Dvije rijeke potekle...

27 rujan 2010













I dušom mi zatreperi daljina

u meni beskonačnost svjetova

jesam li ja ona ista koju poznah

kao da su dvije rijeke potekle

u mojim mislima izvorom zaiskrila jedna

druga od mene ode, poteče vremenom

bujicama noseći želje i nadanja




Znaj,od sebe ka tebi živim

na grani jutra,začahurena srebrnim nitima

u noć otvaram svoja krila poput leptira

ka svodu tišinom obojenom,onom snu

gdje zagrljaji i osmjesi čekaju dodir

gdje dječak plete pletenice mojoj kosi

a sjaj u očima je sjajniji od zvijezda



Istina je da vrijeme odnosi trenutke

istina je da otvorena vrata ostavljam

koracima da se jednom vrate,poslušaj

moja je duše uvala utihnula prvim kišama

a more,more miruje i čeka samnom

tvoje bijelo jedro s obzora i cvjetove novog proljeća

i tvoj topli osmjeh na pragu jeseni

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se