Taajni svijet

gdje si?

znaš li koliko je godina prošlo brojeno u snovima?
neznaš ti da vrijeme u njima drugačije miriši... na ovu današnju kišu, samo malo toplije i slanije...
Ostavljaš me na milost ovoj Daljini pored mene, neka me i dalje privlači i izaziva, bezobrazno i prkosno... pokušavam joj se otrgnuti dok jutrima gledam u nju poluusnulim pogledom... ali je toliko privlačna, toliko prisutna, omotova se oko mene kao pomični kineski zid...
Prolaznik je zastao i vidjeviši kojim pogledom gledam Daljinu, upitao me dali ju volim ili sam o njoj ovisna? A što ako su oba odgovora točna? ako je pogled boje sjete zbog Daljine? ...moraš brzo doći
Molim te, vrijeme je da požuriš k meni, moraš me spasiti da ne potonem u Daljinu do kraja...
A tebe baš briga... što ti je već vrijeme da dođeš, da ti pokažem i poklonim što znam, vjeruj mi, spremna sam... nemoj se više opirati...
U kutu svoje usamljenosti, prebacujem kosu sprijeda... možda jednoga dana shvatiš tu radnju... i još se smijem cijelim tijelom, i neću prestati... pa taman i ne došao...
Vidi, sve na ovome svijetu se plaća i ako ništa ne gubiš, ništa ni dobiti nećeš.
Mala sreća je mala tuga, velika sreća... visoka cijena...

20.01.2012. u 17:37
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |