Taajni svijet

Voće

Pa fino je...
I rijetko koje mi ne odgovara.
Ali kad određenu voćku stave u proces proizvodnje... bude tu svega.
Pa tako imate sušeno voće.
Voće se uglavnom suši u... da, da SUŠARAMA. Posebnim sušarama. (VODE NI KAPI)
Naravno, može se voće sušiti i na zraku, tamnim komorama, ali kažu da je ipak najbolje ono sušeno u... naravno, sušarama.

Onda imate i voće u kompotu,
u pekmezu,
u kolaču,
u čokoladi,
u sladoledu,
u voćnom kupu,
u sokovima,
u piću,
u...
i to vam je uglavnom, sve KUHANO voće...

Ma gdje god se okreneš, evo ti neke voćke.
Neke se voćke čak nalaze i u bunaru!!
Je, je, istina je... stari ljudi su tako po ljeti hladili voće, posebno l(j)ubenice. MLJAC!
I sad... tko nebi bacio voćku u bunar??

Imate i ucrvanog voća, Netko bi možda pomislio da je takva voćka najslađa... kad je crvić polako izjeda.
To je za one koji vole kombinaciju - voće/meso.

No, meni je ipak najbolje ono upravo ubrano sa stabla iliti sirova voćka... ma nema ništa finije kad zagrizeš u pravu (sirovu), zrelu... jabuku.

31.03.2009. u 19:00
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |

Preispitivanje iliti pljuvanje po samoj sebi

A šta se dogodilo sa Č i Ć?
Nema upozorenja glede toga... aha! pa sad me uhvatila druga bolest
više ona cigansko/šiftarska.
Ma to je zbog onih tragova mađarske krvi u meni.
E babuša, babuša... za sve si ti kriva.
Ali ipak, ostavila si mi dobar recept za mađaricu.
Jednom davno, daaavno, ispekoh tako dobru mađaricu, toliko dobru, da je Nekome drugi dan pozlilo od nje.
Zato poslije toga nikada nisam napravila toliko dobru, uvijek nešto malo fali (ili ima viška)
Da, da, samo zato, da Nekome ne bi pozlilo, strah je to... ipak mi je ta osoba draga.
Nebi izdržala da mu i po drugi put bude loše, mogo bi me spominjati u uskličnom kontekstu, a šta onda??

Da, smotaMa sam, priznajem.
Mene često "napadaju" koje kakve životinje.
Mačke, psi, ptice, ose...
i ne samo životinje, napada mene i džezva puna vrele kave, i cijev u kupatilu pukne kad se tuširam, ma čak mi se i vilica zabode u palac dok perem suđe!!
Znam se i čekićem odvaliti po ruci, ali sve je to slučajno :)

Neki dan sam bila u zoo s malim nećakom, koji je dudao svoju dudu.
Zastali pored nojeva. I noj, ni pet, ni šest, nego istrgao malom dudu iz usta.
Uplašio se noj od malog, mali se uplašio od noja, a ja... odmah sam pomislila, dobro da nisi niža (višlja)... ostala bi bez... nosa.

Ma imam u stvari, toliko mana, da se sama sebi čudim. (Netko bi rekao - hej, pa nisu ti ovo mali oglasi, znaš!)
Odakle ih toliko u jednom biću?

Puuuuuu, jebote!

25.03.2009. u 18:00
| Šta ti misliš? (1) | Tko printa? |

Imati, a nemati i nemati, a imati

Ne, nikako nije isto...

Imaš loptu, okruglu loptu... tvoja je, ali ta lopta ne miruje.
Netko je posudi, netko drugi se igra s njom... odlazi lopta vamo - tamo... rijetko je pored tebe.
Imaš je, a u stvari je nemaš.

Nemaš autić, ali znaš gdje se nalazi baš onaj koji ti je drag.
Povremeno se zaigraš s njim, bez obzira što nije tvoj.
Nemaš ga, ali ga ipak povremeno imaš...

20.03.2009. u 00:40
| Šta ti misliš? (5) | Tko printa? |

Samo leptir

... kada se to dogodi u neočekivanom trenutku, kada ni pomisliti ne možeš da bi se takvo što moglo dogoditi, a ipak se dogodi,
onda te uhvati takvom silinom, takvom jačinom, da se ne možeš lako othrvati, ne ide, privlači kao svjetiljka noćnog leptira... i jenostavno si nemoćan.

