Taajni svijet

Neprimjetna
ali ipak oluja.
Znam da je bila, jer sam drhtala.
Nije bilo vjetra, ni pramen kose mi se nije pomaknuo... ali ipak oluja.
Osjetila sam ju na koži i one kapljice nošene nečim jačim od vjetra... nečim što se ne može izreći.
Nošene, nezaustavljive i neobičnog okusa.
Tiha oluja.
Nakon nje... još tiša tišina.
Kakva je to tišina?
Kakva kad u njoj sve čuješ?
... i riječi, i odjeke koji ti govore sve, a ipak više ništa neznaš.

Nađeš se u vrtlogu svega i odlučio si ostati miran, prihvaćaš promjenu vremena, nemaš snage za ništa. Samo si tu, stojiš sred tihe oluje i i znaš da još negdje biva...

A onda... samo na minutu, stigne do tebe

pokretač dobrog raspoloženja

jednom rečenicom izbriše sve što je bilo, zakrivi mi kutove usana i...

to je to...

Everyone hears what you say.
Friends listen to what you say.
Best friends listen to what you don't say.







There are not many things in life so beautiful as true friendship,
and not many things more uncommon.

BEEEEEEEEEEEEE

prozirni, a opet se ne vidi sadržaj s druge strane, a i da se vidi... hm

s mog gledišta su visoki, ne plaše me - samo su tu

nema slika na njima

ne možeš u tu smjesu od koje su sačinjeni ništa zabiti, ni čavao

ne možeš ni rupicu izdubiti

često djeluju klaustrofobično, ali pravim se da ne postoje

tako su sterilni

pomični zidovi oko nas




...i da, u stvari je neobično paliti cigaretu šibicom

Znaš Voćko, jučer sam otišao do bake... opet ju je uhvatila ona čudna manija pranja svega što je zatekla oko sebe.
Kad sam se pojavio na kućnim vratima i vidio u kakvom zanosu sve riflja, ustuknuo sam... jer onaj njen pogled na moje hlače i patike, nije ništa dobro obećavao.

Nije ništa rekla, kao da je i morala, sve se čitalo iz pogleda... ipak s oduševljenjem me zagrlila.

Sjeo sam u kuhinju, a iz lonca je dopirao miris sarmeeeee!!!
Hej, ženo, ona je opet skuhala onu svoju sarmu.
Nakon tog mirisa više se nisam na ništa mogao skoncentrirati kak treba, uhvatila me neopisiva glad.
Ma zna stari vrag šta treba napraviti da me pridobije...

A onda je zazvonio telefon i ona je hitno morala do one svoje susjede, koja skroz ratuje s onim strašilom u bašći, ma ona znaš... ne mogu se sjetiti imena... ugl., otišla i nikak je nazad... a ja gladan ko medvjed, sjedim i čekam...

Ajd da bar popijem pivo... jebate, nije ga stavila u hladnjak, a znaš kako mrzim toplu pivu...
Ništa, reko idem se bar vode napiti prije nego joj umrem od gladi...
Otvorim ormarić, a u njemu ni jedne jedine čaše, sve je stavila prati!!!!
Isusa joj dragog... Ništa, popij vode direktno iz pipe...

Čekam, čekam... nje još uvijek nema... GLADAN SAAAAAM, UPOMOĆ!!!

Ne mogu više izdržati, dolazim do lonca i snifam sarmu... jebeno je i sarma jača od mene...
Krenem u ladicu po žlicu i nož, reko idem jesti bez nje...
MA NIČEGA NEMA!!!
Hej, Voćko, pa ona je sve Jstavila prati!!!

E onda sam puko! Totalno puko...
odletio sam nazad do lonca, maknuo poklopac i rukama počeo grabiti sarmu, proždirao sam je ko gladna godina.
Jebe mi se više! Sve mi je curilo niz ruke, ali sam uživao...
Malo sam ti i dlanove spržio, al ko ga jebe, pa nisam više ni sekunde mogao izdržati.
Osjećao sam se ko svinja, ali sita svinja!
Pojeo sam tako tri sarme, a onda se bacio i na ono pivo... poslije toga sam je mogao mirno čekati, haha...

A onda smo zajedno jeli... rekla je da sam baš pristojan za stolom (iako sam joj pojeo još 4 sarme)

Drugi put kad budem dolazio, prvo ću je pitati šta radi i šta je skuhala.

Najava - Noćas ću nekoga KOPIRATI :)



Noćas mi se osmijeh neda OPRATI s lica... e da, i BAŠ ME BRIGA!!


Netko mi je vratio osmijeh na lice, da, da... Netko


...a vjerojatno nije ni svjestan toga... u ovom trenutku... negdje je tamo, daleko... neznam točno,
ali znam da je ispod ovog noćnog neba kao i ja...
(negdje se pipnu naši mali svemiri, kada već pomislim da spavaš...)


