Cesto mi lik tvoj u san nocu dodje i drage oci tvoje nasmjese se meni zatim nekud nestane i ode ja ostanem izgubljen u sjeni Cesto me snovi probude u noci zazelim tada tebi da se javim ali se bojim poznat neces moci sina svoga sa ocima plavim Da li jos ruke pruzas u daljinu i molis Boga da se proslost vrati kada si lice ljubila svom sinu i kad smo sreti bili moja mati Da li jos uvijek sanjas svoga sina sa ocima plavim punim tople sjete da li ti suzom zablistaju oci kada ti misli k' meni u susret polete S.B.K. |