Moji linkovi Vas vode kroz:











Fotografije jadranskih svjetionika:



















Povijesni razvoj tehnike na lanternama (na engleskom)




O svjetionicima najčešće pišu u:

Kronološkim redom od najstarijeg članka:





























Drugi su pisali o lanternama:














Kad nisam ovdje, možete me naći i tu:




Kako to izgleda negdje van Jadranskih voda:












Cijelo svoje djetinjstvo proveo sam na svjetioniku. Otac mi je svjetioničar, a s ocem je na lanternu išla i obitelj. Tako je bilo sve do polaska u školu, kada se obitelj razdvajala, nerijetko i po nekoliko mjeseci... praznički dani su se čekali s velikim nestrpljenjem... Ovo je moja zahvala za sve ono lijepo što sam tamo proživio, za sve ono što je ostalo u kutku jednog vremena, u kutku sjećanja...

Pregledavajući literaturu i internet stranice, došao sam do zaključka kako o ovoj temi nema mnogo svježe materije! Nedavno sam diplomirao na Sveučilištu u Zadru, Odjelu za povijest i to upravo na temu Povijest Hrvatskih svjetionika. Rad je rezultat dvogodišnjeg istraživanja, proučavanja stručne literature, prelistavanja ili bolje reći prekopavanja Državnog arhiva u Zadru, te pomoći ljudi, koji su upoznati s navedenom temom. Svima njima se zahvaljujem!

Ovdje ću iznijeti dio svog rada, a svi koji nešto znaju o navedenome, neka budu slobodni poslati materijale u obliku slike i riječi, a ja ću to objaviti.

Molim također sve one, koji mi mogu pomoći prilikom ukoričenog objavljivanja rada, da mi se jave na gore naveden e_mail!


Jurica Gašpar, prof.

Hrvatski svjetionici - Croatian Lighthouses

04.04.2007., srijeda

Nakon godinu dana stanke...

Nisam stao zauvijek s pisanjem, već je nastupio jedan period u kojem nisam imao volje pisati, ali često ni vremena, no o tome već u nekom od slijedećih tekstova, ali za sada da riješim neke stare dugove, pa pokušam smiriti strasti i odgovorim na tekst gospođe i gospodina novinara na blogu izrađenim upravo za ovu namjenu, a koji su me podsjetili zašto nisam pisao. Odgovor pišem u cijelosti, pa i njega brišem prvom prilikom, koja (ovaj put) neće biti za godinu dana... wink

Za sve ljubitelje svjetionika obavijest - u pripremi je izrada web portala o hrvatskim svjetionicima, pa ćemo se nastaviti družiti tamo, čim se riješe još samo sitni tehnički detalji. Blog ostaje i dalje kao izvor inspiracije, te se nadam da će osvježenje samo doprinijeti Vašem zanimanju za temu kojoj je i namijenjen!


Poštovani gospodine Mario!

Moje isprike zbog doista duge loše reklame! Predugo se nisam bavio blogom, jer je nastupio jedan period razočarenja, koji je počeo onog trenutka kad mi se nije dala šansa da išta kažem u svoju obranu, odnosno da objasnim zašto sam poslao upit o autorskim pravima. Umjesto toga, nisam dobio nikakvo objašnjenje, nego pozivanje na prijateljstvo s mojim ocem (dakle nizak udarac u bolnu točku zvanu moje djetinjstvo i sve lipo šta je tada bilo te namjerno bespotrebno stavljanje mojeg oca u sredinu čitave priče, koji s ovim nema veze!!!), aroganciju, te salve uvreda, nedostojnih jednog novinara, zatim podrugljive komentare o nikakvoj umjetničkoj vrijednosti fotografija koje ste ipak Vi objavili a ne ja! Nije istina da nisam objasnio da bi zaista volio da se fotografijama ne koristi bez mojeg znanja u neke druge svrhe, osim u one za koje smo se dogovorili i ne znam što su one radile u Vašoj arhivi nakon toga. Optužili ste me da lažem, a u Vašem tekstu ste zapravo dokazali da NE lažem i samo ste pojasnili kako je došlo do tog događaja uz obavezno prepričavanje dijela moje biografije... Dajte, ne budite smiješni...

Sve ovo nije bila moja zla namjera, bahatost, ili nešto treće već samo "bezvezne" i najobičnije pravne norme, koje sam i ja morao poštivati kao autor fotografije prilikom jednog međunarodnog natječaja za fotografiju, zatim pisanja stručnog članka za jedan domaći i jedan strani časopis gdje fotografija koju šaljem ne smije biti objavljena negdje drugo u komercijalne svrhe – dakle morao sam imati kontrolu nad time što jesam, a što nisam do tad objavio, a to je teško ako se neka "uobičajena" slika sasvim slučajno pojavi negdje u cijenjenoj novini.

Sve ovo nije bila moja zla namjera, bahatost, ili nešto treće već samo "bezvezne" i najobičnije pravne norme, koje sam i ja morao poštivati kao autor fotografije prilikom jednog međunarodnog natječaja za fotografiju, zatim pisanja stručnog članka za jedan domaći i jedan strani časopis gdje fotografija koju šaljem ne smije biti objavljena negdje drugo u komercijalne svrhe – dakle morao sam imati kontrolu nad time što jesam, a što nisam do tad objavio, a to je teško ako se neka "uobičajena" slika sasvim slučajno pojavi negdje u cijenjenoj novini.

Sada, godinu dana poslije nešto sam i ja pametniji, tako da sve te (kako kažete uobičajene) fotografije, ni sam ne mogu više ni ponuditi bez pristanka fotografske agencije koja me zastupa... Previše dramatike je uneseno u sve ovo i budite sigurni da sam znao koliko će ovo gnjeva i žući proizvesti s Vaše strane, nikad Vas ne bi upitao za pomoć, već bi isključivo svojim sposobnostima pokušao napraviti isto, ali bi bar bio mirniji! Uostalom, nakon toga sam uspio i puno više, a nikad se ne pozivajući na pisanje u Vašoj cijenjenoj novini, jer je Internet danas ionako daleko čitaniji! To da nemaju nikakvu umjetničku vrijednost ili da su uobičajene, mogao bih se složiti da nekim slučajem drugi ne misle drugačije, no rekoh već, ne želim se više prepirati oko toga! Uostalom, kliknite na ovu web stranicu, gdje su profesionalci ocjenjivali „običnu“ fotografiju o kojoj pričate, pa da ja puno o tome ne govorim - niti jednog od njih ne poznajem, pa se nitko neće moći vaditi da sam nešto uspio zbog "prijateljstva s mojim ocem" - što su vrlo niski i nepotrebni udarci... ;)))

Predugo se nisam bavio blogom i zbog sakupljanja materijala, te zakupljivanja Internet domene, na kojoj će biti hrvatski portal o svjetionicima, pa u budućnosti možete tamo pogledati sve što Vas bude zanimalo o temi hrvatskih svjetionika.

Za kraj, još jednom isprike za godinu dana na blogu! Ako Vam je neka utjeha, nisam ni ja ništa novo pisao od tog trenutka, pa zbog neobjavljivanja tekstova opao je i broj posjeta, tako da Vam i nije bila neka loša reklama, osim ako je opala prodaja na kioscima, za što ne možete ipak mene kriviti. rolleyes Za svoj dio svega ovoga ja sam se ispričao, a za napade i niske udarce, te neimanje volje za saslušanjem moje strane priče pretpostavljam da ionako od Vas nikad neću dobiti ispriku, ali dovoljno će biti i ovih godinu dana moje obustave pisanja na blogu i Vaše "loše reklame".

Ako Vam to sad nešto znači, popustit ću i maknuti sporni tekst, jer mi sad više ništa ne predstavlja, pošto je moja priča o lanternama konačno krenula jednim daleko ozbiljnijim putem od samog bloga. Budite bez brige, Vas ću i dalje predstavljati u pozitivnom svjetlu, jer Vas takve pamtim i ne želim da mi to išta pokvari, stoga Vas lipo pozdravljam i nadam se da će osjećaji biti obostrani, te da ćemo ovu ružnu epizodu konačno staviti iza nas! Molija bi Vas da napišete slažete li se s ovim posljednjim, jer bi baš tija da se ovo riješi ljudski, kad već nije započelo kako triba...

Stojte mi lipo i dobro, od srca Vas pozdravljam!

- 01:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.04.2006., subota

Uzeti sliku i ne navesti autora?

IZBRISAN TEKST

- 18:05 - Komentari (17) - Isprintaj - #

09.04.2006., nedjelja

Otok Sušac

Odmičući na pučinu, iz Vela Luke, Lastova ili Visa; ne možete zaobići Sušac. To je pučinski otok, od Hvara udaljen 23 Nm, a Lastova 13 Nm. Na istočnoj strani otoka nalaze se vrlo plitke i pitome uvale, koje su za razliku od one južne i jugozapadne strane, vrlo pristupačne, kako za kupanje, tako i za sidrenje. Od tih uvalica, moguće je doći i do svjetionika za oko 10 minuta do pola sata hoda uređenim puteljcima...

- 20:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #

26.03.2006., nedjelja

Život na Sušcu

Dragi čitatelji i svi oni koji volite lanterne; nisam duže vrijeme pisao, što zbog zauzetosti, što zbog problema s blogom. Naime posljednji mjesec su vječito bili nekakvi radovi na serveru, što je rezultiralo i gubitkom nekih priča s ovoga bloga. Većinu sam vratio, a ovu posljednju od prethodnog mjeseca, osim što možete naći jedino na ovome mjestu, gdje slova lete bez reda (ali su bar slike sačuvane), ponovit ću je ovdje. Ispričavam se u svoje ime i u ime onih koji su uzrokovali ove probleme...

Priče o hrvatskim lanternama nastavljaju se i dalje!

- 22:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #

11.02.2006., subota

Uz čestitke za rođendan...

...i prisjećanje trenutaka kad je Hajduk bolje igrao, želim mu puno boljih godina, ili bar onih koje je imao u trenucima mog djetinjstva, kad sam na crno-bijeloj televiziji, na lanterni, pratio uspjehe bilih na Poljudu i drugim stadionima u gostima! U ime tih dana i nekih novih, boljih, u ime svjetioničara, prekaljenih Hajdukovaca, poput mog oca ili gospodina Zloića sa Sv. Andrije, podijelit ću s Vama ovaj wallpaper, kojeg možete skinuti, klikom na sliku. Nadam se samo da će mu ova lanterna osvijetliti put u bolje dane, te da 100.-tu obljetnicu dočeka časno, kako i priliči Prvaku!

- 17:08 - Komentari (8) - Isprintaj - #

07.02.2006., utorak

Prvih godinu dana… dojmovi i retrospektiva…

Kad sam smišljao naslov, zapravo mi ništa pametnije nije palo na pamet od toga da je danas prošlo točno godinu dana otkad sam otvorio ovaj blog. Eh da… velikih godinu, jer su se i neke stvari u mom životu iz korijena promijenile. Najprije, nešto, što je počelo biti hobijem, postala je prava opsesija, istraživanje, koje još uvijek, ali svakim danom sve više, vodi ka konačnom cilju – objelodanjivanju priča o svjetionicima, svjetioničarima, njihovim životima, prošlosti, sadašnjosti, dužnostima i zbivanjima – ukratko, svemu onome što se događa ili se nekad događalo na nekom od 50-ak hrvatskih svjetionika…

Kako je sve počelo?
Nakon djetinjstva provedenog na svjetioniku, nametnula mi se ideja, da svoj studij povijesti i geografije završim diplomskim radom na temu povijesti naših lanterni. Prije nekih 3 godine, došao sam na ideju da ih počnem istraživati. Iznenadio sam se! Neugodno! Više puta! Podataka gotovo nigdje, nitko o tome dosad na jednom mjestu nije pisao, svaka firma koja je bila u prošlih 100-tinjak godina bila zadužena za svjetionike, pa i ova danas, nažalost - nisu imale sluha da arhivsku građu stave na jedno mjesto, istraže njihovu prošlost i ostave u naslijeđe lijepe i ružne, ali ipak PRIČE ljudi, koji su tamo živjeli, daleko od sigurnosti primorskih gradova, luka, ma kopna uopće…
Diplomirao sam u listopadu 2004. i od tada čvrsto odlučio da ću svoje istraživanje kroz slijedećih godinu-dvije privesti kraju i staviti, naposljetku, sve što u hrvatskim arhivima i knjižnicama pronađem, na jedno mjesto, u uvezanu zbirku prošlosti i sadašnjosti hrvatskih svjetionika…

Blog i njegova prošlost
Netko mi je jednom rekao da je blog dobar način promocije svoje ideje i pronalaska ljudi, koji bi mi mogli u tome pomoći. Uostalom, da i sam vidim kako dišu ljudi, da li vole čitati o našim svjetionicima. Moram priznati, ugodno sam se iznenadio. Ljudi su počeli komentirati, zanimati se, pisati mi na e_mail, pa čak i hvaliti ideju. Stoga, iz poštovanja prema ljudima, koji to čitaju, odlučio sam se uozbiljiti, pa i poslušati neke savjete tih istih ljudi.
Osnovni blog sam ostavio kao vodič kroz ostale, linkom povezane stranice, koje su svaki tema za sebe.
Tragom događaja u mom životu i na poticaj jedne osobe, počeo sam pisati i o svom životu na svjetioniku, onim slijedom, koji mi je u mislima dolazi, na linku "Moj život na lanterni", a o tome kako rade svjetionici, dakle, ovom manje romantičnom, a više tehničkom svijetu svjetionika, počeo sam na linku "Sve o svjetionicima".
Ljetos sam počeo i osobno obilaziti svjetionike srednjeg i južnog Jadrana, tako da su se materijali samo množili, a sada bh trebao i uposliti nekog da mi sve to piše, kako bih mogao pratiti sve o čemu sam započeo… No netko je jednom rekao: "Polako, ali sigurno", i tako će i biti.
Nakon turneje po jadranskim svjetionicima (koja nipošto nije završena, nastavlja se u proljetnim i ljetnim mjesecima), prvo sam promijenio dizajn stranice, da djeluje više "morski" i bude bliži temi. Nakon toga nisam mogao odolit, a ne pisati o "Avanturi sa svjetionicima", te tu uvrstiti najveći dio meni najdražih fotografija, koje sam uspio fotografirati na mjestu događaja... O ovome sam odnedavno otvorio link "Moja galerija fotografija", u slide show-u, pa sad mislim da sam blizu onog da kažem: "Tko voli, nek' izvoli" ;)

REZULTATI
Naravno, nisam se ni nadao da će blog i moje istraživanje pobuditi toliko zanimanje javnosti. Počeli su se javljati ljudi iz svih krajeva Hrvatske, ali i vrlo daleko od nje, čak i preko bare. Imponiralo mi je, no i obavezivalo je, isto tako.

Blog je zaslužan za slijedeće stvari:
- Nakon što sam ga počeo pisati, tražio sam izdavača. Renomirani časopis "Drvo znanja", i njihov izdavač, s kojima sam bio u kontaktu, odglumili su nezainteresiranost za moj projekt, a pazite ovo - slijedeća tema broja bili su svjetionici, a dio teksta je prepisan i s ovoga bloga, gdje autor, (tzv. dr. znanosti), nigdje nije naveo izvor (čak su nekim drugima bez pitanja upotrijebili fotografije, ali taj časopis je odobrilo ministarstvo znanosti, prosvjete i sporta, pa zašto se sporiti) ;)))
- Bilo je još smiješnih situacija, tako i s jednim, "renomiranim" slovenskim fotografom A.Crčekom. Eto, čovjek je uspio fotografirati nekoliko zaista dojmljivih fotografija svjetionika, koje danas kruže Europom na izložbi fotografija, više ili manje kvalitetnih fotografa. Kad još nisam imao (danas već popriličnu zbirku) svojih fotografija, posegnuo sam netom da ih posudim uz navođenje fotografa i teme, koju je fotografirao. Čovjek me iznapadao, da će tužiti, da znam li ja čije je to. Kad sam mu objasnio što znači pojam "blog" ili "nekomercijalna" web-stranica, koja usput reklamira njegovu, onda je spustio nos i više se nismo čuli. Joooj, na kakve ljude sam sve nailazio, ali osim ovog smiješnog slučaja, ostale neću imenovati...
- Čuvši za teme svjetionika, časopis "Morsko prase" se zainteresirao da počnem pisati o tome i tamo. Pišem još i danas, svaki broj u tiskovnom izdanju, a ponekad se nešto objavi i na elektronskoj verziji tog čitanog časopisa o moru. Tu se u svakom broju spomene jedan ili dva svjetionika, o kojima nastojim što iscrpnije objasniti sve o tome što taj svjetionik predstavlja, od njegovog nastanka.
- Nekakva nakladnička kuća "Logo", kojoj je za "ideju" (koju su opet skupili s ovog bloga; ali baš me briga), "Stare lanterne - priča o hrvatskim svjetionicima" kontaktira me da zajedno s njima radim na projektu, kojeg su (gle slučajnosti), smislili 3 mjeseca od postojanja bloga. Objašnjavam im da želim raditi samo ozbiljan projekt, koji će uključivati dovršetak istraživanja, te na jednom mjestu napraviti koliko-toliko vrijednu bibliografsku jedinicu. Očito to nisu shvatili, pa su objavili natječaj za "naj-fotografije" svjetionika, gdje je 90% lučkih i pomorskih svjetala (čitaj: željeznih stupova) u zalasku sunca, a tek nekoliko pravih svjetionika. Ministarstvo im odobrava 10 000 kn za "projekt", kojem nikad nisam saznao smisao. Nikad nisu ozbiljnije odgovorili, danas se pitaju "tko sam i kako znam za NJIHOV projekt"… No, po važećim zakonima, ideje nisu podložne krađi, pa, ljudi samo naprijed! ;)))
- Obilazeći ovo ljeto jadranske svjetionike, prilog "More", u Slobodnoj Dalmaciji pokazalo je zanimanje za priče današnjih svjetioničara s tih svjetionika. Periodično i danas objavljujem tamo tekstove…
- Još dvije velike stvari radim i namjeravam dovršiti, vezano za svjetionike i njihovo približavanje široj publici. O njima sad ne bih, zbog loših iskustava iz prošlosti, stoga budite strpljivi, saznat ćete vrlo skoro, bez brige! A Vi možete nešto i natuknuti, ako želite ;))))

Blog u medijima
- "Hrvatski svjetionici", nakon njega i vezan link "Moj život na lanterni", našli su se na listi "Almost cool blogova". Jednom su i fotografije svjetionika Blitvenice našle svoje mjesto na temi "fotoreportaže". Nakon toga, na temu blogova pišu u PC-chipu, gdje ga spominju s kratkim komentarom. Puno prije mog pisanja u "Slobodnoj", tema u toj novini, bili su dalmatinski blogovi, gdje su svjetionici dobili svoje mjesto. Tragom ovoga bloga, tražili su riječ-dvije i neki tiskovni mediji van Hrvatske, a kod nas se mjesta našlo tek još na Radio Kornatima, no i ovo je sve previše s obzirom na to da ništa nisam očekivao, prilikom otvaranja istog, prije točno godinu dana.
- Današnji rezultat je 20-ak tisuća otvaranja glavne i sporednih stranica "Hrvatskih svjetionikia", što nije puno u svjetskim razmjerima, ali za temu, koja je isključiva i tematski vezana samo za jednu stvar, je, vjerujem, dosta dobar rezultat!

Zahvala
- Šećer na kraju dolazi mi od ljudi, koji su ovaj blog čitali i stavljali ga među svoje omiljene, naročito virtualni oscar, za kojeg sam saznao nedavno, a koji su mi dodijelili za, kako oni to kažu, "kategoriju najzanimljivijeg bloga".
- Eto malo poduže retrospektive i smiješnih, dobrih i loših situacija, koje su se događale proteklih godinu dana. Rezultat svega je nastavak priče o hrvatskim svjetionicima, kojoj se nikako ne nazire kraj, nego ide upravo svojom zacrtanom rutom, koju će isti svjetionici osvjetljavati!
- Hvala ljudima koji ovo čitaju, hvala medijima koji su me podržavali, te svima koji su mi pomogli u istraživanju i napredovanju, zahvaljujem obitelji, zbog koje ovo i pišem, te okolnostima i osobama, zbog kojih sam otkrio da to vrijedi podijeliti s drugim ljudima!
- Čitamo se i dalje, i nadam se da ću, uz Vašu pomoć izdržati još koju godinu!

Hvala još jednom svima na podršci!

Jure

- 19:31 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.02.2006., subota

Naj - zanimljivosti s Palagruže

Neke stvari zasigurno o Palagruži niste znali. Nakon što sam ih podijelio s čitateljima Morskog Praseta, evo sada možete i Vi saznati nešto ili dodati znanju kojeg ste već imali o našem najudaljenijem arhipelagu... Primjerice, jeste li znali da se za Palagružu pogrešno misli da je najjužnija hrvatska hrid? Ima toga još, samo kliknite na naslov...


- 15:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #

31.01.2006., utorak

Neke moje fotografije

Ajmo reći najbolje, što se dalo izdvojiti iz hrpe svega onog što sam fotografirao, obilazeći neke od hrvatskih svjetionika, stavio sam na jedno mjesto, pa da Vas ne zbunjuje, sve ide u slide-ovima, dakle slika po slika, jedna za drugom... Ako Vas zanimaju samo fotografije, a ne i tekst, za kojeg nemate vremena, navratite na ovaj link, koji će od sada biti tu, s lijeve strane, pod sličicom "moja galerija fotografija". Samo da napomenem još, vremenom će se broj fotografija povećavati, pa molim za razumijevanje, što je njihov broj ograničen...

Uskoro, na nagovor nekih, koji proičitaju ovaj blog s vremena na vrijeme, staviti ću i geografske karte s lokacijama lanterni o kojima pišem! Nadam se da ćemo se još čitati, a Vama hvala na prijedlozima i pohvalama! Čujemo se... ;)

- 18:32 - Komentari (5) - Isprintaj - #

28.01.2006., subota

Povijesni izvori o Palagruži

Ime Palagruža došlo je od grčke riječi "pelagos", što bi značilo otvoreno more, odnosno pučina. Zaista, ova skupina otočića i strmih hridi nalazi se upravo tamo, na otvorenoj pučini, usred Jadrana, izloženi na milost i nemilost vremenskim nepogodama, koje tu znaju biti zaista strašne...

Još o palagruškom arhipelagu i samoj Palagruži, na linku s naslova...

- 20:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #

27.01.2006., petak

Svjetionik Murvica

...i njegov svjetioničar Vlado Čapalija. U današnjoj Slobodnoj, u prilogu "More" o svjetioničaru koji je sa svojim upraviteljem, mojim ocem, Ivanom Gašparom, tukao službu na Sv. Andriji tamo negdje osamdesetih godina. Bio je s njima i treći, Mario Garber, danas novinar Slobodne Dalmacije i urednik sportske rubrike. U ovoj priči, prisjećali su se, najčešće smiješnih događaja s lanterne, na kojoj su zajedno radili, u vrijeme kad su tri obitelji živjeli u blaženom miru prije nametnutog im rata, koji sve iz temelja mijenja...


- 12:13 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.01.2006., petak

Mercedes na Palagruži

Postoji jedna legenda, koja je zapravo istina... Postoje ljudi koji tamo žive, postoji jedan tovar, a bilo ih je i prije; i ljudi i tovara... na najudaljenijem hrvatskom arhipelagu - onom palagruškom i najvećoj hridi tamo - Palagruži...

"...isti oni dan kad je bija tsu-nami na Pacifiku, kod nas je puvalo jugo, a valovi su dosezali 7 metara. A jednom smo za Novu godinu na Palagruži ostali 39 dana zbog istog razloga.
- Imate i tovara? A ja sam mislio da se bacio s litice; zar su to samo legende?
- Nisu legende, istina je… "

- 17:34 - Komentari (11) - Isprintaj - #

08.01.2006., nedjelja

Priča o Palagruži - arhipelag iz pakla

Uvijek mi se činilo da Palagruža izgleda stravično, a kad sam joj se približio, taj osjećaj je samo izgledao sve realniji! Visoke strme hridi, te dojam kao da su otoci upravo iz pakla izašli; dovodi u pitanje čudan naziv Paklenih otoka, koji prema ovom arhipelagu izgledaju baš rajski......


Ostatak priče, tekstom i slikom, na linku iz naslova...

- 19:21 - Komentari (14) - Isprintaj - #

05.01.2006., četvrtak

O Sušcu u "Morskom prascu"

Znam, ne pišem već neko vrijeme, ali s razlogom, naravno... Potrudit ću se biti redovitiji već ovih dana. U Novom broju "Prasca" o Sušcu - priča o jednom napuštenom otoku, na kojem su nekad bila i dva sela; danas samo žive svjetioničari i pastir sa svojim stadom... Svako dobro svima u Novoj Godini!

