Taajni svijet




Kao ni jedan bio je vjetar… bezbrižan, mrsio mi kosu, igrao se pramenom, rasuo ju po ramenima… kao ni jedan…
Bio je smijeh… kao ni jedan toliko sretan, jednostavan… kao ni jedan… bio je pljusak, prepun gustih kapi… tako mokar.
Kao ni jedna, pjesma je stigla, provlačila se kroz pukotine misli, pjesma koja je rekla sve…
Bili su pogledi od nikoga slični, dragi pogledi…
Bio je miris, samo taj miris, pomiješan dodirom ljepljivih otisaka… tjednima ljepljivi… mirisni…
Bilo je svjetlo i kad nije bilo sunca, bila je svijetla točka… onda dovoljna, sada…
Kao ni jedne bile su riječi, zauvijek ostavile trag, kao ni jedne… bile su suze, samo za tebe… vjetre…
Kao ničija, bila je mašta, probuđena vjetrom, kišom, pjesmom…
Kao ni jedna, spava uspomena…

Kao ni jedan… oproštaj…

27.02.2011. u 07:27
| Šta ti misliš? (1) | Tko printa? |