Leptir si, stojiš pored svjetiljke, sjajne, nevjerojatne...
Toliko snage ima u njoj, toliko privlačnosti, kao da te gleda, prati svaki tvoj trzaj krilima, upija svaki zvuk koji izlazi iz tebe, sve zna o tebi, čita ti misli... a ipak, još si joj zanimljiv.
I osjećaš to, osjećaš po svemu, po svjetlosti koju isijava, po toplini koju zrači... a osjećaj.... mmmm
Osjećaj je lijep, osjećaj je potpun, osjetiš ga svim osjetilima... divno.
Poželiš da taj trenutak nikada ne prestane, da se vrijeme zaustavi, da ostanete zauvijek tu gdje jeste.
Potpuno te razumije ta svjetiljka, kao da si u društvu druge ja... a samo si leptir, već odavno sprženih krila.


13.03.2009. u 18:00
| Šta ti misliš? (4) | Tko printa? |

E da...

Welcome to where time stands still
no one leaves and no one will
Moon is full, never seems to change
just labeled mentally deranged
Dream the same thing every night
I see our freedom in my sight
No locked doors, No windows barred
No things to make my brain seem scarred

Sleep my friend and you will see
the dream is my reality
They keep me locked up in this cage
can't they see it's why my brain says Rage...

11.03.2009. u 16:26
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |

Neće me sreća...

Dođem kući i pravac tuš...
Nasapunala kosu, a kad ono... vrela voda šikne iz cijevi!!
Pukla tj. prsnula cijev, a voda šiklja na sve strane...
Ma u materinu, ne mogu se ni isprati!
Izlazi van, ti pofurena Voćko...
i onakva sva zapjenjena zovi upomoć.
I čekaj... čekaj... morali isključiti dotok vode u cijeloj kući dok se ne kupi nova cijev... pa si vi sad zamislite kakva sam bila - skorena od sapunice - totalno.
U ta dva sata čekanja, ponovila i utvrdila gradivo - zašto je voda važna za život :))

Ajd prvi šok splasnio, uspjela sve isprati sa sebe, sjednem za komp, idem pregledati poštu... ne mogu se logirati!
I neće, pa neće.

Ajd bar odi na blog - al kad ono - isto!
Nemoš se prijaviti nikak...
(ne, neću vam napisati kak sam ovo objavila)

BAŠ me danas neće sreća!!!

;)

P.S. I da... nekima je danas baš bilo zabavno nazvati i pitati polazak slijedećeg vlaka sa stanice!!

09.03.2009. u 19:50
| Šta ti misliš? (2) | Tko printa? |

Tupa soba.Tupi kut.Tupi pogled.Tupa priča.

Postojala je jedna soba koja je bila poprilično tupa.
U toj sobi su boravila dva... nazovimo ih bića. Jedan je bio dosta uglađen i brbljav, a drugi... eh drugi, tko bi njega razumio...

Onda su se ta dva lika iz tupe sobe preselila u drugu, a u tu sobu dovela drugu ekipicu.
Ta druga ekipica, skupljena iz raznih drugih soba, sada je u toj TUPOJ SOBI.

Jedan akter sadašnje postave tupe sobe, jedan obični iz(rod) mnooogo je nastran. Pipa žene, pipa sebe, divi se svom odrazu u zrcalu.
I jebeno ništa ne radi, osim excel tablica koje ionako drugi moraju urediti umjesto nje.
Drugi akter je veliki bećar, više radi od pomenutog izroda, ali ga često ni nema, čovjek "putuje" na poslovne sastanke.
Treći akter tupe sobe, hmmmm... gđa koja je u vrlo podcjenjenom položaju, nitko je ne cijeni, podosta uvredljive ćudi, al ona je BAŠ vrijedna žena.
Posljednji akter te sobe, je biće koje se BAŠ znalo veseliti i nasmijati.
Voljelo se družiti i dopisivati. A znalo je to biće i samo GLEDATI, s ovoooolikim velikim očima.
Otkak je to posljednje pomenuto biće u TUPOJ SOBI, u TUPOM KUTU, sve je tuplje, potištenije, nema riječi, sve se manje smije... a pogled joj je, ma nećete vjerovat... sve TUPLJI.

Možda će vam se ova priča učiniti neshvatljiva, glupa i TUPA, ali je istinita.
Znam da Netko na ovome svetu zna kako vratiti osmijeh na to lice...
Znam da Netko može u sekundi izbrisati taj TUPI pogled iz tih očiju...
Znam da Netko s jednom rečenicom može probuditi maštu u tom biću...
I znam tko je Netko...





AL VAM BAŠ NEĆU REĆ!

03.03.2009. u 20:20
| Šta ti misliš? (4) | Tko printa? |