Proždrljivost možda i jest grijeh, ali izgladnjivanje do manekenske mršavosti prokletstvo je bez kojeg bismo sve mogle sretno živjeti. Ne bih imala ništa protiv para mršavih nogu, ali nisam spremna jesti rebrasti karton namazan umjetno zaslađenim ljepilom za tapete da bih ih izgradila. Ja jedem da bih živjela, no dobro, nitko me ne prisiljava da se ponudm kanapeima prije večere, dodatnom čašom šampanjca, kruhom, maslacem, predjelima, još trima jelima, desertom i čokoladicom uz kavu. Mogla bih gutati slinu i uzeti tek nekoliko zalogaja. Uvijek tako isplaniram, znate ono obećanje koje si dajete kad idete u restoran, "Naručit ću samo ribu s roštilja i preskočiti vino". Ali, iz nekog razloga, čim stignem, moja je samokontrola uvijek u nekoj drugoj torbici i veselo jedem sve odreda. Zato ću u zemlji u kojoj muškarci štuju debeloguze žene, ja biti kraljica i tko bude htio osporiti moj izbor, morat će poljubiti moju reljefnu kraljevsku kuglu i žezlo. :)
Redovito vježbanje, ključ je uspješnog starenja. Dobro, tako barem kažu. Možda je i to razlog zašto se mučimo s tim. Znam da neke žene u tome uživaju, ali za mene je vježbati u dvorani kao da se bavite sinkroniziranim seksom bez partnera. Razmislite malo, sve to dahtanje i znojenje. Gunđanje i stenjanje, naprezanje i uzdasi olakšanja kada konačno završite trbušnjake. Da i ne govorim o mašineriji koja izgleda kao da ju je osmislio sadistički ginekolog. "Ne možete malo više raširiti noge"?, pitao me nedavno trener u teretani. Posljednji put kad mi je to pitanje postavio neki muškarac, u ruci je držao kopiju Kama Sutre. Međutim, u ovom sam slučaju, sjedila s nogama na kukovima u napravi koja bi trebala vježbati unutarnje bedrene mišiće, ali je meni više izgledala poput srednjovjekovne stolice za rađanje. Tu je i gotovo gola fizička blizina s ljudima koje jedva poznajem. U vrhunskim teretanama postoje tri različite prostorije za vježbanje. Teretana macho muškaraca u koju se žene idu šepiriti, ženska teretana; kamo se natjecateljski raspoložene žene idu praviti važne, te mješovite teretane; za sramežljivce obaju spolova.
Koje li sramote kad idete na spravu za trbušne mišiće nakon djevojčurka od metar i žilet i morate skinuti nekoliko utega. Jednako demoralizira kad se borite da ne padnete s pokretne trake uz nekoga tko, u svojoj glavi, sprinta prema završnoj crti na Olimpijadi. Ona je tamo, jedva je pustila grašku znoja, kosa poskakuje iza nje kao u reklami za najnoviji Schauma produkt, a evo i mene, obavezno uz ventilator, ali usprkos tome izgledam kao zvijezda natjecanja u mokrim majcama, s kosom preko lica, crvenom ko ljuta papričica, poput divljakinje s Bornea. Vježbanje navodno oslobađa endorfine koji stvaraju osjećaj euforije sličan onom koji se doživljava nakon seksa. To je valjda objašnjenje zašto svi odlaze s velikim osmijehom na licu, paleći cigaretu poslije. Iako bi se ja vjerojatno prije skljokala na pod, okrenula i zaspala. :)
P.S. Ovo sam uzela iz jedne male knjižice "Stvari koje ti mama nije rekla", koja obrađuje različite teme na duhovit način, pa sam djelić toga prenijela ovdje. Jako mi se svidjela knjižica, pa se nadam da će i ovaj tekst vama. Svima želim ugodan ostatak vikenda! Pusa!
