Tu gdje počiva nemir
19.07.2006., srijeda
416 kostiju na putu
|
Grrrr…. Kako samo volim okus spržene kože na usnama, onaj pohotni miris trulog mesa i slatke krvi?! Neopisivo, slatko i nastrano-taman za mene! Obožavam kada me s ustima punim žiletima ranjavaš, kada njima siječeš kožu i kada krv potekne preko tvojih usana, moga tijela. Debela epiderma se raspara poput žrtve Freddia Kruegera. Osjećam vreli mlaz koji šišti iz moga vrata i hrani onu iskonsku zvijer u tebi. Volim te kada si grub, kada te ne sputavaju one ljudske vrijednosti. Volim te kada svoju zvijer pustiš iz kaveza i kada podivljaš na milijun načina. Volim sputavati bijes u zvijeri, vući ju za nos i ostavljati duboke ožiljke na njegovu vratu, na njegovim plećima. Ona aroma užegla znoja pobuđuje bludnicu u meni.. rađa se zasad neukroćena neman i grize te, nanosi ti bol.  Drhtiš pod ugrizima, grčiš se od bola pod mojim usnama i slamam u tebi zvjerstvo, lomim te, bludničim i vladam tvojim bićem. Još sam neizjahana… Ljubiš me svojim otrovnim usnama, kiselinom nagrizaš moje bradavice, pijavice stavljaš na moj vrat i hraniš se skupa s njima, jer one su tvoje male sestrice. Kraljevska boa plazi po mom tijelu, provlači se između naših tijela i grebe moju meku kožu. Moje ruke te guše, ja krvarim iz svih pora, a jato strvinara kruži iznad nas. Žele uzeti dio tebe, dio mene i nastaviti hranidbeni lanac, a ja prvo želim okusiti svu ljepotu tvoje boli. Želim te gledati kako se duhovno slamaš i kako pod mojom petom jecaš od bola i polako umireš poput zvijeri u kavezu.  Ponestaje mi snage, krv se skrućuje na netom usječenim ranama i vrištim od boli… noktima gulim tvoj grubi oklop i grizem te… tako si sladak bludniče, a jedino slađe od tebe je osveta… Gubim onaj slatkasti okus s usana, u meni gori bodež i izvijem se poput udava koji se smotao oko moje nogu i vrata. Krv uskoro prestaje teći, tijelo se grči i mijenja boju. Postajem poput Snjeguljice, blijedom, lijepom i mrtvom. Spuštaš se na mene poput hijene, uzimaš zadnji udah i umiremo spojeni u jedno.. oči dobivaju smisao, gledam te i ne vidim poput slijepe mačke. Strvinari nam kljucaju kosti, jedu ostatke sa svih 416 koščica koje posjedujemo, a smrad pobjede se nadvio nad naše ime. Ponosni smo, mrtvi, neshvaćeni i svoji…. Zauvijek prognani bludnici!!! (10.06.2005) |
i slični ĆE BITI PRIJAVLJENI kao spam! Ne toleriram ni lance sreće i sl. 
