Taajni svijet

Žena s pogledom djeteta prešla je na drugu stranu, povukla sobom zamagljene oblake, neprozirnu maglu i vjetar koji se provlači kroz kosu. Dobro je tako, ne vrijedi se osvrtati, a kad bi se i osvrnula, ne vidi se ništa, polako nestaje… p r o š l o s t. Prošlost koja je izgledala kao muzika, odzvanjala i onda kada nije svirala…

„moj mali zaklon ispod ovog neba…“

Čovjek je ponekad stvarno glup, Više se boji sreće nego bola ili borbe. Možda se boji da je u sreći zamka koja će ga lakše svladati nego bilo kakva nesreća…
Ptica sa sivkastim perjem se oglasila i brod je noćas uplovio u luku… njegova svjetla se jedina vide u magli… Utočište, zaborav… vjetar više ne mrsi kosu…
Žena, kada joj ljubav dodirne srce, zaboravlja na sram i na ponos, zaboravlja na sve DRUGO, ona postaje dijete…

16.05.2010. u 00:13
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |