symphonical love, symphonical life..symphonical death.

Ruža je cvijet izuzetne ljepote, oblika i mirisa, cvijet ljubavi. Neki tvrde da u rajskom vrtu prevladavaju upravo proplanci ruža.
U Grčkoj mitologiji ruža je Afroditin cvijet i znak je života, ljubavi i ponovnog rođenja.
Bahus je osvojio jednu nimfu trčeći za njom oko ružinog grma, jedan trn se zakačio za njenu haljinu, a šarmantini je Bahus u znak zahvalnosti okitio taj grm nježnim cvjetovima u boji nimfinih obraza.
Afroditi, boginji ljubavi i plodnosti Grci su prinosili ružu, djevojke nosile vijence bijelih ruža prilikom ceremonijalnih svečanosti, a posipanje puta po kojem hoda mlada laticama ružinog cvijeta datira još iz tog vremena. Biblijska priča donosi Mariju Magdalenu koja je suzama zalila crvenu ružu koja je od njenih suza postala bijela.
U rimskom carstvu vijenac od ruža se koristio za kićenje vojskovođa, za odlazak u rat.
Ruže su simbol radosti, zadovoljstva i ljubavi, a u kršćanskoj simbolici znače ljubav, kao što je lotusov cvijet u istočnjačkom ili narcis u grčkom svijetu. Nekad su ruže bile bijele. kad je nekoliko kapi krvi Venere kapnula na nekoliko ruža od tada postoje, crvene, ružićaste i ruže drugih boja.
Na šta vas podsjećaju ruže?
Romantičarska klasika...nešto što je općepoznato, ali svejedno nije postalo isfurano...
Nakon godina i stoljeća darivanja tog prekrasnog cvijeta neki ljudi i dalje ne znaju značenje određene njezine boje, osim da crvena boja ruže simbolizira ljubav i strast pa je ta boja ruže do danas najdarovanija. E pa ljudi...malo promjene nikome ne škodi..

Crna ruža

Tehnički gledano crne ruže zapravo nisu crne, već vrlo tamna nijansa crvene boje. Jasna je povezanost crnih ruža i smrti i žalovanja.Postoje bezbroj priče i pjesme u kojima se spominje njeno postojanje, još toliko kultova u kojima se također spominje njeno značenje. Ima i bezbroj ukrasa u obliku crne ruže ali prava crna ruža ne postoji, nažalost, ali zato, sada znam da ih otprilike, trenutno postoji oko 150 vrsta među kojima ima jedna čiji je naziv Black Magic.

Crvena ruža

Najraširenija i najpoznatija od svih ruža – crvena!
Ah, da je barem svijet pun ljubavi kakvu šalje crvena ruža. Naime, ona znači jednostavno i obožavano: 'Volim te!'
U narodnoj predaji crvena se ruža sadi uz ograde i kuće kako bi stanovnike štitila od urokljivih očiju. Ali glavna zadaća ruže je ljubavna magija svih vrsta.
Na nekim grobljima vjeruje se da je ostavljanje crvene ruže na grob u čast Vragu, odnosno, ostavlja se crvena ruža kao njegova ruža, da nebi razorio grob i oteo tijelo koje počiva bez duže te od tijela načinio njegovog slugu.

Ružičasta ruža

Tamnoružičasta ruža znači 'hvala', dok svijetloružičasta označava radost, slatkoću, ljupkost.
Označava otmjenost, nježne osjećaje ljubavi (zaljubljenosti). NIje toliko strastvena kao crvena.

Narančasta ruža

Narančasta boja je povezana sa strašću.

Bijela ruža

Bijela boja je boja nevinosti, čistoće i svetosti.

Žuta ruža

Nikad, ama baš nikad nemoj slati žute ruže nekome tko te romantično zanima jer žuta ruža označava prijateljstvo - jednostavno i iskreno prijateljstvo, i samo to!
No, kad se radi o buketu žutih ruža, stvar je 'malčice' drugačija – buket možeš poslati ili uručiti onoj koju želiš nogirati vrlo, vrlo skoro.
generalno označava ljubav koja umire ili platonsku ljubav, ali u germanskoj kulturi žuta ruža označava ljubomoru, nevjeru.


To bi bile najpopularnije boje ruža..
Iako mi je zanimljivo ovo što koja boja predstavlja i znači, iskreno mi to previše ni ne predstavlja. Dobro, ništa mi ne znači.
Lijepo je dobiti od nekoga ružu, uživati u njoj a ne cjepidlačiti koje je boje ona i koji je njezin dublji smisao.
Zato uživajte!

Poznato je da su brojne glazbene zvijezde i nešto manje zvijezdice umrle premlade, ponajviše svojom zaslugom. Bilo kako bilo, ostavile su traga u glazbenom svijetu te ću ih u spomen svima njima sada i spomenuti.

Kurt Cobain- 20.02.1967., Aberdeen-05.04.1994., Seattle.


Vođa legendarne grupe Nirvana. Bio je oženjen sa ženskim liderom grupe Hole, Courtney Love te su dobili kćer Francis Bean. Bili su poznati po vezi punoj skandala te eksperimentiranju sa drogama. Kurt je počeo koristit drogu zbog bolova u želucu koji su postajali sve veći. Zapadao je u sve veću depresiju. Na pozornici je bio druga osoba, Kurdt, kako se potpisivao u svim pismima. Bila je to njegova druga ličnost, puno sretnija od njega samoga.
Umro je sa 27 godina, točnije počinio je samoubojstvo u svom domu u Seattleu. Nakon brojnih neuspješnih pokušaja samoubojstva heroinom, konačno je uspio na mnogo krvaviji način.
Neki još uvijek sumljaju je li to on zaista sam počinio ili je bio nečija žrtva.
Iza njega su ostali brojni hitovi koji i danas podsjećaju njegove brojne fanove na njegovu veličinu koja se nije smanjila nakon njegove smrti nego se samo povećala.



Ovaj njihov spot okarakteriziran je kao najčudniji i neshvatljiv. Sam Kurt je rekao da likovi iz toga spota potječu iz njegovih snova.

Jim Morrison-08. 12 1943., Florida- 03. srpnja 1971., Pariz.


Bio je frontman skupine The Doors koja se danas, ponajprije zahvaljujući Morrisonu, smatra jednom od najkarizmatičnijih i najutjecajnijih grupa u povijesti rocka.
Ekscesi na koncertima postajali su sve izraženiji (na koncertu u The Dinner Key Auditoriumu pokušao je izazvati nerede), a razmjerno tome raslo je i obožavanje publike koju je Morrison mogao sustavno vrijeđati a da mu to nitko ne uzme za zlo.
Kratak i eksplozivan život Jima Morrisona naposljetku je završio uz djevojku Pamelu. Nakon snimanja albuma 'L.A. Woman' Pamela je postala sve zabrinutija zbog Jimova opijanja, a on zbog njene ovisnosti o heroinu. Odlučili su malo predahnuti, pa su 1971. godine preselili u Pariz, na odmor koji je trebao potrajati dulje vrijeme i tijekom kojeg se Morrison imao namjeru dublje posvetiti poeziji.
3. srpnja 1971. Pamela našla Jima mrtvog u kadi u njihovom iznajmljenom stanu, a uzrok smrti nikad nije pouzdano potvrđen. Općenito se smatra da je Jim Morrison u 27. godini umro od predoziranja heroinom, iako je u igri još nekoliko objašnjenja.



"Suoči se sa svojim najdubljim strahom. Poslije toga, strah gubi snagu. Nestaje i osnovni strah - strah od slobode. Najzad si slobodan"- Morrison.

Jimmy Hendrix-27.11.1942.,Seattle- 18.09.1970., London.


Jedan od najpopularnijih glazbenika u povijesti rocka . Obogatio je glazbu ostavivši iza sebe naslijeđe koje se duboko ukorijenilo u nekoliko glazbenih žanrova. Ponikao iz bluesa, odrastao kroz rock n roll, Hendrix je podjednako zaslužan i za nastajanje hard rocka i heavy metala.
Hendrix je bio samouk u gitarističkoj naobrazbi, a note nije znao čitati ni pisati. Zbog toga je bio usredotočen na osluškivanje zvukova koje je proizvodio. Tijekom kratke karijere promijenio je nekoliko pratećih sastava, osnovao vlastiti snimateljski studio u New Yorku te neumorno snimao albume i nastupao na koncertima. Smrt je Jimija Hendrixa zaustavila u 28. godini tijekom treće europske turneje.
Umro je pod nerazjašnjenim okolnostima od, prema svemu sudeći, slučajnog predoziranja barbituratima.




