učinilo nam se da je previsoko da bi se vidjeli detalji.
A onda smo gledali ptice kako svijaju gnijezda. U korovu tek kupljene parcele. Nisu ni slutile kako ne vjerujemo u to, nimalo. I da jesu, bilo bi ih baš briga. Bile su u pravu. Problem je bio u našem nevjerovanju. Istina, ubrzo su na mjesto utopijskog korova stigle miješalice i ilegalci, našu lirsku arbitražu zamijenila je epska betonaža i cijela slika stopila se s budućom slikom zgrade istovjetne onoj preko puta. I mi smo sišli odozgora, pozdravili se drugarski i s letom i međusobno, pa nastavili pješice. Semper fi, malo morgen. Ali, to bi nam bilo skroz neobjašnjivo kad bismo bili ptice. |