Sutra je novi dan

12 veljača 2013





Što to ima u ljudima tužno...
taj stih davne pjesme prožima mi misli,jer i sama sam često sebi nedostižna,daleka,tužna.
Zašto se trudimo biti ono što nismo,ne želim maske tvoje ni svoje.Budi poput vode,prozračan,bistar,vidljiv u u svojoj sreći i boli.
Budi ti,i biću ja-ja.Odavno nisam,tečem ponorima nekih davnih dana gdje krik nitko ne čuje.I vičem bez glasa,divljam,rušim sve oko sebe,nestajem i postajem.I opet izvirem eksplozijom što ruši,bojama toplim ,snagom života jedinog.Mog.
Sanjar,lutalica na čudnovatim putevima duše gdje još poneki lampion što ga ti ostavi osvjetljava moj put.Znaš,izgradila sam svjetla unutar sebe.Sama ja,snažnija.Gdje je tvoje svjetlo,imaš li ga?
Stari drveni kovčeg uspomena optočen sjećanjima ne otvaram često.Bojim se da ne izblijede mirisi onog našeg proljeća,tvog toplog tijela,da ne pobjegne vjetar zaigran u tvojoj kosi,da ne nestane okus zrelih trešanja s tvojih usana...Znaš li da još čujem korake u noći ispod prozora pomiješan s kapima kiše,i osjećam tvoju prisutnost u svemu.Lijepo je to.
I svakoga jutra ispočetka ...nedam srcu da poklekne,nedam drugom da pronikne iza čeličnih okova duše što me vode dalje.Spomenar žutih stranica,vrijeme sazrijelo na liticama onog što bijaše.Ljudi su čudni,drugačiji,okrutni.Samotnjaci s mobitelom u ruci među gomilom,a sami.Gdje smo se izgubili,sjećam se djetinjstva i igre skrivača,skrivanja po vinogradu,igranja graničara i skakanja preko lastika.Kućice od dasaka i kartona u grmlju,kranja trešanja i graška,prvog poljupca.Kolača od blata,osmjeha na prljavim licima.Dječaci i djevojčice jednostavnošću života opčinjeni,zajedno..
Odgovaram da sam odlično,ne dozvoljavam da vide,da pitaju .Neka svatko svoje brige ore,moje su ravnice ponikle davno...obećanja,radosti,nadanja,tuge,razočaranja,ljubavi svega ima.Pa to je život čovječe.Sanjam budna,očiju punih nade da sresti ću te ponovo.Želiš li to?
Jesi li stvaran,postojiš li još ispod ovog neba,dišeš li ili te prekrio zaborav sebe?
Okrećem stranicu,ima još puno praznih redaka...poput herbarija čekaju novi doživljaj,ili staru mirisnu uspomenu.Nema veze.
Sutra je novi dan.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se