Hrvatski svjetionici - Croatian Lighthouses

Poštovani gospodine Mario!

Moje isprike zbog doista duge loše reklame! Predugo se nisam bavio blogom, jer je nastupio jedan period razočarenja, koji je počeo onog trenutka kad mi se nije dala šansa da išta kažem u svoju obranu, odnosno da objasnim zašto sam poslao upit o autorskim pravima. Umjesto toga, nisam dobio nikakvo objašnjenje, nego pozivanje na prijateljstvo s mojim ocem (dakle nizak udarac u bolnu točku zvanu moje djetinjstvo i sve lipo šta je tada bilo te namjerno bespotrebno stavljanje mojeg oca u sredinu čitave priče, koji s ovim nema veze!!!), aroganciju, te salve uvreda, nedostojnih jednog novinara, zatim podrugljive komentare o nikakvoj umjetničkoj vrijednosti fotografija koje ste ipak Vi objavili a ne ja! Nije istina da nisam objasnio da bi zaista volio da se fotografijama ne koristi bez mojeg znanja u neke druge svrhe, osim u one za koje smo se dogovorili i ne znam što su one radile u Vašoj arhivi nakon toga. Optužili ste me da lažem, a u Vašem tekstu ste zapravo dokazali da NE lažem i samo ste pojasnili kako je došlo do tog događaja uz obavezno prepričavanje dijela moje biografije... Dajte, ne budite smiješni...

Sve ovo nije bila moja zla namjera, bahatost, ili nešto treće već samo "bezvezne" i najobičnije pravne norme, koje sam i ja morao poštivati kao autor fotografije prilikom jednog međunarodnog natječaja za fotografiju, zatim pisanja stručnog članka za jedan domaći i jedan strani časopis gdje fotografija koju šaljem ne smije biti objavljena negdje drugo u komercijalne svrhe – dakle morao sam imati kontrolu nad time što jesam, a što nisam do tad objavio, a to je teško ako se neka "uobičajena" slika sasvim slučajno pojavi negdje u cijenjenoj novini.

Sve ovo nije bila moja zla namjera, bahatost, ili nešto treće već samo "bezvezne" i najobičnije pravne norme, koje sam i ja morao poštivati kao autor fotografije prilikom jednog međunarodnog natječaja za fotografiju, zatim pisanja stručnog članka za jedan domaći i jedan strani časopis gdje fotografija koju šaljem ne smije biti objavljena negdje drugo u komercijalne svrhe – dakle morao sam imati kontrolu nad time što jesam, a što nisam do tad objavio, a to je teško ako se neka "uobičajena" slika sasvim slučajno pojavi negdje u cijenjenoj novini.

Sada, godinu dana poslije nešto sam i ja pametniji, tako da sve te (kako kažete uobičajene) fotografije, ni sam ne mogu više ni ponuditi bez pristanka fotografske agencije koja me zastupa... Previše dramatike je uneseno u sve ovo i budite sigurni da sam znao koliko će ovo gnjeva i žući proizvesti s Vaše strane, nikad Vas ne bi upitao za pomoć, već bi isključivo svojim sposobnostima pokušao napraviti isto, ali bi bar bio mirniji! Uostalom, nakon toga sam uspio i puno više, a nikad se ne pozivajući na pisanje u Vašoj cijenjenoj novini, jer je Internet danas ionako daleko čitaniji! To da nemaju nikakvu umjetničku vrijednost ili da su uobičajene, mogao bih se složiti da nekim slučajem drugi ne misle drugačije, no rekoh već, ne želim se više prepirati oko toga! Uostalom, kliknite na ovu web stranicu, gdje su profesionalci ocjenjivali „običnu“ fotografiju o kojoj pričate, pa da ja puno o tome ne govorim - niti jednog od njih ne poznajem, pa se nitko neće moći vaditi da sam nešto uspio zbog "prijateljstva s mojim ocem" - što su vrlo niski i nepotrebni udarci... ;)))

Predugo se nisam bavio blogom i zbog sakupljanja materijala, te zakupljivanja Internet domene, na kojoj će biti hrvatski portal o svjetionicima, pa u budućnosti možete tamo pogledati sve što Vas bude zanimalo o temi hrvatskih svjetionika.

Za kraj, još jednom isprike za godinu dana na blogu! Ako Vam je neka utjeha, nisam ni ja ništa novo pisao od tog trenutka, pa zbog neobjavljivanja tekstova opao je i broj posjeta, tako da Vam i nije bila neka loša reklama, osim ako je opala prodaja na kioscima, za što ne možete ipak mene kriviti. Za svoj dio svega ovoga ja sam se ispričao, a za napade i niske udarce, te neimanje volje za saslušanjem moje strane priče pretpostavljam da ionako od Vas nikad neću dobiti ispriku, ali dovoljno će biti i ovih godinu dana moje obustave pisanja na blogu i Vaše "loše reklame".

Ako Vam to sad nešto znači, popustit ću i maknuti sporni tekst, jer mi sad više ništa ne predstavlja, pošto je moja priča o lanternama konačno krenula jednim daleko ozbiljnijim putem od samog bloga. Budite bez brige, Vas ću i dalje predstavljati u pozitivnom svjetlu, jer Vas takve pamtim i ne želim da mi to išta pokvari, stoga Vas lipo pozdravljam i nadam se da će osjećaji biti obostrani, te da ćemo ovu ružnu epizodu konačno staviti iza nas! Molija bi Vas da napišete slažete li se s ovim posljednjim, jer bi baš tija da se ovo riješi ljudski, kad već nije započelo kako triba...

Stojte mi lipo i dobro, od srca Vas pozdravljam!