Taajni svijet

Priča za laku noć... ;)

Svi smo čuli za zmajeve... ja pogotovo :)

U davna, davna vremena, gdje ih je bilo u izobilju (ma mogo si birati kojeg god hoćeš za se...),
zmajevi su bili rijetko zla čudovišta, iako najčešće djeluju zastrašujuće (tigrove noge, orlovske kandže, jelenje rogove, đavolske oči, ljuske po tijelu... btw sušara),
ima nešto zagonetno u njima... neistraženo...
Iako su rigali vatru, oni su bili prijateljski nastrojeni i obično su letjeli nebom, kako bi skupljali oblake i žednoj zemlji darivali kišu.
(ma na hektolitre su znali donositi vodu...)
Ponosni i gordi, pravedni i snažni...
Zmajevi su bili vijesnici dobre sudbine i izazivali su veliko poštovanje.

Upravljali su vremenom...

Ali, ako bi se koji put razljutili, ali vrlo, vrlo rijetko (ma imali su opravdan razlog, sigurno), znali su biti nemilosrdni i
uzrokovati siiilne poooplave, suuuše i dramatična, zloslutna pomračenja... (ovu rečenicu pročitajte, onak, znate, sa žarom u glasu :)
Pa čak, ponekad nisu dozvoljavali proslavu novih godina, mislim si ja...
I kad zapravo počinje nova godina?
Jedni tvrde 1.1., drugi pak malkec kasnije, treći pred kraj prvog ili početkom drugog mjeseca...
i sad ga ti znaj... pa nije ni čudno da su onda zmajevi pop... popucali od tih silnih novih godina...

Šta još reći o zmajevima, a da vi neznate...?

Bili su dobri prijatelji, spremni uvijek pomoći, razveseliti, nasmijati... ma duše od zmajeva, kad vam kažem...
Pomalo mistični, znali čuvati taajnu, imali svoju tajnu...

Voljeli su papati... znali su pojesti krdo ovaca
(pokoja crUna im i umakla - a eto, imala valjda sreće više neg pameti)
i zbog toga su ih oni blentavi čobani ubijali, a oni su se samo jednostavno hranili i to im je davalo snagu za let, za vatru...
Pa nisu mogli samo travu pasti, majkumu poljubim!

Kao da i ti čobani nisu jeli meso...
ali ne, njima su smetali zmajevi, bili su ljubomorni na njih jer su ovi bili bolji i pametniji, mislili svojom glavom...

Smislili su paklen i zao plan... došuljali bi se do zmajevih špilja (dok su ovi spavali (e da, zmajevi su vam jaako voljeli pajkiti)),
natrpali unutra drva, slame i koječega, zapalili i zatvorili izlaz... ma strašno...
...tako lijepe, velike životinjice spaliti... prokletnici jedni bezobrazni...
spaljivali ih isto kao i popovi navodne vještice... žene koje su bile drugačije i imale svoje mišljenje...

Zato se nemojte čuditi ako slučajno negdje vidite, da neka crnokosa žena sjedi na leđima zmaja i leti, leti slobodno...
Nisu oni ni zli, ni prokleti, oni se jednostavno vole družiti, letjeti zajedno... imaju zajednički jezik... hehehe (o nebesa i mašta...).

I da, premda su čobani mislili kak su ih sve spalili, malo su se prešli, oni najbolji, najmudriji zmajevi su se spasili...
i još žive, tamo negdje iza sedam gora i sedam mora...
skoro pa u vukojebini...

A sad laku noć, pa vi probajte zaspati i ne pomisliti na Zmaja...

14.01.2009. u 20:10
| Šta ti misliš? (2) | Tko printa? |