Ja nisam ja, ja sam netko drugi,
Nešto posredno između dvoga:
četverouglasti stup na mostu dosade,
što od mene prelazi na drugoga.
Zašto se opirem? Umjetnik ništa
Nema od prirode, ni od života.
Mi moramo skočiti u maglu
Pretrčat modrinu da bi se našla ljepota.
***
Odgovor...
Tko sam ja?
nazivaju me pjesnikom
a ponekad i zaljubljenikom,
nekad budalom
a nekad sam jednostavno ljubav...
Tko sam ja?
misao sam jedne žene
poljubac sam na nježnim usnama njenim
i otkucaj srca u grudima..
ja sam zrak koji diše...
Tko sam ja?
ja stvaram tihe dodire poklanjam prve jutarnje riječi
i pjesme u predvečerja.. ja sam jednom rječju njen...
a tko si ti?
by Martonus
***
Ako tražiš Nekoga
Nekoga za šetanje
Onda ja sam čovjek za tebe
Imam sedam milja duge korake
Lake kao oblake
Ako tražiš nekoga
Nekoga za plakanje
Onda ja sam rame za tebe
Uzmi me
To je sudbina
Ima žena koje zaključaju srce poput dragog kamena
Ako tražiš Nekoga
Nekoga za čuvanje
Onda imam ruke za tebe
I za tvoje vrelo čelo, dlanove
Meke kao jastuke
Ako tražiš Nekoga
Nekoga za zauvjek
Onda tvoj sam čovjek oduvjek...
***
***
...u noći bez jutra
s jutrom bez sunca
na nebeskom svodu
s vjerom u ništa
i ništa u džepu
tražeći slobodu...
skupi šaku hrabrosti
pogledaj ih, tko ih jebe
nađi zrno ponosa
nasmiješi se za samog sebe...
***
Ako znaš bilo što
Ne znam što da radim sa sobom
na što misli da bacim
eto stvaram polako pjesmu o tebi
gledam tvoje tijelo
ludujem za njim
i ponavljam u sebi samo jedno
Poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znaš bilo što
Želim da se stisnem uz tebe
da te milujem
da ti šapućem na uho bisere
da pričam o slobodi
da se glupiram
da ti kažem... oh ti ludo jedina
Azra
***
Najviše se plašim same sebe,
jer druge ću možda i moći slagati, ali sebe?!
...sebe da slažem?... neću!... ne želim!
radije ću osluškivati jeku svojih koraka
i gledati u tminu oko mene,
radije ću preklinjati nebo i tebe
nego slagati sebe...
***
Vizija...
Krenula sam jednim osmjehom
u potrazi za tobom.
Tražeći tvoju pažnju
pogledom te dodirivala.
Vidjela te u svojim vizijama
potaknuta ničim.
Sama, bez objašnjenja
tražila tvoj predivni osmjeh.
I opet vizija
pogođena jednom riječju,
pokleknula sam
radosna što postojiš,
barem u mislima.
Napiši mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li ću umeti.
Reči jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni
staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad zažmurim
ali postoje u nama neke neprevodive dubine.
Postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam...
Napiši mi pesmu, molila je. I nisam znao da li ću umeti.
Voleo sam je tako lako, a tako sam teško to znao da pokažem...
a onda, odjednom, raspored madeža na njenim leđima, kao tajna
mapa, pokazao mi je u koje zvezde treba da se zagledam i
tako...
eto ti pesma, ludo jedna...
***
Mrak se skupio u kap, rano jutro kao slap ulazi u sobu
Dal si ikad pitala tamne sjenke zidova ujutro gdje odu
Oči su ti sklopljene, usne su ti umorne, ne ljubi me njima
Nisu čvorci pjevali dok je iznad krovova svirala tišina
Hajde Bože budi drug, pa okreni jedan krug unazad planetu
Noć je kratko trajala a nama je trebala najduža na svijetu
U mom oku samo hlad, u mom srcu samo stud, inje i prašina
Nisu čvorci pjevali dok je iznad krovova svirala tišina
U cik zore zviždi "voz" njime odlazim u Oz, neću da se vratim
što god tebi napišem, pocjepam i obrišem, al ti moraš znati
nisi se probudila, zato nisi vidjela igrale su sjene
nek te dobri duhovi i kraljevski orlovi
ČUVAJU OD MENE
Sjećanje prolazi u slikama i sjaji zadnjim iskrama, da li je sudbina pisana i koja je odluka ispravna. Naravno da ne znam, al nadam se da ću uskoro znat jer me svaki sljedeći sat zabrinjava i lagano ranjava. Trenutno način svoga pisanja prenosim iz razmišljanja, a moje razmišljanje je o tebi, jednostavnoj potrebi kojoj ne mogu doprijeti udaljenost u kilometrima čini mi se ko u svjetovima mjesto gdje je točka nepomična, barem zasad ni naprijed ni nazad. Ja svejedno nisam shvaćen znači uzalud plačem u bezdan da me pitaš tko sam ja reći ću ne znam. U mom si centru razmišljanja trenutno me sigurno ne razumiješ, ali shvatit ćeš sa vremenom sa riječima što ih pišem i izgovaram. I samo podsjećam da sam prosječan, jedan čovjek koji zna da osjeća i prihvaća sve boli i koji može da voli, ali i dalje stojim sam.