... i znam šta bi mi sada rekao na ove riječi...
... i znam šta bi mi rekao da vidi kako mi se kosa trese dok se smijem... a ipak je podignuta...

REKAO BI MI... MA REKAO DA SAM NEKI ZADRTI... hehehe


...i znam šta bi mi rekao da pročita ovaj post...
rekao bi mi da se drogiram i da sam !!! ...i to jako...

i.... da, iako sve to znam... još bi više bila sretna kada bi to čula...
(al vidjet ćeš ti taj osmijeh u ponedjeljak... u rano jutro... kad se spustim s praznim vrčem na đeram... pa mi onda reci - Isusova majko, jel to zbog kiše koja je sinoć padala...
ma kakva kiša... to je isto zbog jedne prirodne pojave... zove se SREĆA)

Sretna sam ti, nakon dugo vremena imam onaj osmijeh na licu... heeeej!!
Znam da se zbog toga na fali, ali HVALA TI!


A sada ono KOPIRANJE:

Moj život je san... jedna kuća kraj crkve, snop žućkaste lape i zalihe tuge...

(sama sam, mrak je u svim sobama, osim u ovoj... u ovu sobu ipak dopire rasvjeta izvana, i baš je lijepo... prepuno Sreće, iako Sreća nikad nije kročila u nju...)


preskačem dio pjesme i odoh dalje...


Lud sam za tobom pače, ALI LUD SAM I ONAKO, tražm te otkako za sebe znam,
Budi moj ortak mače, nije mi lako da svu tu silnu lovu razbucam sam...


(a znam da želja postoji...
"Bolid F1 - ne postoji na slobodnom tržištu, u 10. mjesecu 2007. bolid od iste godine (točnije bolid koji je bio na stazi u Brazilu - na Interlagosu - zadnja utrka F1 u kalendaru) je koštao cca 3,5 milijuna dolara - na poklon ga je dobio vozač, one and only Michael Schumacher kao oproštajni poklon

...dobro ne moraš plakat što se nećeš obogatiti toliko da mi možeš to kupit...":)))

a sad ono usklično:

"Nešto sam načuo da sutra možda ne postojim, pa bolje da odmah probamo sve.
Za sitan groš kupi me, razmaži te divlje MALINE.
Lud sam za tobom, ali ovo jeste vreme ludih, i ja ću za nas osedlati strah,
A ti me ljubi do zla, dok ne izgubim dah..."


BEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE


P.S.
Znam da sam luda
Znam da sam čudna
Znam da sam sanjar
Znam da sam namćorasta, jer meni ništa osim nas dvoje nije valjalo...
Znam
Znam... i baš me briga...

Vpic

Znam, znam, znam...

i opet BAŠ ME BRIGA

i opet ću KOPIRATI:

Na jastuku... Bdim na ponoćnoj straži kao STARI POSUSTALI ratnik
Kom
svaki
put
od
riznice
neba
jedva
zapadne
mesečev
zlatnik...
Pod oklopom drhti košuta plaha večno gonjena tamnim obrisima straha
Koja strepi i od mirnih obronaka sna...

Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje se život kruni uzalud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
Ja znam da vreme ne voli heroje... I da je svaki hram ukaljalo...
Al meni,
eto,
ništa sem nas dvoje nije valjalo...

Kad potražim put u središte sebe, staze bivaju tešnje i tešnje...
I skrijem se u zaklon tvog uha kao minđuša od DUPLE TREŠNJE...
Al uspevam da još jednom odolim da prošapućem da te noćas ruski volim...
Šta
su
reči...
Kremen
što
se
izliže
kad tad...

Nedostaje mi naša ljubav, mila... A bez nje ovaj KURJAK MENJA ĆUD...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
JA ZNAM DA VREME SVEMU MENJA BOJE...
I DA JE SILAN SJAJ POMRAČILO...
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije značilo...

PONEKAD JOŠ U MOJ FILCANI ŠEŠIR SPUSTIŠ OSMEH KO ČAROBNI CEKIN...
I TAD SAM SVOJ... JER MA KAKO ME ZVALI JA SAM SAMO TVOJ LIČNI HARLEKIN...
PONEKAD JOŠ... SUZA RAZMAŽE TINTU... I KO DOMINA PADNE ZID U LAVIRINTU...
TAKO PROSTO... PONEKAD JOŠ STIGNEMO DO NAS...

Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje uz moje vene puže stud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
Ja znam da vreme uvek uzme svoje... I ne znam što bi nas poštedelo?
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije vredelo...


P.S.S.
I neka je dugačak post... bar ga neće svatko čitati, a Netko će sve znati...

