Tu gdje počiva nemir
15.07.2006., subota
Kronično...
|
Ležala sam na tvrdoj zemlji kraj tvog doma, udisala miris trulog lišća i ucrvalih jabuka. Sjećam se da sam razmišljala o nekoj mutnoj, crnoj vodi i sanjarila kako plutaš mrtav na površini. Smijala sam se poput bijesne hijene i lizala svoje prste uprljane nekom uljastom, gorkom tvari. Uvijek me nasmijavala pomisao na tvoju smrt, način na koji bi umirao i kako bih samo uživala u tebi, no naravno da nikad ne bih željela da umreš, pogotovo ne bez pozdrava. Koliko sam samo puta u svojoj glavi radila obdukciju tvoga lijepog tijela, igrala se tvojim umrtvljenim živcima i lizala ti mrzvačke oči, tako slatke, mačkaste i ledene. Prstima sam dodirivala tvoje organe. Željela sam pojesti tvoje trulo srce i ispiti svu tvoju krv ili leći pod hladni, metalni, obdukcijski stol i pustiti tvoju krv da teče po meni i nagriza moju kožu. Željela sam tupim žiletom skidati tamnu kosu s tvoga skalpa, teškim, zahrđalim svrdlom otvoriti tvoj prsni koš, zubima otkidati ljuskice s tvojih usana, noktima golicati tvoje umrtvljeno nepce, ugristi te za nos i povući te za mrtvo uho. Maštala sam da ti mrtvom stavljam novčiće na oči i da ti ljubim modre usne, udišem tvoj truli zadah.  Poželjela sam oguljeti i skinuti kožu s tebe i navući je na sebe,pa da vidim što znači biti u tuđoj koži i željela sam vidjeti od čega se sastoji to tvoje hladno tijelo, jer to bi istinski značilo-upoznati te. Željela sam 3 mjeseca promatrati te i gledati kako se izvana sušiš, dehidriraš, a kako te iznutra rastapaju enzimi i želučana kiselina te upijati tvoj vonj. Željela sam gledati kako ti nokti, kosa i brada rastu i nakon smrti, te mrsiti te žive dlake koje bujaju iz tebe. Željela sam skinuti taj tvoj grubi površinski sloj i vidjeti da postoji i druga strana tebe. U mojim snovima i maštanjima ja nikad nisam plakala za tobom, već sam te svakim svojim djelićem bića obožavala, no ti si često plakao za mnom. Često sam sanjala da sam umrla od prevelike doze tebe, da sam tiho izdahnula i otvorenih očiju utonula u vječni san. Uvijek si gledao moju smrt i plakao svaki put kada si vidio svoj odraz u mojim mrtvim očima.Bojao si se pomisli da bi mogao biti vječno zatočen u meni, zatvoren u pogledu najobičnije smrtnice. Voljela bih da sam barem jednom umrla u tvome naručju, no uvijek sam umirala pred tobom jer ti si me ubijao.. Jednom sam sanjala da si mi u snu,umjesto poljupca na usne izlio kiselinu i istopio moje ždrijelo, a potom lizao moju zatrovanu krv i umro ubrzo nakon mene. Bio je to najljepši san.  Često si me u snovima ubijao šutnjom. Ne znam zašto, no tvoja nijemost je rezala moju kožu poput excalibura, no smrt me nikada nije boljela. Sanjala sam MRTVOG TEBE, MRTVU SEBE... no, samo u snovima si bio moj i samo mrtav si na neki način bio moj zarobljenik. Smrt je tako skidala stare okove i stavljala nove,a JA SAM UŽIVALA! I nikada ti nisam rekla da bih upravo ja voljela udahnuti tvoj zadnji dah i iz tvog posmrtnog hroptaja preuzeti život u svoje ruke. no, morila me misao.... misao da ja TEBE NISAM NITI JEDNOM UBILA, a ti mene jesi svaki put.Stoga sam legla pred tvoj prozor i pokušavala uhvatiti komarce koji su pili tvoju slatkastu krv... no... uhvatio si me kako umirem od smijeha i krvarim pod tvojim prozorom, no kao i uvijek do sada, zatvorio si prozor i nastavio spavati kao da ja nikada i nisam postojala. (09.11.2005) |
i slični ĆE BITI PRIJAVLJENI kao spam! Ne toleriram ni lance sreće i sl. 
