| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
Svijet u boci
Neki su udarci bolniji od drugih
- 10:22 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
|
Kako ja mogu biti nacionalist, pa ja sam bio prvak svijeta Mate Parlov 1948-2008   Samo istinski šampioni znaju da ih pobjednicima čini to što znaju kako nas na kraju sve nas čeka završni knock-out, jer svatko ima svog suca u bijelom koji je davno započeo odbrojavanje. U počast danima u kojima se ustajalo noću kako bi se gledalo Matu kako protivnike šalje u konopce i jednoj malom, neuglednom špajzlu u Puli, u kojem je vrijeme stajalo, a u kojeg bi da je tu nekim čudom navratio čak i pravi Rocky, shvatio da je boks uz poeziju najnevažnija stvar na svijetu. Samo tko bi im, uz jutanju kavu i lozu, mogao odolijeti? |
Kino-oko
- 23:06 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
|
Najljepša stvar sa uspomenama je što su tako divno beznačajne. U početku je bio TV: Crno-bijeli, stavljen u centralni kut dnevnog boravka, opčinjenost kutijom koja je donosila svijet u naše socrealističke dnevne boravke. Tabletić na vrhu ima funkciju Arktika. Mislim, lako za naše očeve oni su ga donijeli u kuću(Tv ne Arktik) u svojim ranim ili srednjim tridesetima(više-manje sretno oženjeni drugo dijete na putu), a Jugoslavija sprema odigrati ono svoje legendarno košarkaško finale u Ljubljani, a što bi drugo pater familas u to vrijeme mogao odrediti kao centar svog nemirnog svemira nego tu glupu napravu zbog koje nam se i naš dnevni boravak mogao učiniti skroz veličanstvenim. Ali, zaboga zašto mi i trideset godina kasnije ponavljamo istu grešku? Košarkaška finala već dugo nisu to što su bila, au contraire čisto su mučenje, osim ako možda ne igra Argentina,ali taj proizvođač potrošenih snova i dalje dominira našim dnevnim boravcima, kao Staljinov bakrorez. Mislim, meni možda i nije krivo. Jer da ga nije bilo kako bih onda u neko, sad već dovoljno davno da bude sjetno, dokono dječačko popodne odgledao Crvenog gusara s Burtom Lancasterom, i shvatio da je svijet puno jednostavnije mjesto kad je smiješan. Dao bih sto amerika da svijet može biti beskonačno smiješan kao što je bio kada bih iz svog kreveta, u ta davna podneva gledao Crvenog gusara, ali znam da to tako više ne ide, jer sam veliki dečko sad. Naime zajebo sam se, pa sam u jednom trenutku pogledao ravno u njega sa svog balkona. Tamo vani nije bilo ekrana obrubljenom drvom da me štiti, ali srećom odgledao sam dovoljno dokumentaraca na njemu, da bih se naučio štititi sam. Jednom, ovo je sad već toliko slatko trivijalna uspomena da je se mora odraditi ovdje, tamo negdje kraj sedamdesetih moja MZ(mjesna zajednica), organizirala je jednu od luđih stvari koju sam ikada vidio. Naime, s vrhe moje zgrade bili su projecirani filmovi na bočni zid zgrade preko puta, tako da smo ih mogli gledati sa svojih balkona( s kojih se vidi onaj cijeli svijet, inače zvan parking). Moja zgrada je imala četiri ulaza, a preko su okomito na njih bile postavljene četiri male zgrade, kao da su samo za projekciju izgrađene, tako da je svaki ulaz gledao svoj film. Skokov prilaz 4, moj ulaz, je dobio Taksista što složiti ćete se nije loš izbor, ali ako imate desetak godina malo ste razočarani, pogotovo ako znate da na dvojci prikazuju Ralje. Zapamtio sam samo De Nirovu irokez frizuru, nije ni to loše, ali važnije od svega što mi se činilo da su tamo krajem sedamdesetih s novozagrebačkih balkona još mogle vidjeti zvijezde: one prave, imaju čudan običaj da obitavaju gore, u svijetu van kutije. Onda smo bili ozbiljni. Šatro. Onda je bila cijela jedna ekipa ljudi u sivim odijelima(pojavom televizora u boji ona su postala tamnoplava, to bih nazvao usitinu skromnim napretkom) koja je voljela tumačiti stvari. Nešto kao Branimir Bilić, ali ipak s mrvicu više šarma, možda zato što ih nitko nije slušao, kao ni Bilića sad, ali onomad se činilo da su ljudi u kutiji važni. I bila je ta emisija Kino-oko, dobra stvar je to bila. Ne toliko radi emisije same, nego zato jer je imala sljedeći koncept: večeras ćemo vam prikazati Ryanovu kći ili Andrej Rubljova, a potom će govoriti o temi filma tj. kako se ona može uklopiti u naš trenutni društvenopolitički