Može li išta biti teže od najljepše pojave na svijetu?
Može li "čupanje korijena" iz plodnog tla biti bolnije?
...a tako je ugodno saditi...

Čovjek bi bio jači kada se nebi sjećao nekih lijepih događaja...


jebeno sam slaba...


Film je prvi puta pušten.
Nenajavljen.
Nisam bila svijesna njegovog učinka, a i da jesam... tko bi mu odolio... bez obzira na cijenu ulaznice...

U pozadini se lagano čuo instrumental "i ništa drugo nije važno"
Tako ležerno je prošao...
Sadržaj filma upoznaš bolje kada ga još jednom pogledaš...

Nakon toga, danima se reprizirao... o majko mila...

Zbunjuje me... nekad je tužan, nekad je vesel... a uvijek ista radnja
Neodoljiva, primamljiva...
i znaš da si prošli put gutao knedle i suze su curile same od sebe... ali opet se budi onaj ovisnik u meni...
i traži još, traži još...

Kakav je to vražiji osjećaj gdje je osmijeh pomiješan sa suzama?

Predobar "Režiser", a tako mlad... tko bi to pomislio...


Zašto se ne umorim od njega ako uzima snagu?
Pozornica je još uvijek tu... zastor se nije spustio... film i dalje traje...

Počeo je preskakti na jednoj izjavi...

"Kad me ne pustiš van..."


A pitanja...
Zar misliš da ne možeš naći izlaz iz labirinta?
Ako se izlazna vrata trenutno ne vide, misliš li da ih nema?
A tako me dobro znaš i tako dobro možeš postići ono što želiš... nemoj lutati... samo upali svjetlo i dobro GLEDAJ...

Pogledaj sve, baš sve... i onda reci... ili su tu vrata ili ih još ne želiš vidjeti...

Odluči - vrijedi li ga još prikazivati ili se isfurao... hajde, znaš dobro tko upravlja radnjom filma...
(ali ne bi trebao mijenjati radnju filma... onda to više nebi bio isti film... bila bi to neka sasvim druga priča)



I ne, ne... ne drogiram se... možda je to samo uzrok onog pada u djetinjstvu... jel... :))

Budnosti nikad dosta gospođice od tri pedlja...

Na krivinama zadnji vagoni luđački tresu i mnogi prazne crijeva zaboravljajući stid,
a oholost nekad suđena da bude vrlinom
splašnjava na očigled i smrdi nadaleko

I nitko nema snage da odagna propadanje
i nitko i ne pokušava da bude više od hladne želatine
koja laprda među krajnostima kao rijetko govno

Dok svi tvoji besprizorni usrećitelji
i samozvani štovaoci onog što ne razumiju
i svi tvoji plaćeni nitkovi, doušnici i sjecikese
i svi tvoji mutavi urlatori zvučnih titula
hrabro spletkare zaštićeni lopovskim kodeksom

Koji štiti vjernike od zaraženih
a svaku duhovitost uvijek i na vrijeme
efikasno liječe u samom začetku...

Pa kakvo ime da ti damo gospođice od tri pedlja?
Krivo srastanje gospodine, krivo srastanje...

Kao kad bogate prose za miraz,
a talon nose ružni i opaki
s nećuvenom moći da tjeraju što zažele.

Mnogo ih je i strašno galame
obično razbiju sva ogledala na koja naiđu
da ne ostane ni pomen na ljepotu

MA TJERAM IH SVE NA VIRTUALNI!!!

Nekada ti se na glavu sruši cijeli svijet… a ti… nemaš ni kapljicu bosanske krvi u sebi… pa ti vidi…
Traje to danima, nekada se i oduži (pritiska me kao pegla – kako to pesnik reče)

Ponekad važem… na onu staru, prastaru vagu u mojoj glavi (da, da, ima i toga u njoj)… gore-dolje…
neke događaje i postupke ljudi (zabole više baš oni od dragih ljudi… valjda zato što nam je stalo)
… i Jmajku, ta stara vaga uvijek nekako nahero stoji, bar iz mog kuta gledanja.

Izjavila jednom optimistica kako problemi od osoba čine jače i snažnije osobe, ali je peimista tu umješao svoje brze prste, pa ispravio, kako problemi od osoba čine problematične osobe : )

Moguće… ali stavi ti to na onu vagu…
Koliko god neka osoba postala jača ili postala problematična – jednom riječju GOLEMA neka osoba,
još uvijek je na onom povišenom dijelu vage…
Nešto je teše od nje, nešto je bolje i ispravnije, a samo je sastavni dio GOLEME.
Nalazi se malo poviše „gladnog magarca“ i neda se pokvariti, neda se pritisku pegle, čuva neke stvari, neke vrijedonsti...
i šta god proizvodi dobro je… tko god ušao u TO, više ne izlazi van, pa taman se i svijet srušio…