Janis Joplin-19.01.1943.,Port Arthur- 04.10.1970, Los Angeles.


Janis Joplin je u početku bila pjevačica grupe Big Brother & Holding Company, a kasnije je radila samostalno. Njezina verzija pjesme "Me and my Boby Mcgee" posthumno je dospjela na prvo mjesto američke top-liste singlova.
Predstavljali su je kao bjelkinju s glasom crnkinje. Njezin uzor bila je crna kraljica Bessie Smith, najveća jazz i blues pjevačica svih vremena.
Nađena je mrtva u Landmark Hotelu u Los Angelesu. Uzrok smrti je bila konzumacija velike količine alkohola i heroina.



Najbolji umiru mladi - tako otprilike glasi popularna rock' n' roll poslovica.


Sid Vicious -10.05.1957.,London-02.02.1979., New York.


Premda nije znao svirati bas, mnogi će po njemu zapamtiti Sex Pistolse. Njegovo je ime nezaobilazno kad je riječ o punk pokretu. Svojom je energijom i anarhističkim idejama predvodio bend koji su suvremeni fanovi opisali kao 'simbol prigušenog bijesa radničke klase, uhvaćene u zamku dosade'. Sid Vicious bio je anarhist, nihilist, performer koji se nije bojao krvi na pozornici i narkoman.
Kultni par Sid i Nancy su bili priča za sebe.I Nancy i Sid su bili teški ovisnici o heroinu.12. studenog 1978. Sid je pronašao Nancy mrtvu na podu u kupaonici. Imala je ubodnu ranu od noža i iskrvarila je do smrti. Sid je optužen za njezino ubojstvo. Iz zatvora su ga izvukli manager McLaren i Virgin Records. Čim se našao na slobodi, unatoč tvrdnjama zatvorskih doktora koji su ga proveli kroz rehabilitaciju i odvikavanje, oduzeo si je život overdozom droge.



Sidova pjesma za Nancy:

Bila si moja djevojčica,
Znao sam sve tvoje strahove.
Tolika radost zagrliti te,
I poljupcem odstraniti tvoje suze.
Ali sad te više nema, ostala je samo bol
I ne mogu ništa učiniti.
I ne želim živjeti ovaj život,
Ako ga ne mogu živjeti za tebe.

Nikad se nije saznalo tko je zapravo ubio Nancy. Da li su to bili lokalni dileri koji su često navraćali u njihov apartman ili je to možda bio sam Syd u narkomanskom delirijumu? Ta priča će ostati neispričana i pamtiti se samo kao mit o Sydu i Nancy. Nikad se nije niti saznalo ni što se desilo sa Sydovim ostatcima, ali legenda kaže da je njegova majka tajno prosula njegov pepeo po Nancynom grobu kako bi dvoje moglo biti zauvijek zajedno.


Elvis Presley- 08.01.1935., East Tupelo- 16.08. 1977., Memphis.


Još za života legenda i neokrunjeni kralj rock’ n’ rolla. Za tadašnje konzervativno društvo Elvis je bio oličenje zločestog momka, kvaritelja mladeži, bijelac koji svira crnačku glazbu i koji uz to zamamno maše bokovima te time otvoreno navodi mlade na seks.
Prvu pjesmu snimio je kao rođendanski dar majci. Prvu ploču snimio je 1954. godine.Filmsku karijeru započeo je 1956. filmom "Voli me nježno". Većinom je igrao u muzičkim filmovima osrednje vrijednosti, ali s naslovnim pjesmama koje su redovito postajale hit. Kao jedinac izrazito privržen majci Gladys, Elvis nikad nije uspio uspostaviti zdrav odnos sa ženama. Mnoge njegove pratilje uopće mu nisu bila ljubavnice, a i one koje su bile nisu se imale čime pohvaliti. Ljubav njegova života bila je Priscilla s kojom se oženio.
Godine 1975. nastupaju ozbiljni zdravstveni problemi, dijabetes, gastritis, a pridružuje se i droga o kojoj je kralj postao ovisan. U travnju 1977. doživljava srčani udar, ali ne mijenja način života. 16. kolovoza 1977. Elvis pada u duboku komu zbog prevelike količine droge. Liječnici mu pokušavaju spasiti život – ali ne uspijevaju.





Bez obzira kritike koje je dobivao potkraj života, zamjerke što nijednu od pjesama nije sam napisao, ruganja na račun izgleda i imidža koji je njegovao 1970-ih, Elvis Presley ostao je Kralj.


