš da nije potrebno sto prilika...već nakon jedne shvatiš.....ako netko to ne zna iskoristit....nije potreban......jer nakon njih sto...shvatiš...neki ljudi ne mogu se promijeniti...ne žele....jer znaju ako su već dobili sto.....dobit će još jednu.....pa u nedogled.......e tu je naša greška......olako shvaćamo...previše vjerujemo pogrešnim ljudima.....a ne shvaćamo.....želimo vjerovati......želimo dati....želimo pružiti...pomoći.....ali stani....čemu ako ti se to samo odbija, a ne vraća???????...nema smisla, ne???????????????....jer na kraju krajeva...glupo je očekivati....glupo je nešto tražiti...čekati....ako nisi siguran......jer eto činjenica je da te neki ljudi razočaraju....bio netko koga znaš od svoje prve...bio netko koga tek upoznaješ.....nekako ciljevi osoba su sebični.....i onda krene ona tipična činjenica.......oduvijek pali....uvijek je prisutna.......kada izgubiš shvatiš...........ali čemu tek tada????????????....treba razmišljati....treba dobro gledati....................ponekad ne dobiješ ni onu jednu....a kamoli sto..................................prilike ne treba olako shvaćati...........ako dobiješ priliku....iskoristi je..........
Jer na kraju ispada da ne znamo imati ono što nam znači u životu....tužno
bokić od mene
Shot at 2007-08-02
Sposoban za optimizam....sposoban da voli....sposoban za slušanje......sposoban za pomaganje.....sposoban da daje savijete......sposoban da uvijek bude tu......sposoban da utješi....sposoban da prihvaća......sposoban da razumije i shvati......sposoban da ne traži uvijek krivca.....sposoban da uvijek nosi osmijeh......sposoban da ne odustaje....sposoban da traži.....sposoban.................tako nekakve kvalitete mi tražimo kod osoba.....nekoga tko će nas uvijek znati saslušati i tko će znati biti tu....pomoći.......tražimo nekoga da nas voli....čuva....ne pušta....tražimo sigurnu luku......gdje naši osjećaji nemaju straha od povrijede.....tragamo za nekim tko će znati reagirati pravom rječju na naše djelo.....netko tko neće kriviti već razumijeti.......naša pogreška biti će samo korak do pravilnosti.......tražimo srodnu dušu za koju kažu da je svaki čovjek ima......vjerujući u sudbinu...vjerujemo i u srodne duše.....barem je u mojem slučaju tako......potreba da se nekome otvorimo i priznamo......sve to se traži.....pogled koji će nam ulijevati snagu......iskrenost....volju.....borimo se za nešto što nam doista odgovara......nešto što nije samo usput nego realno tu.......tragamo...nadamo se....želimo.....da nađemo.....živimo....ludujemo.......ništa preopterećeno....ništa pretjerano...ništa neočekivano niti komplicirano.......samo jednostavan klik koji se podudara u svim kategorijma...mislima...osjećajima.....nešto jedinstveno.....samo naše....tražimo li mnogo????nemoguće?????pretjerano?????...možda......svi traže neku normalu.....na svojoj razini.....hmmmmm......tko zna.....možda..........a možda ne.............lovimo li nemoguće?????????
pozzzdravljam
P.S.
evo ti slika...pa mi javi s komentarima.....wiiiiiiii....ali iskreno molim.....
