postojim...

Navukao sam stvarnost preko sebe u nadi da ću pobjeći. Prihvaćam sve što me udaljava, svaki oblik duhovne narkoze. Prozak za svjesnost zvan svakodnevica. Analiza pokazuje svu kompleksnost jednostavnog rješenja. Otpustiti se. Diram te pogledom i osjećam taj dodir u mirisu vlastitog tijela. Lakše mi je kada ništa ne osjećam, kada sam „ja“... želim biti duhovni prosjak koji ne prosjači nego uživa u svom siromaštvu. Molim te ne naslanjaj ruku suosjećanja na moja umorna ramena, pusti me u mojoj bijedi.. ako baš želiš pomoći, upali mi televizor…

°°°°°°° - ˇ