Taajni svijet

So close no matter how far

Kada sam umorna od riječi, kada više ne mogu dalje, kada me slome, kada skupljam mrvice dobrote rasute po praznom stolu, kada izostane i jedini osmjeh, kada zaboli dušni čir, nije sve crno i bijelo, vjeruj mi, pomješaj boje, slušaj riječi, uđi u svaku notu... nije sve na prvu... moraš gledati široko da bi shvatio usko...
(open mind for a different view)
ostaje mi nakon svega lošeg mojih šest minuta, kada kotačić za volumen ide do maksimuma, kada sklapam oči, kada... upijam svaku notu... shvatim...

Never cared for what they say

Never cared for games they play

Never cared for what they do

Never cared for what they know

And I know...

I kada zauvijek sklopim oči, molim te, ti svoje otvori i pusti mi... mojih šest minuta... i ništa drugo neće biti važno.

More lyrics: http://www.lyricsfreak.com/m/metallica/#share



19.04.2011. u 23:32
| Šta ti misliš? (1) | Tko printa? |

17.04.2011.

Image and video hosting by TinyPic

Pogled "smrada malog kaoTužnog" govori ti više nego ijedna riječ... zato GLEDAJ, jer i on GLEDA.

javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio komentiranje ovog posta.'); u 00:59
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |

:)




14.04.2011. u 20:55
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |

Izjava dana...

"Ne, ti jednostavno bez kave nisi TI. Druge žene koriste puder, rumenilo, šminku, korektor, lak... tebi sve to zamjeni šalica dobre kave"

Poruka Biljani - više ne Probaavaj svoje čudne lakove na mom malom prstu, ljudi me još čudnije promatraju...

Poruka Sreći - odavno ti pravi naziv nije Sreća, zapravo je Zadovoljstvo (Sreća nikad ne traje dugo. Ona je intenzivan, ali prolazni osjećaj. Zadovoljstvo nakon sretnog događaja može potrajati duže, ali sama sreća je vrlo vremenski ograničena.)

12.04.2011. u 16:36
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |

Izgubio si mi se negdje, nisi više ni u javi, ni u zbilji… pogled ti bježi, tako nemirno… vjetar koji nema cilja i zaustavljanja… ili je prikovan za nešto što ne postoji... ne, nije to ono što je bilo, izgubio si se negdje, potisnuo dobre, male sitnice i dao prednost hladnoj rutini.
Ne znam više smijem li te uhvatiti za ruku i povući za mali prst, tek toliko da znaš, da osjetiš, još sam tu, vidi pogled, izraz lica… sjećaš se? Pa nije to baš tako davno bilo… ne želim da i ti postaneš još jedno lice u nizu istih koji se gomilaju, ti nisi nikad bio lice ispod pepela, spavaš i kad si budan... daj saznaj, izmišljaj potrebu za promjenom, daj ne dozvoli, budi ti, spoji maštu, misli i osjećaje sa samo jednim osmjehom koji je izostao… nahrani me bez mesa s mesom…

06.04.2011. u 20:12
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |

01.04.2011. u 19:29
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |