symphonical love, symphonical life..symphonical death.

Prisjetimo se malo prošlosti..početak 20.st...
U to doba ljudi nisu ni pomišljali na seksualnost u današnjem smislu te riječi. Kupaći kostimi stvoreni kako bi prikrili što više ženskoga tijela, sve je bilo pokriveno, nije bilo prevelikih razlika između muških i ženskih kupaćih kostima. Danas je situacija sasvim suprotna.

Manje je više. Granice nisu pomaknute, već izbrisane. Polunaga i naga ženska tijela doslovno nas "bombardiraju" sa svake reklame, modnog časopisa ili TV-serija i filma. Prije dvadesetak godina bio je doživljaj vidjeti takvu naslovnicu časopisa, ali je to bilo i praktički nemoguće. Žene nisu bile spremne za takvu seksualnu slobodu. Zato danas jesu, i više od toga. Za novac se sve radi.
Ali ipak sva ta golotinja nije uzbuđujuća. Ne više. Pornografija nas okružuje kuda god se okrenemo, tako da to više nije ništa novo, čak ni za djecu od 10-ak godina.
U našem pornografskom običaju, žensko tijelo je predmet žudnje, vrijedan onoliko koliko pažnje može privući. Ali muškarce ne gledamo na isti način: oni su vrijedni onoliko koliko postignu, bez obzira na izgled. Časopisi i dnevne novine ne objavljuju slike nagih muškaraca nego žena.

Još nedavno, ljudi su bili užasnuti snimkama seksa u filmovima. Nisu mogli vjerovati da se to može prikazivati u kinima, da nije samo rezervirano za četiri zida tople spavaće sobe.
1958. godine javnost je bila šokirana rečenicom "Oh, zar nije bilo super?" iz filma Room at the Top, prvoj direktnoj referenci na seks u mainstream britanskom filmu.
Posljednji tango u Parizu je talijansko-francuska erotska drama iz 1972. o američkom udovcu koji se upušta u seksualnu vezu s mladom Parižankom, koja bi se uskoro trebala udati. Film je izazvao veliki skandal u Italiji zbog scene analnog seksa.

A danas to više nije ništa novo. Vremena se mijenjaju, kao i ljudi i svjetonazori. Svaka sljedeća nova generacija sve je više otvorena po pitanju nekadašnjih tabu-pitanja.
E pa šta onda možemo očekivati u budućnosti? :)



kupaći kostimi nekad...


i sada, slično, zar ne? :)