Ian Curtisa-15.07.1956., Manchester- 18.05.1980.


Pjevač skupine Joy Division, koja se smatra glavnim predvodnicima post-punk glazbe. Nevjerojatna je činjenica da je Ian obolio od epilepsije nakon što je neko vrijeme na poslu mahnito proučavao sve o toj bolesti, kao i njegova opsjednutost smrtima poznatih mladih osoba, kojima se i sam pridružio.
Osjećaj da u životu postoji nešto više, što on želi i može postići prihvatio je od svoje tete Nell, dok je ljubav prema pisanju naslijedio od oca koji je napisao nekoliko neobjavljenih drama. Noć prije nego su Joy Division trebali posjetiti Ameriku, Ian je nađen obješen. Prema poruci što je pronađena, riješ je o samoubojstvu: "At this moment I wish I were dead. I just can't cope anymore".



Hillel Slovak -13.04.1962., Izrael-28.06.1988.


Grupa Red Hot Chili Peppers je osnovana 1983. u dnevnoj sobi u Hollywoodu,osnovali su je četiri prijatelja iz srednje škole Fairfax,Anthony Kiedis,Hillel Slovak,Michael Balzary-Flea i Jack Irons...Nakon duge borbe sa drogama Hillel Slovak je preminuo 25. lipnja 1988. godine od prekomjerne doze heroina. I to je ozbiljno pogodilo bend za čije se postojanje tada činilo da je došlo kraju. U čast Slovaku snimljen je album 'Mother's Milk' 1989. godine sa novim članovima: Johnom Fruscianteom - koji je bio vjerni obožavatelj grupe - i Chad Smithom. Album je doživio vrlo dobar uspjeh. Slijedeći korak koji su učinili Peppers bio je i odlučni u njihovoj karijeri - album 'Blood Sugar Sex Magik' pod producentskom palicom Ricka Rubina u vrlo kratkom periodu postao je veliki hit zahvaljujući pjesmama 'Give It Away', te zasigurno vječno najpoznatijom 'Under the Bridge'-Anthony pjeva pjesmu o izgubljenom prijatelju,a taj prijatelj je Hillel.



Bon Scott-09.07.1946., Škotska-19.02.1980, London.


Punim imenom Ronald Belford Scott bio je rock pjevač, najpoznatiji po nastupima u sastavu AC/DC. S grupom AC/DC snimio je 8 albuma.
Bon Scott bio je alkoholičar. Nakon cijelonoćnog pijančevanja Bon je zaspao u autu svog prijatelja Alisdair Kinneara, na putu prema kući. Alisdair ga nije mogao probuditi pa ga je ostavio da spava u autu, a on je otišao u kuću. Kada je drugi dan Alisdair došao po Scotta, bilo je kasno.
Pokopan je u Australiji. Nakon njegove smrti AC/DC su mu posvetili pjesmu "You shook me all night long".




John "Bonzo" Bonham-31.05.1948., Bromwich - 24.09.1980., Windsor, Engleska.


Pravim imenom John Henry Bonham, bio je član grupe Led Zeppelin.
Po mnogim najbolji bubnjar svih vremena.
Ugušio se u vlastitoj bljuvotini prouzročenoj alkoholom i tabletama u kući Jimmy Pagea. Postoje mnoge priče o njemu, no jedna od najpoznatijih je da je više od polovice svog života proveo potpuno razbijen alkoholom jureći hotelskim hodnicima za napaljenim groupie djevojkama na svom Harley-Davidsonu.





Još par velikana glazbe....

Bob Marley-06. 02.1945., Jamajka-11. svibnja 1981., Miami.


Jedini je reggae glazbenik koji je postigao status svjetske superzvijezde. Godine 1963. je formirana originalna postava The Wailersa, koju čine Bob Marley, Bunny Livingstone i Peter Tosh. Njihova je prva pjesma (Simmer Down) ujedno i postala hit na Jamajci.
Godine 1966. Haile Sellasie je posjetio Jamajku i tad Bob i ostatak Wailersa prihvaćaju rastafarijansku vjeru. Svojom glazbom nastoje rasprostraniti poruku ljubavi i mira, u rodnoj zemlji Bob postaje prorok, a njegov utjecaj seže i do politike.
Kad je u svibnju 1981. godine, Marley umro od raka na nožnom palcu(zanemarena ozljeda prilikom igranja nogometa), svijet je izgubio zagovornika siromašnih i obespravljenih, kao i jednog od najboljih skladatelja njegove generacije. Rano se oženio sa Ritom. Njoj je bilo jako teško jer on nije skrivao veze sa drugim ženama. Unatoč tome ostala je s njim do kraja.
Bio je prva megazvijezda iz trećeg svijeta i učinio je mnogo na oživljavanju oslabljene političke svijesti mladih ljudi, a u nasljeđe je ostavio pjesme koje i danas nadahnjuju glazbenike širom svijeta. Bio je rastafarijanac, jedan od najvećih zagovornika pan-afrikanizma, i pjevao je o dokidanju represije.





"One bright morning when my work is over I will fly away home."- Marley


Freddie Mercury -05.09.1946., Zanzibar-24.11.1991., London.


Freddie je rođen na Zanzibaru, otoku sastavnom dijelu afričke države Tanzanije imenom Faroukh Bulsara. Tanzanija mu je posthumno dodijelila nagradu za osobu koja je iz Tanzanije otišla u svijet i postigla jako puno. Ekstravagantnom pojavom, glasom koji je dosezao raspon od četiri oktave i osebujnim nastupima koji su graničili s performansima, Freddie Mercury osigurao si je mjesto u vrhu ljestvice najvećih umjetnika prošlog stoljeća. Osim po tajicama, brkovima i neupitnom glazbenom talentu, povijest ga pamti i kao prvu rock zvijezdu koja je umrla od AIDS-a
Za naziv grupe Queen glavni je krivac bio Freddie, koji je u intervjuu za Rolling Stone 1977. objasnio da je to ime odabrao zato što je 'snažno, univerzalno i izravno, s mnogo vizualnog potencijala i otvoreno za sve vrste interpretacija'. Pritom je definitivno bio svjestan homoseksualnih konotacija koje je takvo ime sa sobom nosilo, ali su te konotacije bile samo jedan aspekt cijele priče, ocijenio je. U tom kontekstu zanimljiv je i podatak da je Mercury bio velik štovatelj britanske monarhije. Njegova je smrt imala golem odjek, jer ipak se radilo o prvoj rock zvijezdi koja je oboljela i umrla od AIDS-a i koja je (prekasno, smatraju mnogi) apelirala na javnost da krene u borbu protiv te bolesti.

Pomalo (dobro puno) mračna pjesma...ali meni se sviđa iako inače ne slušam baš tu grupu.. Poslušajte!

Hodaš lagano, tiho.
Zastajkuješ, osvrćeš se.
Ali iza tebe nema nikoga.

Nastavljaš, korak za korakom.
Gledaš ispred sebe…
Ljubičasta boja mutno se izmjenjuje.

Ti si poseban…
Iako to ne priznaješ.

Ponekad preambiciozan,
ponekad sa previše sumnje u sebe.
Ali to si ti.
Drugačiji od drugih.

Nosiš hrpu knjiga,
nepročitane stranice čekaju.
Ali ti ne odustaješ.
Volje ima, pa nema,
ali ne odustaješ.

Ti si poseban…
Iako to ne priznaješ.

Nedavno me netko upitao zašto uopće živimo?
Zašto se mučimo i borimo?
Kada je to sve uzaludno, nakraju svi mi završimo na istom mjestu. Bez obzira na vjeru, rasu, nacionalnost, pripadnost, imovinsko stanje. U tome smo svi mi jednaki…
Tužno ali istinito. Jedino u smrti jednakost vlada.

Naš život… Skup nesretnih, sretnih i manje sretnih događaja.. Čine ga ljudi, mjesta, sjećanja…

Svi bi se mi kao trebali držati onih izreka „Carpe diem“ i „Proživi svaki dan kad da ti je zadnji“.
Ali stvarnost je malo drugačija. Posao, novac, bolest..sve je to okrutna realnost. U svim tim problemima ljudi zaboravljaju sami na sebe. Žive kao da život traje vječno,a istina baš i nije takva. No, uvijek postoje neke sitnice koje nam uljepšavaju život.

Ono što je nekima glupo, drugima je posebno.

Oni koji su nekima glupi, nekima su sve.



Uvijek postoje vedri trenuci, nešto za što vrijedi živjeti. Čak i onda kada je sve crno, postoji nada.. Nada je nada, bila ona u obliku prijatelja, toplog zagrljaja, nečije ljubavi, povratka nekome nakon napornog dana..

No, vjerujem da se svatko od nas trudi što bolje i ispunjenije proživjeti svoj život i preostalo vrijeme na Zemlji..dok nije ispod nje kada je već prekasno za sve…

Nedavno sam (točnije jučer ili prekjučer) naletila na jedan blog- Lagane misli te najnoviji njezin post "Skoro će godina..."
Stoga sam je danas i htjela spomenuti u ovom postu. Piše o osobi koju je voljela i koje se još uvijek sjeća, ali koja ju je nažalost ne svojom voljom napustila. Zato se i pitam- Što kada nam premine draga nam osoba? Kako nastaviti živjeti?
Početak je kao i uvijek težak. Prihvaćanje tužne istine da više nikada nećemo vidjeti tu osobu, čuti njezin glas, dodirnuti je, pričati s njom je neizdrživ. Zato je prva faza poricanje istine.
Jednostavno ne možeš shvatiti da je to realnost, misliš da sanjaš, da se to ne događa tebi. Ali događa se...itekako. Kada je meni bliska osoba preminula, bila sam u šoku. Prvo vrijeme sam se normalno ponašala, uopće mi to nije dolazilo u glavu, nisam to mogla prihvatiti. Ljudi su dolazili, iskazivali sućut, ali to meni nije ništa značilo. Jednostavno za mene to nije bila istina. Sve do pogreba, do tog tužnog dana. Gledajući u otvoreni lijes, u tu osobu koja mi je nekad značila neopisivo puno, nešto je puklo u meni. Shvatila sam da je više nikada neću vidjeti, da je to zadnji put, oproštaj, kraj...
Suze su krenule same od sebe, i nisu se zaustavljale, jer kako to prihvatiti? Kako se pomiriti s tim? Kako normalno nastaviti živjeti?

Ali vrijeme liječi sve, sve rane. One ne zarastaju, već se smanjuju, još uvijek bole, ali ne kao u početku. Vrijeme prolazi, i sjećanja se polako gube. Osjećaš se krivim što polako gubiš sjećanja na tu osobu... Zvuk njezinog glasa, njezin miris, njezinu prisutnost. Ali sve je to okrutna realnost.

Vrijeme prolazi, ljudi zaboravljaju. Nove generacije se rađaju, stare napuštaju svijet. Sa sobom nose sjećanja, sjećanja na njihove pokojne, njihove grobove koje kada njihovi potomci umru više nema tko pohoditi.
Polako venu, dok ne postanu posve zaboravljeni..



Izbrisani iz sjećanja, vremena i postojanja. Kao da nikada nisu ni postojali i ostavili trag na ovom svijetu...

50 godina.
Pola života.
Pola stoljeća.
Jedna ljubav...

Bili ste jedno,
još ste jedno.
Dok vas smrt ne rastavi.

Prisjetimo se malo prošlosti..početak 20.st...
U to doba ljudi nisu ni pomišljali na seksualnost u današnjem smislu te riječi. Kupaći kostimi stvoreni kako bi prikrili što više ženskoga tijela, sve je bilo pokriveno, nije bilo prevelikih razlika između muških i ženskih kupaćih kostima. Danas je situacija sasvim suprotna.

Manje je više. Granice nisu pomaknute, već izbrisane. Polunaga i naga ženska tijela doslovno nas "bombardiraju" sa svake reklame, modnog časopisa ili TV-serija i filma. Prije dvadesetak godina bio je doživljaj vidjeti takvu naslovnicu časopisa, ali je to bilo i praktički nemoguće. Žene nisu bile spremne za takvu seksualnu slobodu. Zato danas jesu, i više od toga. Za novac se sve radi.
Ali ipak sva ta golotinja nije uzbuđujuća. Ne više. Pornografija nas okružuje kuda god se okrenemo, tako da to više nije ništa novo, čak ni za djecu od 10-ak godina.
U našem pornografskom običaju, žensko tijelo je predmet žudnje, vrijedan onoliko koliko pažnje može privući. Ali muškarce ne gledamo na isti način: oni su vrijedni onoliko koliko postignu, bez obzira na izgled. Časopisi i dnevne novine ne objavljuju slike nagih muškaraca nego žena.

