Taajni svijet

Osvježila su zelena polja u snovima i dobro je baš to što su na njima ostali koraci, tragovi za pamćenje... miriši trava
i što su se rastopili ledenjaci
i što je voda ispunila pukotine
Ponovo se smijem sa srcem i skirvam osmjehe, nemoj mi zamjeriti, ali nakon svega, plaši me moguća oluja... možda ću početi vjerovati da je san stvarno zbilja tek kada dočekam snijeg i pometam ga ispred ulaza... jedva čekam
Sjećaš se što su vjetrovi sve radili od mene? Obična voćka poslije kiše... sasvim obična i željna običnog života
Smiješ je mojoj mladoj starosti, onako kako samo ti znaš, izazoveš upravo ono što i Očekuješ... ono sa O... ali jednom kada vrijeme prođe i dogode se možda stvarno oni mali posranci... možda ćeš ti prije mene "ostariti"... a onda ću te takvog "nemogućeg" uhvatiti za ruku i pitati... znaš li tko sam ja i želiš li da te slijedim?

27.07.2012. u 22:02
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |

22.21 ;)



Don't worry about a thing,

'cause every little thing gonna be all right...

A TI, na kraju kada prođe, ako budeš pogledao ono što je dogovoreno, znati ćeš... što se upravo dogodilo mome licu...
(ajde sad iskušajmo tu pametniju glavu od moje)

24.07.2012. u 22:21
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |

iza prozora nemirnog sna osjećam njihove sjene, gledam kako kroz zidove plešu...



lutke od krvi bez trunke ideje...

ubice na cesti...
loša noć bježim iz grada...

19.07.2012. u 19:49
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |



I jučer je bio snijeg, toliko bijel i čaroban, s malom dozom nezaboravnog začina, ali dovoljnom da slika potraje i...
produži u proljeće prepuno moje kiše, koja je oprala sve, i krovove, i pogled na grad, i park koji smiruje dok kiša dodiruje dušu... i opet slika začinjena pogledom na dio tvoje ruke, vrata i usana...
ljeto je tu s riječima, kao i uvijek, neizgovorenim, ali znanim... poklanjam ti ovoga ljeta sve neizgovorene slike, sve nenacrtane riječi i sve upitnike koji neće postati zaboravljeni




05.07.2012. u 18:28
| Šta ti misliš? (1) | Tko printa? |