- 14:11 - Komentari (9) - Isprintaj - #

19.11.2005., subota

Legenda o lopudskoj sirotici

Sv. Andrija je još mističniji i zbog toga što ima svoju legendu. No ona, iako jako podsjeća jednu ljubavnu priču iz grčkog mita o nesretno zaljubljenom paru Leandaru iz Abydosa i Heroji sa Sestoona na Helespontu (Dardaneli); ima svoju potvrdu u povijesnom dokumentu iz 1483. godine, koji se nalazi u dubrovačkom arhivu.
Priča je to o Mari, koja je živjela u Šunju, na obližnjem Lopudu, s trojicom braće, ribara, bez roditelja koji su davno umrli...

- 13:58 - Komentari (8) - Isprintaj - #

01.11.2005., utorak

Grebeni i Daksa

Dva svjetionika toliko blizu, a toliko različiti jedan od drugoga. Oba pokraj Dubrovnika, oba dva sa svojim pričama. Znate li da su Grebeni prvi svjetionik kojeg je posada napustila? Znate li da je na Daksi Ivan Gundulić spjevao "Suze sina razmetnoga"? Ne znate? Onda brzo na kiosk po novog Morskog Prasca...

- 18:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

25.10.2005., utorak

Povijest otočića i svjetionika Sv. Andrija

Prije svega da se ispričam što me duže nije bilo, no u zadnje vrijeme ne stignem sve, jer se pripremam za objavljivanje knjige i još nekih iznenađenja, vezanih uz svjetionike, no o tom - potom. Evo, sada, pogotovo kad zahladi, nastojat ću redovitije pisati i obnavljati svoja, te spominjati tuđa sjećanja na hrvatske svjetionike i ljude koji su tamo živjeli...

Ovo je kratka povijest otočića o kojem se jako rijetko pisalo, a na njemu se događalo toliko puno... Sada ide kratak povijesni osvrt, a slijedeći put jedna legenda, za koju se čak pretpostavlja da je istinita...

- 14:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.10.2005., subota

Oni o charteru, a ja o Palagruži

To jest ako do sada niste imali priliku pročitati sve na jednom mjestu, a da bude i sažeto i jasno, o povijesti Palagruže - sad Vam je prilika. Tema broja je doduše charter, nekako sam se i ja uvukao u temu jer sam jedrilicom ovoga ljeta i došao do Palagruže (o tome ću još pisati na ovim stranicama); no o Palagruži ćete naći dosta fotografija, pa čak i nekih zanimljivosti, vezanih za taj najistureniji hrvatski pučinski otok...

- 19:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.10.2005., petak

Signalna postaja Jadrija...

...i Slobodan Pašara, upravitelj, te njegova supruga. Kako je bilo nekad raditi na svjetionicima; a kako je to danas? Jadrija je po mnogo čemu posebna; jedina radi 24 sata; nazivaju je signalnom postajom, a ne svjetionikom; tu čak i stalno žive tri obitelji. Na Jadriji danas radi i moj otac...
Danas, u novinama...



- 17:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.10.2005., subota

Doviđenja...

...do neke druge prilike... Dugo je bilo 13 godina čekati da se opet sretnemo. Nadam se da neću još toliko da dođem opet, ma zapravo znam to. Sad sam mirniji, slikao sam svaku siku, kamen, pa bar svakog drugog galeba......

- 02:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #

27.09.2005., utorak

Zora na Svetom Andriji

Nje se sićam iz onih dana kad bi tribali ić u Dubrovnik zbog nabave ili odlaska doktoru i slično... Bilo kako bilo, oduvik je zora na Sv. Andriji bila drugačija. Najprije zbog boja, a onda zvukova tisuća galebova koji su u to doba dana nemoguće živi, pa i mirisa mora i divljeg bilja, sve zavisno o dobu godine... Evo, sada ćete nažalost samo slikom prošetat kroz zoru Sv. Andrije, koja prekratko traje da se bi se prepustila slučaju...

