Travanj 2014. Grješke, grješke, grješke...
Malo je tko uopće obratio pažnju na svinjariju kojom se vrijedja barem minimalna granica gledatelja (ukoliko ista uopće postoji u posljednjih 20-ak godina imigracije seljačina sa svih strana 'tamne strane svijeta' u nekoć civiliziranu, urbanu i kršćansku Europu.
Primjerice u westernu Borac za pravdu, kao i još u stotinjak drugih vesterna od početka toga žanra, režiseri - ne poznavajući najosnovnije zakone fizike - u situaciji kada netko puca puškom ili visokolibarskim pištoljem u, recimo, osobu na prozoru u salunu, taj će metak odbaciti pogodjenu osobu unatrag.
No, u svakom filmu gdje postoji takav scena da se pogadja netko iza prozora ili recimo na krovu, svi se pogodjeni akobatski i bacaju kroz prozor ili prema dolje, makar je to suprotno pravcu metka koji odbacuje čovjeka unatrag.
Potom,lčetiri ili pet policiskih kola u nekoj kalifonijskog selenedri - potpomogniti s dva kombija - u epizodi TV serije Mentalist dolazi uhititi navodnog kriminalca. I što se dogadja. Desetak i više agenata, specijaliista, policajaca, se namjesti s vozilima na parkiralištu ispred privatne kuće, te nitko ne prati ostale dijelove kuće koj vode u šumu, poljanu s grmljem. I dakako taj - nenaoružani - kriminalac pobjegne kroz prozor.
Na teletekstu NOVA TV 2 i 3. travnja 20o14,. pod serijom Nikita koja se (u pravilu) reprizno emitirau noćnim satima, piše da je riječ o legendarnoj seriji Nikita s Petom Wilson u glavnoj ulozi. Umjesto toga emitira s e vrsta imitiacije te serije novijeg datuma, koje je takodjer bila emitirana na NOVA i DOMA tv.
Upravo sam gledao redom i izrijekom osam tzv. disaster filmova (filmoma katastrofe) od kojih je većina bila tv produkcija.
Krasi ih ujednačena lobotomija i nepatvorena umobolnost u scenariju, kojega su napisali, producirali i režirali imbecili iz škole za djecu s posebnim potrebama i ogromnim poteškoćana u bilo kakvom mentalnom razvoju.
Potom, 'gluma' u t(akv)im filmovima zaista daje Nietzcheu pravo kada se zapitao je li moguće da čovjek - ovakava hominidni skupovi smrdljivog mesa, prazne galave i ispraznih očiju - bude najviša razina Božjega stvaranja...
Dokaz toj razini su gradjaniRH od kojih pola vegetira na državnom (našem) novcu kako 60 godina nakon zločina komunizam glasaju za Josipovića, Milanovića, Pusićku i sličnu antihrvatsku gamad.
U filmovima gorenavedenih katastrofa navijate da kometa, metor, potres, vulkan.. pobije što prije junake u tom filmu koji se odreda pojavljuju ničim izazvani (djeca koja su nezadovoljan tatom ili mamom koji su bili puno radili pa nisu imali vremena za njih i slične besmislice), bez motiva, bez dimenzije, dakle kao krdo idiota koje je šteta (barem po Darwinu) uopće spašavati jer isti definitivno - i bez iznimke- predstvljaju de-eveoluciuj svoje vrste). U tu grupu treba ukjučiti i scenariste, redatelje, producente...
Nadalje, pogledajte da u gotovo svakom amertičkom nisko i visokobudžetnomm filmu u snimkam ispod vode, ljudi govore, pričaju, s otvorenim ustima su, traže pomoć i sl. Kakva nebuloza!
Potom u novijoj filmskoj dramu The Company Men s glamuroznom glumačkom postavom (Jones, Affleck i dr.), jedan od bivših direktora pere sudje tako da ga izvadi iz posudnika u kojoj tanjuri stoje u pjeni i umjesto da ga izapere, odmah ga takvog pjenastog stavlja da se suši. Jesu li režiseri takva gomila nesposobnih idiota?
Netočnosti, nepismenosti u najtiražnijim medijima u (S)RH nikada kraja. Koga oni to zapošljavaju? Polupismene krebile? Idiote bez škole? Primjer: Na HTV-u i SN-u izrijekom se navvodi velika posjeta polufinalnoj kup utakmici izmedju Istre 1861 i Rijeke od 7.000 ljudi, od kojih najmanje 2000 Riječana.
Reporter tzv. Sportske tlevizije na telekstu iste vbečeri navodi kako je stadionu u Puli bilo 25000 glelaca. Treba li mu okulista? Možda ta budala ne zna ni brojati više od 100. Ili mu možda treba komorica sa sumporom?
Športski komentator na HTV-u tijekom utakmice Real-Borussia (Dortmund) kaže ovako, "Još jedna prijetnja iz Borussije, odnosno iz Borussijine strane," što je nepismenost par exellance.Jadničak - vjerojatno bivši 'politički i društveni radnik' - vjerojatno je mislio na prijetnju od Borussije i svih izvedenica vezanih uz tu premisu.
Potom u filmovima o velikim poslovnim i burzovnim mešetarima u principu su u uporabi dvije cifre dobitka i gubitka: milijun nečega (dolara i sl.) ili sto milijuna. Zaštto neka investicija ne iznosi 60 milijuna nečega?
Postavljači podloge za teniski teren za Davis cup izmedju Poljske-Hrvatske (04-06.0 4 2014.), te poljski idioti koji rade na njihovoj nacionalnoj televiziji nemaju ni najblažu ideju o osnovnom filmskom principu fotografije svjetlo-tamno.
Naime, površine terena i okoliša terena bile su svjetlo tirkizne i svjetlo-kakasto zelene, tako da nismo mogli uopće vidjeti malu bijelu loptici. Posebice her su bijel linijev terena 'plesale' na ekranu. Primjer kako treba raditi površine je Zagreb Open 2o14.
Deficije vremena i poena u športskim filmovima (američkim) tipa golfa, ragbija i sličnog su naprosto nebulozne poistavke koje ni budala ne može prihvatiti.
Glede regularne grješke u američkim filmovima, nevezano za budžet, odnose se na i tijek vremena izmedju dvije paralelne raadnje u kojoj netko - primjerice - ta tjedan ili više zaradi milijardu dolara, a drugi još uvijek razgovaraju (isti razgovor) u stanu u New Yorku.
Ukupna radnja se nastavlja, kao da se sve usporedno dogadjalo.
Toga ima napretek, i stvarno je tragično kako ti producenti scenaristi, redatelji, pomoćno osoblje, ne mogu shvatiti ono što i plankton u oceanu može. A to su - što je još žalosnije - još i profesionalci koji jako dobro zaradjuju za život.Oznake: mediji
|