Taajni svijet

Vjerovala sam u priče koje su se provlačile u pogledu, u pokretu na trenutak zadržane.
Nije bilo teško prstima uroniti u boje i nanositi ih na skriveno platno,
nije bilo teško muziku provlačiti kroz niti snova, nije bilo ništa teško…
Sada je nepovratno… poželi zaboraviti sve što je postojalo, sve što si znao,
poželi zabraniti, poželi ukrotiti i nestat će sve spontano, sve jednostavno postat će složeno… samo poželi

27.05.2010. u 23:40
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |

"Rekoh joj:
Beži, mani se i traži bolje partije...
Premala je moja tambura da te od kiše sakrije
Rekoh joj:
Ja sam samo tu da vreme brže proleti
Ja nosim čizme skitaljke, mene je teško voleti
...badava..."

Đ.B.
26.05.2010. u 22:02
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |

Naizgled...

Pjesme se danas provlače kroz misli i pletu s neizrecivim riječima. Jake su, moraš ih krotiti da ne krenu van, da se ne pretvore u plavičasti zvuk.
Ne gledaj u oči, samo to ne, ne više… ne zbog tajni, ne zbog laži, nego zbog očite istine.
Ne nudi mi pogled, nastat će opet izvor svi onih riječi, svih onih pojava, ne nudi mi pogled, produži u svibanj, broncom okovan.
Kada zatvorim oči mislima prolaze vremena, otvaraju vrata svih soba, traže, pronalaze i bježe u pozadinu ljetnih, popodnevni sati, ispunjavaju svaku misao, svaki korak, uzastopni san…
Smiješe se, tako umirujuće... Ne znaš ti, nema izgubljenog vremena, ni jednog, tu su i mirno plove, ne teku, postojani kao jezero… nepresušno…
Kada sklopim oči… najbolje vidim.
Miriši poznati dodir, vjetar ga nosi iznad krovova i miješa se s usnulim oblacima koji ne odlaze, uvijek su tu, kao pribadačom pričvršćeni za nevidljivi zid.
Kada otvorim oči, na svakom uglu me dočeka upozorenje… vrijeme je, vrijeme da odem odavde. Kao da odzvanja zvono na obližnjoj crkvi i… poručuje… govori da je stigao svečani mir.
Odnosi me u malu kućicu,
u kojoj je miris jutarnjeg zraka pomiješan s
toplim mlijekom i mirisom kave…
miris doma…i miris tebe...
18.05.2010. u 20:26
| Šta ti misliš? (1) | Tko printa? |

Žena s pogledom djeteta prešla je na drugu stranu, povukla sobom zamagljene oblake, neprozirnu maglu i vjetar koji se provlači kroz kosu. Dobro je tako, ne vrijedi se osvrtati, a kad bi se i osvrnula, ne vidi se ništa, polako nestaje… p r o š l o s t. Prošlost koja je izgledala kao muzika, odzvanjala i onda kada nije svirala…

„moj mali zaklon ispod ovog neba…“

Čovjek je ponekad stvarno glup, Više se boji sreće nego bola ili borbe. Možda se boji da je u sreći zamka koja će ga lakše svladati nego bilo kakva nesreća…
Ptica sa sivkastim perjem se oglasila i brod je noćas uplovio u luku… njegova svjetla se jedina vide u magli… Utočište, zaborav… vjetar više ne mrsi kosu…
Žena, kada joj ljubav dodirne srce, zaboravlja na sram i na ponos, zaboravlja na sve DRUGO, ona postaje dijete…

16.05.2010. u 00:13
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |

Za Nekog mog...

Znaš li što se u očaju napravi?
Znam da znaš... Ono što ne želiš, što nikad nisam poželjela…
Htjela sam ti šapnuti da to napraviš ti, da ja ne mogu… da sam slaba…
Ljudi u ludilu čine ono što bi najviše pogodilo upravo njih same… a znam da nebi ništa napravio,
i znam… da te poslije toga više nikada pronašla nebi…
(Predugo si prisutan da bi se moglo bez tebe...)
Ali kako promijeniti nešto što smo zapravo bili? Kako zaboraviti?
Kako ostati hrabar kad vidiš da se put mijenja, spaja se sa nekom drugom, nepoznatom cestom…?
Taj mali put, jedinstveni kao ni jedan na ovome svetu, nepoznat, iskren, put sakriven u prstima, mislima... postoji, a ne postoji…
Sve što sam ti htjela reći o snovima, o onome samo nama znanom, sve što sam ti htjela dati… šarene loptice, bezbrojne osmjehe za koje si znao, a nisi ih vidio… nebi stali ni u jedan tekst, ni u jednu knjigu, ni u jednu tepsiju kolača…
11.05.2010. u 23:04
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |

Izjava dana

Šta, više ni odgovor ne mogu dobiti bez s....?
05.05.2010. u 23:03
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |