moj kutak za trenutak :)

Probudilo ju je sunce, koje je svoje zrake sirilo po sobi i mazilo je po licu. Njezino tijelo lezalo je kraj njegovog, njezina glava bila je naslonjena na jastuk na kojem je on jos spavao. Pogledala ga je i upitala se sto li sanja. Mozda nju?, nadala se. Ta pomisao izmamila joj je osmijeh na lice iako nije znala odgovor. Stisnula se uz njegovo toplo tijelo, slusala svaki otkucaj srca i mazila ga njezno po prsima. I dalje je spavao u istoj pozi u kojoj ga je ugledala kada se probudila. Nije ga htjela buditi. Uzivala je uz njega i razmisljala o emocijama koje je osjecala u sebi. Iako ih nije mogla tocno definirati, bila je sigurna da su snazne, jer je u njegovoj blizini nerijetko drhtala. Jos se vise stisnula uz njega u nadi da ce taj tren trajati vjecno. Bas kad je razmisljala kako je to najljepsi trenutak u njezinom zivotu, probudio se on, cvrsto ju zagrlio, poljubio u vrat i rekao joj da ju voli. Taj tren nije se mogao mjeriti sa onim prijesnjim, jer sve sto je osjecala ona, osjecao je i on. Znala je da nikada nece zaboraviti to svitanje, svitanje u dvoje. Pamtit ce svaki trenutak, svaku sekundu tog carobnog jutra, iako nije samo ono bilo takvo. Ono sto je uslijedilo bilo je i vise od carobnog...:))