symphonical love, symphonical life..symphonical death.

Da li se vi ikada pitate kojim putem je krenuo vaš život? Stara društva se raspadaju, stare ljubavi zaboravljaju, nove odluke nas čekaju...
Kako uopće odlučiti kada je pravo vrijeme da prestanete sa starim načinom života i započnete novi?
Srednja škola...doba zezancije..markiranja..ostvarenje svih naglupljih i najpotrebnijih tinejdžerskih snova,kamo je to nestalo?
Odjednom nakon godina opuštenog života, bezbrižnog ljenčarenja netko nas baci na novi teritorij..popularno zvan još i ...faks....
Trenutno je, još malo, pa kraj drugog semestra..počinju ispiti...
Jedva čekam..jeeee...
Šta se tiče faksa...ako kojim slučajem nisi iz mjesta gdje studiraš, to predstavlja već MALI problemčić... Tamo uvijek postoji već uhodana ekipa, koja svaki dan skupa izlazi, zajebava se...
Postoji puno grupa ljudi, uvijek postoje oni koji nikada ne dolaze na predavanja (slatki Ivanić), grupa tzv. faca (dečki koji glume da su nešto, a u biti nisu ništa), dežurni zabavljači (nisu zabavni), freakovi (ima i tu nešto...), štreberi (no thanks..), dežurne ljepotice (furaju svečanu odjeću i na faks), zamalo jadnici (jadnice koje žele postati dežurne ljepotice, ali im jednostavno ne ide), a postojimo i MI... Grupica otkačenih cura i dečki koji spadaju pomalo u svaku grupu..ali ni u jednu totalno...
Dolazimo (ponekad) na predavanja, ne glumimo face (nemamo aute, pa..javni prijevoz rules!), ne pokušavamo biti zabavni (jer nismo, dobro, ponekad imamo blistave trenutke), freakovi (my hometown!!!), štreberi (aha, onda bi položila sve ispite..), zamalo jadnici (neznam, ali nemam neku neodoljivu želju šminkati se u wc-u prije predavanja sat vremena), sredina (iritantna kao i ljepotice pa...). Mi smo jednostavno mi i to je to. Pouka: fax=srednja škola.. Nitko nije puno pametniji, svi smo još neozbiljniji, a ako se nađe dobro društvo, zabava je zagarantirana!!!!