Crne grane hrasta upleo sam u tvoju crnu kosu,
Tek modru zoru utisnuo bih ti pod stopalo,
Nezno, kao paperje pod krilom mrtve ptice.
Umesto gladnih zmija, ti places rosu,
Crne grane hrasta upleo sam u tvoju crnu kosu
S.T.
Smisao rijeci mjeri se
vjestinom precutkivanja
ljepotom neizgovorenog
sustina kazivanja samo je tisina
onog najglasnijeg u nama
jedina prava vecnost
samo velicina prolaznosti
da li je vaznije kako TE reci
ili kako precutjeti
Ujvek smo
samo ono sto nam nedostaje
ali moze li ista
tako da se razlikuje od nas
kao mi sami
Nismo li samo neka granica
sustine i smisla
ono malo beskraja
izmedju nenadjenog i trazenog
neka najcudnija pogodba
UZROKA i POSLJEDICE
u izazivanju postojanja
da li je neizvjesnost - mogucnost izvjesnog
da li je sreca - ne znati mnogo
M.G.
| kolovoz, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kad je obasja suncev sjaj, njezino je lice poput znaka koji upucuje u daljine. Njezina je kosa put koji nestaje iza obzorja, a ruke valovi trave koja se povija pod vjetrom.
Kad je dodirne svjetlost mjeseca i zvijezda, njezino je lice poput drevne knjige koja govori o sreci.
Njezina je kosa tamna rijeka, a ruke su grane svijene i skrivene teretom noci.
Kad na nju padne djecji pogled, lice joj je toplo i njezno, to je lice majke. U njezinu kosu svijet se uplice poput djecjih prstiju, a ona ga njeznim zagrljajem uspavljuje i tjesi.
Kad je ugledaju oci starca, njezino je lice smireno - poput zrcala odrazava istinu. Slap njezine kose pretace se preko praga, a ruke su joj poziv i obecanje.
Kad je ugledaju njegove oci, njezino je lice lice radosti. Kosa joj je postelja od mekih dodira, a ruke poput uzdaha otkrivaju strast i njeznost potpunog stapanja.
Takvo je njezino lice - lice savrsene ljepote. Takva je njezina kosa i takve su njezine ruke. Takva je ona - iako jedina, nije jedna. Ona je Trojedna, Stojedna i Tisucujedna.
Kad je obasja suncev sjaj, kad je dodirne svjetlost zvijezda, kad je ugledaju oci djeteta ili starca, takvo je njezino lice - lice savrsene ljubavi.
Postoji tajna vjestina: biti jedno za drugo.
I kad potavni zlatnina, i cutim da je gotovo ja plovim miran i cuvam to sto imam, tu varku da sam za te ipak drukciji od svih bivsih.
Jos ti se radujem, a nemam zasto biti ponosan na nas. Jos ti se radujem, i svoje tajne tebi govorim na glas, ko da s nama sve je isto kao prije, a nije.
Postoji tajna vjestina: srcu se pokoriti, i to su price za djecu u koje ne zelim sumnjati.
Plovim miran, bas kao da jos te imam, i lazem da sve je dobro i da bolje ne moze, a moze.
Plovim miran, bas kao da jos te imam, i lazem da sam za te ipak drukciji od svih bivsih.
Nisam vidio
da gubim te polako,
i da je kraj,
da nam vise neide
ti si dala sve
i voljela me jako,
a nisam znao
ni da te nasmijem
Ti si prestala da budes
moje platno
na kome mogu,
da slikam cjeli svijet,
moje mane si
pretvarala u zlato,
a lagao sam
da mogu bez tebe
Ti odlazis
i nema vise vremena
jer on je tu i daje sve
sto nisam ja
kad oprostis,
sjeti me se ponekad,
vise ti nista ne trazim
samo jedno reci mi
Reci mi dal' bi opet
bila ona ista ti,
moja i nasmijana
da te vrijeme vrati
i da te opet pogledam
onako kako znam,
dal' bi pozeljela
isto sto i nekada,
isto sto i ja, sada
kad te vise nema...