Shot at 2007-07-24
i momenat prođe......hm....zanimljivo je kako ponekad stvari imaju svoj tok......kako se situacije i uloge zamijene u tako nepredvidljivom toku....ljudi ne reagiraju na vrijeme i izgube.......treba znati uhvatiti trenutak......ljudi toliko nastoje sakriti osjećaje...nitko ne djeluje impulzivno....što je krivo.......ako se ne trudiš........gubiš.......i tek kasnije shvatiš da si mogao imati.......ali nisi bio hrabar........tako se brišu lijepa iskustva......nestaju zbog nedostatka hrabrosti...ideje ili volje......više se ljudi ne trude sami pronaći sreću....samo čekaju da ih sreća pogodi.....KRIVO.....za sve se treba boriti....tražiti.....to je i cilj..........naći savršen svijet za kojim svi tragamo.......pronaći sebe.........ljubav.......hmmmmm.....ali kako kada ne znamo iskoristit trenutak.....nešto prođe i ne vraća se više.......i tako stalno iznova....propuštamo prilike.........i nikako da shvatimo....da naučimo......da ne treba čekati pretjerano....treba se usuditi.....istina, može doći do tragedije....što se osjećaja tiče......a može i do eksplozije....u pozitivi......u tome i je stvar......nikada se ne zna.......ali čekati sreću......i nikada ne dočekati.......neeeeeeeee......kukavice ovdje teže prolaze.....oni koji se ne usude.....oni koji nemaju poticaj......oni koji misle da ne mogu......neeeeeeee.....sve se može, sve se da.......ako ti ne daš dio sebe, ne možeš ni dobiti dio nekog drugog........to pada u vodu.......ravnoteža na djelu.......polet, uzlet......svi se pitamo ima li smisla tolikog sebe dati kada uvijek nešto stane na taj tvoj put....pa padneš......ali to je jedini način da ugrabimo ono zaista pravo....što nas digne.....poletimo......i onda nakon dugo traganja......shvatio da je cijeli put bio vrijedan......dobije se puno više.....i sve loše......samo se izbriše......hmmmmmmm....malo rime....da......nego kažem ja....treba se USUDITI......pa vas sve izazivam.......imate nekog u mislima....usudite se nešto poduzeti...tako ćete znati vrijedi li ili ne......jer samo čekati....možda tratite vrijeme na krivu osobu....a tamo negdje čeka netko........treba pronaći.............
POZzzdravljam
Evo me domaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa..................zato nije bilo novih postova, komentara.......nemojte da se ljutite........ali odlučile se mi cure na mali, ljetni bijeg iz grada...................i otišle...............pa gdje drugdje nego u Jezera...........i eto provele 18 jako, jako, jako lijepih dana..........i stalno smo produživale ostanak jer eto nikako nam se nije išlo doma.......tako da od početnih 7 došle do 18 dana..........pa baš smo se lijepo družili, mnogo VODE pili.....hehehe.........i uživali........
Eto pa vam opet donosim malo slikica..........
Za početak......Daja i ja.....s ogromnim podočnjacima.........hehehe.....
eto nekog tko je putovao s nama...pravio nam društvo....pišao svuda....čak i po krevetima......
maca Duma te cucek Beba zvana Fifi.............hehehe...........
pa šta se sve radilo...........
kokteli su često bili na meti.......naravno u najboljem društvu........wiiiiiiiiiiiiiii
Anja, Lara i Antiša
Ja, Daja i Marinić.....Pinky colada
nije li dobar.........svaka čast Bijelcu...........Pina Colada......najdraži.....
pa se vozilo........
Marinić
Frane i Antiša
pa se pilo......osim koktela
.......svega tu ima.........wiiiiiiiii
Teta Ive......cuga vodu......hehehe
Daja za vodom.....
i kupalo se naravno.......
Matea......fufa iz Zagreba......hehehe.....veliki joj pozzzdrav
pogled na plažu......nije li divno......wiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii
gacka po vodi..............
pa smo jednog lijepog dana išli
gledati mađioničara..............
dobile rezervaciju.........
....strava.........nije li?......hvala dečkima........
te dobre konobare......
Stefan.....loš u kartama..............hehehe........wiiiiii za nas
te naš Antiša....
pa opet malo mi...........
slike sa skupnog druženja...........
.................hmmmm......neda mi se..........
Hrvojeeeeeeeeeeee...............
Bijelac i Ogi..........ostavi se žena, pij vino............mudro..........hehehe
nisu li slatki?????
naš dragi konobar......sa puuuuno vode...........hehehe
joj pa opet mi...........
Martin............
dvije lude.............
vožnja u basu.......dugih 6 sati......pukle smo već bile.........
za kraj jedan cvit koji dobih.....wiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii
P.S
svi koji se pitaju što se dogodilo s tetom Limetom........
e pa stigla je ona sretno u svoj novi dom......i još uvijek se dobro drži.................hehehe
I to bi u kratko....hmmmm....kratko...........bilo sve od mene.............uživale smo, zabavile se, družile se s divnim ljudima...........i to je to...........
Svima doli šaljem ogroman pozzzdrav......i vidimo se za Novu godinu............
Svi koji su očekivali mudrovanje od mene.....puno teksta...........uskoro.....punom parom................treba ponekad ubaciti nešto drukčije...............
Pozzzdravljam