P.S. Opet sam počeo pisat gluposti, dobro sad više ne pišem pjesme i pjesmice kao davno prije ali sad sam počeo sa nekim ovako tekstovim koji imaju laganu rimu i nisu baš preveć direktni nego većinom prenesenog značenja, al ono sve je to ok.
E da: Znaj za tebe uvijek bit ću tu i samo tebe voljet ću i neka zavide mi svi u srcu jedina si ti. Mislim nisi jedina, ali da jesi ništa mi nebi falilo da si samnom. Znam da tako stvari stoje al još uvjek me neki tračak nade šalje dalje ralje života. Mislim znam da ponekad tražim više neko što mi se može da da. Istina da bi mi možda bilo lakše da se to zna, jer ja ne mislim ništa loše. Ipak sam ja na neki način još uvijek mamin ponekad nezreli klinac koji je svoje greške u životu uvijek skupo i duplo platio. Ali vrijeme se ne može promjenit, i nažalost uvijek postoji ono jebeno ALI.
Život postao je grub razapeo me na križ
Polomio kosti, odrezao jezik
Život postao je ples
Za koji ne znam korake
Pa zapetljanih nogu
Hvatam krivi ritam
Al ne odustajem…borim se
Ja skupljam snagu da ustanem
Premda ne osjećam ništa osim boli
Skupit ću snage da se nasmijem
Tebi u lice, tebi u lice, tebi u lice
Jer smijeh u lice …. najviše boli…
Život postao je grub
Prolio mi krv,
Slomio srce, polomio jedra,
Kaže: plovi sad, plovi sad….
Evo šaljem ti kišu, evo šaljem ti vjetar
Da te od stijene razbije
Al ne odustajem…borim se
Ja skupljam snagu da ustanem
Premda ne osjećam ništa osim boli
Skupit ću snage da se nasmijem
Tebi u lice, tebi u lice, tebi u lice
Jer smijeh u lice kažu najviše boli…
Vatra - Tebi u lice
***
Taj teret kome da dam
Taj teret ponijet ću sam
Jer tebi nije stalo
Nije nimalo
Do mene
Ti si moj otkazani let
Izgubljeni ključ za bolji svijet
Bez tebe sve važno nestaje
Bez tebe bol neprestaje
Mi isti diramo zrak
Mi isti nosimo znak
Probao sam srcem svim
Da zaboravim
Srcem svim
Ti si moj otkazani let
Izgubljeni ključ za bolji svijet
Bez tebe sve važno nestaje
Bez tebe bol neprestaje.... TI...
taajnisvijet@net.hr
TI...
DA TI...
TI
SI
MI
U
KRVI
Taajni svijet
Osvježila su zelena polja u snovima i dobro je baš to što su na njima ostali koraci, tragovi za pamćenje... miriši trava i što su se rastopili ledenjaci i što je voda ispunila pukotine Ponovo se smijem sa srcem i skirvam osmjehe, nemoj mi zamjeriti, ali nakon svega, plaši me moguća oluja... možda ću početi vjerovati da je san stvarno zbilja tek kada dočekam snijeg i pometam ga ispred ulaza... jedva čekam Sjećaš se što su vjetrovi sve radili od mene? Obična voćka poslije kiše... sasvim obična i željna običnog života Smiješ je mojoj mladoj starosti, onako kako samo ti znaš, izazoveš upravo ono što i Očekuješ... ono sa O... ali jednom kada vrijeme prođe i dogode se možda stvarno oni mali posranci... možda ćeš ti prije mene "ostariti"... a onda ću te takvog "nemogućeg" uhvatiti za ruku i pitati... znaš li tko sam ja i želiš li da te slijedim?
A TI, na kraju kada prođe, ako budeš pogledao ono što je dogovoreno, znati ćeš... što se upravo dogodilo mome licu... (ajde sad iskušajmo tu pametniju glavu od moje)
I jučer je bio snijeg, toliko bijel i čaroban, s malom dozom nezaboravnog začina, ali dovoljnom da slika potraje i...
produži u proljeće prepuno moje kiše, koja je oprala sve, i krovove, i pogled na grad, i park koji smiruje dok kiša dodiruje dušu... i opet slika začinjena pogledom na dio tvoje ruke, vrata i usana...
ljeto je tu s riječima, kao i uvijek, neizgovorenim, ali znanim... poklanjam ti ovoga ljeta sve neizgovorene slike, sve nenacrtane riječi i sve upitnike koji neće postati zaboravljeni