Taajni svijet

hvala za nevidljivi pokrivač... kao jučer...

jedan instrumental koji je svirao na starome radiju, ranom zorom, priljubio se uz kožu

jedan maleni dječak, sasvim nesvjesno u igri, naslonio je čelo na moje rame

jedna ruka na par sekundi pružila je sigurnost, smirenje... zaboravih da ju moram povući

par kapi kiše tek toliko da spoji pukotine

jedan dodir između dva treptaja ostao je tjednima na licu

I nema da bar

i nema sutra...

ali sasvim dovoljno da nahrani dušu

i sasvim dovoljno za dalje

svaka kretnja me dirala, svaki pogled pružao utjehu...

jesi li ikada zimi spasio malu pticu i umotao je u dekicu?


12.12.2011. u 17:47
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |