All Hallow's Eve tj. Halloween!!! =)

Iako kod nas nije toliko udomaćena uvijek mi je zanimljiva Noć vještica... :)
Nadam se da ću se ove godine konačno domoći neke bundeve, hehe... :D

Noć vještica ili Halloween je noć uoči Svih svetih, a zapravo je skraćenica od "All Hallow's Eve" ili "Hallow Eve" (Sveta večer, noć uoči Svih svetih), slavi se prije svega u Irskoj, SAD-u, Kanadi, Puerto Ricou, Australiji i Novom Zelandu, a odgovara katoličkom blagdanu Svih svetih.

Stari Kelti su 1. studenog slavili kao početak nove godine, a proslava je bila posvećena bogu Sunca, ali i gospodaru smrti (Samhainu). Vjerovali su da za punog mjeseca, a najčešće noć prije dana mrtvih, mrtvi napuštaju svoje grobove, te nakratko opet dolaze na Zemlju i posjećuju svoje domove, zbog toga su se živi, prestrašeni mogućnošću sustreta s mrtvima, prekrivali zastrašujućim maskama i stvarali veliku buku. Dolaskom Rimljana, noć mrtvih dobiva stalni datum, a te noći prema starom rimskom vjerovanju, crni bog lova Samain preuzima vlast nad svijetom, ubija srndaća (boga Sunca), a božicu vegetacije odvodi u podzemlje, gdje ona do proljeća bdije nad mirujućim sjemenkama, usnulim životinjama i dušama mrtvih. U toj noći su se simbolično gasile sve vatre u ognjištima, vjerovalo se da mrtvi posljednji put dolaze na ovaj svijet, pa su jedni na pragovima svojih kuća ostavljali hranu, a drugi su postavljali izdubljene repe, cikle ili krumpir s upaljenom svijećom, kako bi griješne duše uplašili, a dobre pronašle put kući. Bundeva je tek u 16. stoljeću postala popularna za dubljenje najprije u Americi, a zatim i u ostatku svijeta.

Običaj dubljenja bundevi zasniva se na irskoj legendi o kovaču Jacku, poznatom po njegovoj domišljatosti ali i škrtosti. Jedna od priča govori kako je prevario vraga tako što je vragu ponudio dušu u zamjenu za piće i nakon što se vrag pretvorio u novčić kako bi platio piće, Jack ga je brzo stavio u džep u kojem je bio križ, zbog kojeg se vrag više nije mogao vratiti u svoj oblik. Tek nakon što je Jacku obećao da neće tražiti njegovu dušu još deset godina, Jack ga je izvadio iz džepa. Nakon deset godina opet je prevario vraga tako što ga je zamolio da mu vrag doda jabuku sa stabla, ali je na kori stabla brzo nacrtao križ, tako da ga vrag ponovno nije mogao dohvatiti. Kada je Jack umro, nije bio primljen zbog svog griješnog života u Raj, a na vratima Pakla dočekao ga je vrag i poslao natrag u mrak, a da ga se rješi dao mu je žeravicu ugljena. Jack je u džepu imao repu, koju je izdubio, stavio u nju žeravicu i otada Jack, koji nikada nije pronašao put kući luta mrakom noseći izdubljenu repu u ruci. Tako je Jack O'Lantern (Jack Fenjer) postao simbol duše koja je prokleta i koja luta između svjetova.



26.10.2008. u 17:25
° 3 thoughts of the world ° Print ° # °

?

Kako uopće znati što doista želimo?

22.10.2008. u 11:13
° 5 thoughts of the world ° Print ° # °

Rođendan tj. još jedna izgubljena godina...ili ne? :)

Eh...da...10 mjesec je kobni...
Tužno..ali moram priznati...eto...imam 20 godina.. cry

Sada konačno moram promijeniti godine tu na blogu sa strane..hehe...ali treba mi još psihičke pripreme...naughty
I tako...da...još mi nedostaje brojka jedan ispred, ali dobro...očito ću se morati priviknuti na tu brojku dva...nisam baš osoba koja voli rođendane...
Ali ne bi ja 30, 40, 50...ajmeeeee....puknucu
Definitivno to ne podnosim dobro!

Recite da sam pesimist...da mislim crno..ali..uvijek mi rođendan nije bio nešto posebno...sasvim suprotno...činio mi se, a i dalje mi se čini kao nešto nerazumno...

Odbrojavanje naših godina do konačnog cilja, smrti...da...da...pesimist sam...smokin
Ali dobro šta se može, godine se ne mogu vratiti tako da...

Neznam svake godine sam žalila za prošlima, htjela sam vratiti vrijeme...ali ove čak ne... Mislim, ne bi ja 20 godina...namcor
Ali ne bi htjela imati ni 14, 15 godina...
To nije bilo baš lijepo razdoblje..bar ne za mene...
Prokleti pubertet...nedostatak samopouzdanja...prelazak iz osnovne u srednju školu...sve je to bilo malo stresno...bang

Tako da ne hvala...ipak je bolje ovako..stara sam hehe, ali bolje to nego ono...dead

Ovaj rođendan se ponešto razlikovao od ostalih..u pozitivnom smislu...sretan

Igrom slučaja...dan prije svoga rođendana bila je prva godišnjica moje veze..tako da se sve lijepo poklopilo...cerek
Tako da smo skupa dočekali i našu godišnjicu i moj rođendan..i bilo je super...
Samo mi sami, bez uznemiravanja...dobro moji su me budili na rođendan u šest ujutro,ali nećemo to računati...nono

Što se tiče faxa..ta dva dana je bio moj godišnji odmor hehe...iako je fax tek počeo...ali isplatilo se...kiss


Ja bi opet ! wink

Dakle...


to meee...i ostalim "sretnicima"! pjeva

19.10.2008. u 23:33
° 2 thoughts of the world ° Print ° # °

...vječnost...

Kada sam te prvi put vidjela.
Plakao si.
Bio si povrijeđen.
Bila sam kriva za to.
Znam.

Nisi me primjećivao sve ove godine...
Ja sam bila tvoja sjena.
Iako me nisi primjećivao, bila sam uz tebe.
Bila sam uvijek za tebe tu.

Čekala sam svoj trenutak...
Koji nikako nije dolazio.

Htjela sam ubrzati...
Ali nije bilo suđeno.

Bio si tako lijep, nevin...
Poput malog djeteta koji velikim očima radoznalo gleda okrutan svijet oko sebe.
A ja sam bila tvoja tajna majka, sestra, žena ili samo ljubavnica.
Šta god poželiš.
Bitan si samo TI.

Promatrala sam te...
Odrastao si...
Okrutna stvarnost te promijenila.
Više nije bilo onog sjaja u očima.

Pronašao si si ženu...
Čekali ste dijete...

Gledala sam tvoje razočaranje kada si ostao bez ičega.
Nisam ti to željela, ali je tako moralo biti.

Bez nerođenog dijeteta.
Bez srodne duše.
Ostala sam ti samo JA.
Iako to nisi znao.

Došao je i taj trenutak.
Taj dan.
Ušla sam u tvoju sobu.
Sjedio si na rubu kreveta.
Znao si.

Prišla sam ti i rekla- "Vrijeme je".
Pogledao si me onim istim očima bez sjaja...zbog čega sam ja bila kriva.

"Zašto"?
"Zašto si mi sve oduzela?"- upitao si.

"Voljela sam te"- odgovorila sam i otpratila ga u vječnost.






11.10.2008. u 20:35
° 3 thoughts of the world ° Print ° # °

O ljubavi i drugim nečistim silama- Gabriel Garcia Marquez


Toga 26. listopada 1949. nije bilo nekih posebnih vijesti. Clemente Manuel Zabala, glavni urednik dnevnika u kojemu sam počeo peći reporterski zanat, zaključio je jutarnji sastanak uobičajenim napomenama. Nijednom suradniku nije povjerio neki konkretan zadatak. Malo zatim, telefonski su ga izvjestili da se u negdašnjem samostanu svete Klare čiste pogrebne kripte, i on mi rutinski naloži:
- Skoči tamo i vidi ima li štogod zanimljivo.
Povijesni samostan svete Klare, koji je u posljednjih stotinjak godina služio kao bolnica, našao je kupca, jer su na njegovu mjestu namjeravali podići hotel visoke kategorije. Od predivne kapelice ostala su praktički samo četiri zida, zbog postupnog urušavanja krovišta, ali su u njezinim kriptama počivale kostiju triju naraštaja biskupa, poglavarica samostana i drugih uglednih osoba. Najprije ih je valjalo isprazniti, predati ostatke onima koji to zatraže i preostalo istresti u zajedničku raku.
Grubost toga postupka prenerazila me. Radnici su podizali grobne ploče pijucima, vadili sagnjile lijesove, koji su se raspadali na najmanji dodir, i odvajali kosti od kašastog lijepa, dronjaka i sparušenih vlasi. Što je pokojnik bio ugledniji, posao je bio mučniji, jer su morali čeprkati po istrunulim truplima i pomno prosijati njihove ostatke, da im ne promakne dargo kamenje i zlatnina.
Nadglednik je podatke s ploče unosio u školsku bilježnicu, slagao kosti na odvojene hrpe koje je pojedinačno obilježavao imenom na listu papira. Prvo što sam ugledao, stupivši u hram, bio je dugi niz hrpica kostiju, ugrijanih nesmiljenim listopadskim suncem što je peklo kroz procijepe na stropu i šturo označenih imenom koje je bilo olovkom naškrabano na papiru. Poslije gotovo pola stoljeća, ja se ne mogu otresti od zaprepaštenja što ga je pobudio taj jezivi dokaz razornog zuba vremena.
Ondje su se nalazili, između mnogih drugih, jedan potkralj Perua i njegova tajna ljubovca; Toribio Caaceras y Virtudes, dijecezanski biskup, nekoliko samostanskih nadstojnica, među njima časna Josefa Miranda i bakalaur Cristobal de Eraso, koji je pola života posvetio izradi kasetiranih stropova. Na jednoj kripti stajala je ploča s imenom drugog markiza Casalduera, don Ygnacija Afara y Duenasa. Kad su je otvorili, bila je prazna i neiskorištena. Ostaci, pak, njegove gospođe markize, done Olalle de Mendoza, nalazili su se pod uredno označenom pločom u susjednoj kripti. Nadglednik tome nije pridao važnosti. Bilo je sasvim uobičajeno da domaći plemić sebi dade podići grobnicu i bude pokopan na drugome mjestu.
Ali prava se vijest nalazila u trećoj niši glavnog oltara, na onoj strani gdje biva Evanđelje. Ploča se raspukla na prvi zamah pijuka i iz kripte se rasula živa kosa jarko bakrene boje. Nadglednik ju je želio svu izvući uz pomoć radnika, i što su oni upornije vukli, kosa je bivala duža i raskošnija, dok napokon nisu izašle i posljednje vlasi s očuvanom dječjom lubanjom. U niši su preostale samo sitne i razbacane kosti, a na ploči nagrizenoj salitrom moglo se razaznati samo ime, bez prezimena: Sierva Maria de Todos los Angeles. Puna duljina te zanosne kose iznosila je dvadeset i dva metra i jedanaest centimetara.
Nadgkednik mi je staloženo objasnio da ljudska vlas naraste jedan centimetar u mjesec dana, čak i u pokojnika, i ta dvadeset i dva metra bila su, po njegovu mišljenju, uobičajen prosjek za razdoblje od dva stoljeća. Meni, pak, sve to uopće nije djelovalo uobičajeno, jer mi je baka u djetinjstvu ispripovjedila legendu u dvanaestogodišnjoj markizici kojoj se kosa vukla po tlu poput skutova svadbene haljine, markizici koja je umrla od ugriza bijesnoga psa i po karipskim naseljima bila na glasu s mnogobrojnim čudesima. Pretpostavku o tome da bi taj grob mogao biti njezin tada sam sročio u vijest, a sada, evo, i u knjigu.


Gabriel Garcia Marquez
Cartagena de Indias, 1994.



Nakon dugog vremena nečitanja uspješno sam pročitala ovu knjigu. :) Lutajući knjižnicom, izabrao mi ju je moj dečko i eto..nije pogriješio...kiss

Kratki roman- "O ljubavi i drugim nečistim silama", Gabriela Garcie Marqueza, smješten u kolonijalnu južnoameričku luku, u vremena inkvizicije, markiza i biskupa, gusara, robova i gubavaca, čudnovata je priča o sudbini markizice Sierva Marije osumnjičene za opsjednutost demonskim silama. Prekrasna dvanaestogodišnja djevojčica bila je u prijateljskim odnosima sa robovima na imanju te je govorila njihovim afričkim jezicima i smatrala se jednom od njih. Imala je dugu crvenu kosu, koju kao zavjet Djevici Mariji nije smjela ošišati do svoga vjenčanja.
Nakon što je ugrize pas na tržnici, za kojeg se ispostavi da je bio bijesan, njezin otac joj na sve moguće načine pokušava spasiti život.
Iako nakon mjesec dana od nemilog događaja markizica ne pokazuje nikakve simptome, on plaća sve dostupne liječnike i vidare da joj pomognu. Svi oni su postigli samo to da je prvobitno čista, zarasla rana postala natečena i krvarila je, te je jadna djevojčica jedva hodala.
Iscrpljena bolovima i mučenjima tzv. liječnika, postaje zatvorena i ljuta na sve oko sebe. Markiz ispituje svoga bliskog prijatelja biskupa za savjet. On mu savjetuje da djevojčicu preda na brigu u obližnji samostan, kako bi se saznao uzrok tim nemilim događajima.
Markiz pristaje te odvodi nesretnu Siervu u samostan u kojem ona postaje praktički zatvorenicom.
Nakon njezinih brojnih ispada, sestre zaključuju da je njezina duša opsjednuta.
Biskup šalje svoga prijatelja Delaura da pomogne djevojčici. On iako prvobitno zadužen za spasenje njezine duše, osoba koja treba izvršiti egzorcizam nad njom, naposlijetko shvati da mu je ona postala mnogo važnijom od svega ostaloga, pa i od njegove vjere.