Još nedavno, ljudi su bili užasnuti snimkama seksa u filmovima. Nisu mogli vjerovati da se to može prikazivati u kinima, da nije samo rezervirano za četiri zida tople spavaće sobe.
1958. godine javnost je bila šokirana rečenicom "Oh, zar nije bilo super?" iz filma Room at the Top, prvoj direktnoj referenci na seks u mainstream britanskom filmu.
Posljednji tango u Parizu je talijansko-francuska erotska drama iz 1972. o američkom udovcu koji se upušta u seksualnu vezu s mladom Parižankom, koja bi se uskoro trebala udati. Film je izazvao veliki skandal u Italiji zbog scene analnog seksa.

A danas to više nije ništa novo. Vremena se mijenjaju, kao i ljudi i svjetonazori. Svaka sljedeća nova generacija sve je više otvorena po pitanju nekadašnjih tabu-pitanja.
E pa šta onda možemo očekivati u budućnosti? :)



kupaći kostimi nekad...


i sada, slično, zar ne? :)

U daljini čuju se valovi,
podsjećaju me na tebe.
Vrijeme provedeno tu,
daleko...
Daleko od ostalih.
Sami...
Dani su prolazili kao sati.
Tjedni su prolazili kao minute.
Postojimo samo ti i ja

Nitko drugi...

Otišao si..
Bez riječi, bez pozdrava...
Bez oproštaja.

Sanjala sam te,
Ali i dalje te nije bilo.

I sada te nema,
vrijeme prolazi,
rane ostaju,ali tebe i dalje nema...

Zašto si me napustio?

Od 1976. godine, kad je ponovno uvedena smrtna kazna, samo predsjednik Bush je potpisao gotovo jednu petinu svih smrtnih kazni u SAD-u
U Hrvatskoj je ukinuta Božićnim Ustavom 1990. godine. Ipak, broj zemalja koje zaista izvršavaju egzekucije zatvorenika je mnogo manji.
Oko 97 posto svih znanih izvršenja smrtne kazne izvedeno je u Kini, Iranu, Vijetnamu i SAD-u.

Razne su metode kojima se ubijaju zatvorenici, no upitno je govoriti o tome koja je vrsta egzekucije humanija. Najčešće metode su odrubljivanje glave u Saudijskoj Arabiji i Iraku, električna stolica u SAD-u ( od 2000. godine češće se koristi tzv. smrtonosna injekcija), vješanje u Egiptu, Iranu, Japanu, Pakistanu, Singapuru i drugim zemljama, strijeljanje u Bjelorusiji, Kini, Somaliji, Tajvanu, Uzbekistanu, Vijetnamu i ostalim zemljama, a u Afganistanu i Iranu žrtve kamenuju.

Mali primjer za (ne)uspješno usmrćivanje injekcijom: Mrtvozornik je ustanovio da je kod posljednje egzekucije smrtonosnom injekcijom na Floridi osuđeni umirao dulje od pola sata zbog greške zatvorskog službenika, koji je mu je probušio venu.
Guverner Jeb Bush suspendirao je do daljnjega izvršenje smrtnih kazni na Floridi, a neovisno od toga, savezni sudac Jeremy Fogel je u San Joseu u Kaliforniji uveo moratorij na izvršenje smrtnih kazni u toj državi, utvrdivši kako bi se metodom smrtonosne injekcije mogla kršiti ustavna zabrana okrutnog i neobičnog kažnjavanja.
Na Floridi je mrtvozornik dr. Willam Hamilton izjavio kako je egzekucija Angela Nivesa Diaza u srijedu, 13. prosinca, trajala 34 minute, dvostruko dulje od uobičajenog, i zahtijevala drugu dozu smrtonosnih kemikalija, jer je injekcija prošla kroz venu i otrov je završio u mišiću ruke, a ne u krvi.
Hamilton, koji je obducirao pogubljenoga, odbio je odgovoriti na pitanje je li Diaz umro u mukama.
Guverner Bush naložio je da se, u svjetlu Diazova slučaja, provede revizija procesa izvršenje smrtnih kazni smrtonosnom injekcijom, te je do daljnjeg obustavio potpisivanje naloga za izvršenje pogubljenja, dok komisija ne završi s radom 1. ožujka 2007. godine.
Pogubljenja na Floridi obično ne traju dulje od 15 minuta, s time da osuđeni izgubi svijest i prestane se micati nakon tri do pet minuta.
No, Diaz se navodno micao 24 minute nakon prve injekcije, gestikulirao, treptao očima, oblizivao usne, puhao i pokušavao nešto izgovoriti.
Od injekcija je na svakoj ruci imao kemijske opekline dugačke 30 cm, rekao je mrtvozornik.
Florida je prestala koristiti električne stolice nakon što su se dvojici osuđenika zapalile glave za vrijeme pogubljenja 90-ih godina, i nakon što je 2000. jedan osuđenik imao teško krvarenje iz nosa.
Smrtonosna injekcija opisana je kao puno humaniji i sigurniji postupak, a od 2000. tim je načinom pogubljeno 20 osoba.

