Taajni svijet

vrijeme se razvlači kao žvaka koja nije uspjela zamrsiti nečiji uvojak, nego se tako rastezljivo lijepi pod prstima...
više ga ne mogu mjeriti... mijenja oblik, postalo je ćudljivo... ponekad kao da ga nema, zaspalo je umjesto mene, postoji za druge...
drugima određuje dužinu noći, trajanje sreće
ponijelo je sa sobom nezaustavljivu maštu i na smireni način zarobilo ju u prostoru, ostavljajući ju da visi negdje na pola, ni tamo, ni vamo...
opet nešto na pola...

21.10.2011. u 23:43
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |