| < | srpanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kad je obasja suncev sjaj, njezino je lice poput znaka koji upucuje u daljine. Njezina je kosa put koji nestaje iza obzorja, a ruke valovi trave koja se povija pod vjetrom.
Kad je dodirne svjetlost mjeseca i zvijezda, njezino je lice poput drevne knjige koja govori o sreci.
Njezina je kosa tamna rijeka, a ruke su grane svijene i skrivene teretom noci.
Kad na nju padne djecji pogled, lice joj je toplo i njezno, to je lice majke. U njezinu kosu svijet se uplice poput djecjih prstiju, a ona ga njeznim zagrljajem uspavljuje i tjesi.
Kad je ugledaju oci starca, njezino je lice smireno - poput zrcala odrazava istinu. Slap njezine kose pretace se preko praga, a ruke su joj poziv i obecanje.
Kad je ugledaju njegove oci, njezino je lice lice radosti. Kosa joj je postelja od mekih dodira, a ruke poput uzdaha otkrivaju strast i njeznost potpunog stapanja.
Takvo je njezino lice - lice savrsene ljepote. Takva je njezina kosa i takve su njezine ruke. Takva je ona - iako jedina, nije jedna. Ona je Trojedna, Stojedna i Tisucujedna.
Kad je obasja suncev sjaj, kad je dodirne svjetlost zvijezda, kad je ugledaju oci djeteta ili starca, takvo je njezino lice - lice savrsene ljubavi.
Postoji tajna vjestina: biti jedno za drugo.
I kad potavni zlatnina, i cutim da je gotovo ja plovim miran i cuvam to sto imam, tu varku da sam za te ipak drukciji od svih bivsih.
Jos ti se radujem, a nemam zasto biti ponosan na nas. Jos ti se radujem, i svoje tajne tebi govorim na glas, ko da s nama sve je isto kao prije, a nije.
Postoji tajna vjestina: srcu se pokoriti, i to su price za djecu u koje ne zelim sumnjati.
Plovim miran, bas kao da jos te imam, i lazem da sve je dobro i da bolje ne moze, a moze.
Plovim miran, bas kao da jos te imam, i lazem da sam za te ipak drukciji od svih bivsih.
Nisam vidio
da gubim te polako,
i da je kraj,
da nam vise neide
ti si dala sve
i voljela me jako,
a nisam znao
ni da te nasmijem
Ti si prestala da budes
moje platno
na kome mogu,
da slikam cjeli svijet,
moje mane si
pretvarala u zlato,
a lagao sam
da mogu bez tebe
Ti odlazis
i nema vise vremena
jer on je tu i daje sve
sto nisam ja
kad oprostis,
sjeti me se ponekad,
vise ti nista ne trazim
samo jedno reci mi
Reci mi dal' bi opet
bila ona ista ti,
moja i nasmijana
da te vrijeme vrati
i da te opet pogledam
onako kako znam,
dal' bi pozeljela
isto sto i nekada,
isto sto i ja, sada
kad te vise nema...