- 17:13 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2007  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Free Web Counter
Free Web Counter


Cjelokupni tekst i fotografije s oznakom © zaštićeni su. Sukladno Zakonu o autorskim pravima zabranjeno je korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
Copyright © 2004./2005. Jurica Gašpar

Interesantne stranice vezane za more:
Ministarstvo mora...
Ribe Jadrana
Još o ribama u Jadranu
Jako dobar blog o moru
Morsko prase

Prognoze vremena:
Vrijeme i meteorologija
Državni hidrometeorološki zavod
Prognoza za slijedeća 4 dana
Prognoza za Jadran (slijedećih 12 sati)
Vremensko izvješće za pomorce

Meni zanimljivi blogovi i oni koji tu često svrate:

Jako dobar blog o moru
Maršal
Otrovna
Ptičica
Espadrila
Luda ka kupus
Studena
Beštijica
Malena
Misteriozo
Dr. Luka iz Zagreba
Photo blog
Johnny
Bungevilija
Svjetioničarka u pismi
Štefica
Apstinentica
Muala iz Gruada
Poetesa


Nismo se dugo čuli, pa....
Sjeverno od...
Bitke kroz povijest
Nji' dvoje ćakulaju...
Pogled unatrag
Riječi...
Za umrit od smija
Anđeo priča...
Puno cvića, a nije 1969.

Ajde, potrudite se bit ovako dobri, pa i Vas stavim na reklamni pano, dotad, svima lip pozdrav s mora...






ODGOVORI NA NAJVAŽNIJA PITANJA:

Dobro je odma dati odgovor:

1. Otići na svjetionik - moram priznat jako zgodno pitanje... No danas je gotovo nemoguće postati svjetioničar. Zašto? Zato jer su se svjetionici automatizirali, te nema prevelike potrebe za njihovim uslugama, nažalost... Mnogi od njih su preuređeni, pa danas svjetioničari nisu više ono što su nekad bili; možda više rade kao domari, nego svjetioničari. Pogledajte rubriku "zanimljivosti", preko linka, s lijeve strane, shvatit ćete o čemu ti pričam. Zašto u PLOVPUT-u ne odgovaraju na upite i zamolbe o zapošljavanju to ne znam, no pretpostavljam kako je i kod njih došlo vrijeme kao i u svim ostalim firmama u Hrvatskoj da reduciraju kadar, jer kako čujem, nisu nikog novog zaposlili već nekoliko godina... Ako se netko i dalje želi zaposliti na lanterni, neka proba nazvati telefonom kadrovsku službu, mnoge administracije više ne reagiraju samo na pisma ili e_mailove, no ne nadajte se previše... Usput, plaća svjetioničara je na razini plaće čistačice u Gradskoj ili Županijskoj upravi, a ako imate obitelj (što je nekad bio važan uvjet za postati svjetioničarem; danas više nije jer je bitnije da je čovjek mlad i zdrav), računajte na to da ćete od svoje plaće pokrivati troškove hrane i sebi na lanterni i obitelji na kopnu (ako ste jedini zaposlen, naravno), zatim računajte samo na "velikodušne" dvije boce plina u zimskim mjesecima od firme, a kako ćete se grijati? - Vaš problem! Dok radnici na PLOVPUT-ovim brodovima imaju dodatke na plaću u obliku "miljarine", oni koji rade na dežurstvima dodatke u obliku "noćnog rada", ostali imaju "hranarinu" i sl.; svjetioničarima je u isto vrijeme ukinut beneficirani radni staž te dodaci i noćni rad (pošto su sad domari i ne trebaju dežurati) i odvojen život (pošto više nikog nije briga jeste li oženjeni ili ne)... Sažetak - od 200-tinjak zaposlenih u PLOVPUT-u, svjetioničara ima manje 10ak %, a plaće su im smiješne... dakle, nemojte ako ne morate!

3. Kako komunicirati, slati prijedloge i materijale? - Kratko i jasno, kao što sam već tu negdje i spomenuo: pošaljite mi e_mail: dalmatinoid@net.hr

4. O fotografijama - Ukoliko imaju oznaku ©, to znači da su iste autorizirane od strane autora ovih stranica i time zakonom zaštićene. Ostali autori fotografija, korištenih u ovom blogu su navedeni imenom i prezimenom, a ukoliko su sa stranica gdje ti podaci nisu objavljeni, navedeni su linkovi sa stranica od kojih potječu. Autorima se od srca zahvaljujem na prekrasnim umjetničkim djelima!

Fala svima! ;)))

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se