Roman na tužan način opisuje tadašnje crkveno shvaćanje. Lakoću s kojom tadašnji svećenici i sestre optužuju djela koja ne shvaćaju i koja su im neobična kao sotonina djela i opsjednutost.
Egzorcizam kojim oni žele ukloniti opsjednutost i vražje ponašanje, nakraju je mučenje osobe na sve moguće psihičke i fizičke načine. Mučenje kojem je Sierva nakraju podlegla.

Savršeno ispripovijedana, lakog stila, začinjenog bljeskovima karipskog humora i mudrosti, ova neodoljiva i nezaboravna, tipično markesovska priča o melankoličnosti ljudske prirode i najgoroj od svih nečistih sila - ljubavi - odmah je osvojila čitateljska srca a danas je pravi markesovski dragulj, koji mnogi drže jednim od najljepših doprinosa južnoameričkoj književnosti.


04.10.2008. u 15:35
° 4 thoughts of the world ° Print ° # °

Hillside

We underestimate damage
done to the sky
when we allow words
to slip away
into the clouds.

I remember making promises
to you outside. We
were watching flowers
that hadn't opened.
A bee darted, careful
not to stick to
your half-shut mouth.


V. M.




01.10.2008. u 19:40
° 2 thoughts of the world ° Print ° # °

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.




design: moi

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Srpanj 2012 (1)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Listopad 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Travanj 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (5)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (6)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (13)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


comments no/si?







Volim...
- ljubav, vegetirati i slušati glazbu, šetati po noći, gledati tužne ljubiće i plakati (:)), čitati duge knjige, nježnost, toplinu, nečiju blizinu, ljubav, smijeh, more, plivanje, puni mjesec, mrak, miris pokošene trave, izležavanje u travi (bez obzira na kukce) , izmjenu godišnjih doba, jesen, suho lišće, vrtiti se na vrtuljku, visinu, vjetar, snijeg u 12 mjesecu, odsjaj vatre u toploj sobi, topao krevet, kišu, grmljavinu, ležati u krevetu dok vani grmi i pada, zamišljati kako bi bilo kad bi bilo, razmišljati o prošlosti, nepoštivanje pravila smijeh, šetati po šumi, otkrivati nove puteve, brinuti se sama za sebe, kaktuse, Index..nut , bademe, čokoladu, sladoled iz Mcdonaldsa smokin, ljiljane, ruže, mačke, pse, patke, kornjače...ukratko sve životinje sretan...

Ne volim...
- zlostavljače životinja i ljudi headbang, okrutnost, nepravdu, nesanicu, prejako sunce, neispunjena obećanja, neistinu, nakrcani trolej, dosadni fax, tvrdoglavost, pretjerani pesimizam (povremeni je ok), pritisak, nemoćnost, pretjerivanje, prelako odustajanje (to mrzim kod sebe), kada mi netko pametuje, neprihvaćenost, naporne ljude, pauke puknucu...


Blogovi koje pratim:

Stranger in the World
I wish I am somebody else in other place
Matti
Bella
missillusion
Top sicret
Brinetica
Pisaljka
Lady of the Lake Scrolls
Lagane misli
Moje oči otvaraju dušu
It is too late now your life is no longer beautiful!!!

Created by Crazyprofile.com



Ičici

50 godina.
Pola života.
Pola stoljeća.
Jedna ljubav...

Bili ste jedno,
još ste jedno.
Dok vas smrt ne rastavi.


...


Otišao si..
Bez riječi, bez pozdrava...
Bez oproštaja.

Sanjala sam te,
Ali i dalje te nije bilo.

I sada te nema,
vrijeme prolazi,
rane ostaju,ali tebe i dalje nema...

Zašto si me napustio?


......


U daljini čuju se valovi,
podsjećaju me na tebe.
Vrijeme provedeno tu,
daleko...
Daleko od ostalih.
Sami...
Dani su prolazili kao sati.
Tjedni su prolazili kao minute.
Postojimo samo ti i ja

Nitko drugi...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se