Protivnici smrtne kazne smatraju da se radi o neprihvatljivo oštroj kazni koja se često ne dosuđuje na pravičan način. Udruge koje se bore za ukidanje smrtne kazne u SAD-u smatraju da se ona često dosuđuje kad su u pitanju osuđenici iz manjinskih skupina, prvenstveno crnci.

Pristaše smrtne kazne pak smatraju da najgori kriminalci, poput višestrukih ubojica, trebaju biti nasilno uklonjeni iz društva - smaknućem - nakon regularnog sudskog procesa i iscrpljenih žalbenih postupaka. No ne postoje dokazi da se u zemljama u kojima je na snazi smrtna kazna smanjila stopa kriminaliteta.

Svi se mi moramo zapitati..jesmo li protiv ili za smrtnu kaznu? Mislim da je to dosta teško ocijeniti..ovisno sa koje strane promatramo događaj. Ako je ubijen netko u našoj obitelji, naš prijatelj ili poznanik, mislim da se pogođeni time samo želimo osvetiti i kazniti nekoga za uzrokovanu patnju. Onda nam nije baš bitan ljudski život i prava koja on ima.. Ali opet..ako je ubojica netko iz naše obitelji, koliko god to bilo teško zamisliti, sumnjam da želimo da bude pogubljen koliko god bili mi ogorčeni i zgroženi tim njegovim postupkom...

Dakle, šta vi mislite? Jeste li za ili protiv smrtne kazne?

Priznajem, nisam vegeterijanka, iako sam više puta iskreno žalila šta nisam. Ono što ljudi rade životinjama stvarno je za svaku osudu. Nehumano ponašanje, okrutnost, zlostavljanje..da li uopće imamo granicu?

"Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva objavilo je Nacrt prijedloga Zakona o zaštiti životinja, čiju će konačnu verziju ovaj tjedan proslijediti Vladi Republike Hrvatske, kako bi ga Vlada nakon prihvaćanja na sjednici uputila u saborsku proceduru.
Nacrt konačnog prijedloga Zakona o zaštiti životinja donosi značajne pomake u odnosu na aktualni Zakon o dobrobiti životinja.

Među najvažnijim novostima su:
uvodi se institucija Etičkog povjerenstva za odobrenje obavljanja pokusa, a u koje će biti uključeni i predstavnici udruga za zaštitu životinja
-zabrana pokusa na životinjama u svrhu ispitivanja sastojaka i gotovih kozmetičkih proizvoda, osim kada ne postoje druge znanstvene metode
-klanje životinja u privatnim domaćinstvima smije se obavljati samo od strane stručne osobe, uz prethodno omamljivanje, osim kunića i peradi
-zabrana korištenja divljih životinja za cirkuske predstave
-zabrana borbi životinja
-uvodi se Povjerenstvo za zaštitu životinja koje daje mišljenja o poboljšanju zakonske zaštite životinja, a u kojem će biti i predstavnici udruga za zaštitu životinja
-zabrana prodaja pasa i mačaka u zoo shopovima te obaveza izdavanja pisane upute o odgovarajućem načinu držanja životinje svakom kupcu
u slučaju počinjenja prekršaja nad kućnim životinjama drugi put, zlostavljač se kažnjava novčano, oduzima mu se životinja i može mu se izreći zabrana nabavljanja druge životinje
-ukidaju se higijenski servisi, a gradovi i županije imaju obvezu financirati izgradnju skloništa za napuštene životinje
-zabrana rezanja ušiju i repa pasa, uklanjanja i rezanja kandži u mačaka te rezanja glasnica
-zabrana davanja živih životinja kao nagrade u igrama na sreću"

Iskreno se nadam da će ovaj zakon biti izglasan, jer i životinje kao i mi zaslužuju poštovanje.