kontekst. Naravno, nitko živ nije gledao poslije te dosadnjakoviće kako trućaju o svemu, samo ne o filmu. Pri tom je ostalo zaista fascinantno da su ti likovi mogli mljeti o tome kako je tema Ryanove kći , Rubljova ili Francuske veze uistinu nešto što bi se nas moglo ticati, ali koga je bilo briga, tipovi u uskim kravatama su izbrbljali svoj dosadni uvod, a nakon toga bi pustili film. Tri sata filma bez prekida u udarnom terminu, danas se kaže prime time, pa si ti misli buraz. To ja zovem kultiviranim djetinjstvom. Ko zna gdje bi mi bio kraj, da nisam zaspao negdje na polovici na većini filmova (sve dugo bilo), jer sam bio malen i jer su uskoro počele osamdesete. Tja, ionako uglavnom više ne gledam filmove. Jest, odgledao sam Taksista još nekoliko puta, i mada znam da je genijalan ja ga i dalje više pamtim po golemoj i zastrašujućuju De Nirovoj zurki koja me plaši s fasade preko puta. Što se mene tiče filmska povijest može tu i stati, ali što se mene tiče, svaka povijest može stati, ionako ništa pametno nismo naučili iz nje, osim da se treba čuvati Danaca i kada Lego-konje donose. Uspomena su beznačajna hrpa, ono što uzmeš s vrha čitav je spašeni svemir. Ne sjećam se što su pričali oni ljudi-mudraci iz Kina-oka jer mora da je bilo jako važno, a važno ne pamtim, ali to je onaj osjećaj kao kad se voziš tramvajem pa prođeš kraj jedne točno određene zgrade, u kojem se sad već čini ti se jako davno događalo nešto bitno po tvoj unutranji svemir, koji čak i nije omeđen svijetom u drvenoj kutiji . Učini ti se da bi baš sad trebalo reći nešto mudro i značajno, nešto čime bi svemir vani ili bar šira društvenopolitička zajednica(ako takva postoji) trebali shvatiti koliko ti je i zašto važan ovaj trenutak, a zapravo njih boli đon za tvoje objašnjenje i za tvoje uspomene, oni čekaju da počne film, kako bi zatvorili svoj svijet u dnevni boravak, a dnevni boravak u kutiju, drvenu ili plazmu svejedno, malo smo po tom pitanju napredovali, ali nismo odustali od toga da nam ta kutija bude katatonični katalizator snova, na počasnom mjestu u stanu. Čak ni 30- godina kasnije. I onda ne kažeš ništa. Kome bi mogao uostalom? Sumnjam da bi neki pijani, usamljeni, ili samo zamišljeni te ne baš financijski dobrostojeći brko koji ti je slučajni suputnik u tramvaju dobro reagirao na rečnicu poput "Svijet mi je uvijek bio začudan kad bih ga gledao s onog prozora", ako ništa zato jer su ove nove 17-ce prebrze i ne ostaju dovoljno dugo na stanicama da bi se u taj prozor stigao zagledati, možda srećom, jer nisam siguran da bih ja htio da mi netko, dok se nevino truckam od točke A do točke B uleti s takvom budalaštinom. A i uostalom što slučajni suputnici znaju o prozorskim tajnama. A opet, možda na to čovjek sasvim ozbiljno odgovori " Meni se čini da je to dosta ozbiljna tema, ali najprije da mi pogledamo film, pa ćemo kasnije o njoj". A onda možda na nekoj usputnoj fasadi dok se vozimo puste Taksita, ili Ralje, ma dobro ako je on passe, može i neka Tarantinova gluparija. To je dobro s uspomenama, s one strane kapaka moguće je ih je čak i okrenuti u vlastitu korist. I raditi od njih što ti je volja. Što ne znači da neću izbjegavati neke tramvajske linije neko vrijeme. Da imam tanku kravatu i tamnoplavo odijelo rekao bih "Ovaj film izazvao je dosta kontroverzi u svoje vrijeme, a izaziva i sad. Zato je najbolje da ga pogledate i donesete sud sami." No, ionako bih na pola filma zaspao. Uostalom, fućkaš uspomene za koje znaš kako će završiti.... |
Kratki naputci za uspješnog diktatora
- 11:56 -
Komentari (17) -
Isprintaj -
#
|
Planirate li već buduću karijeru ili ste nezadovoljni dosadašnjom? No ne znate što bi zapravo u životu voljeli raditi? Zvanje puškara i bačvara ne čini vam se dovoljno profitabilno, tokari su izumrli, a account manager ne znate ni izgovoriti, a kamoli da znate što to znači. Rođeni ste s dvije lijeve, ali nažalost ne peraje, pa je i karijera vaterpolista neizgledna. Ostaje vam da budete barmen, sudac ustavnog suda ili prostitutka. Ali s obzirom da više voliti provoditi vrijeme s ove strane šanka, ne zovete se Vice ili Smiljko i nemate para za diplomu, a seks ne možete dobiti ni džabe a kamoli da vam plaćaju za njega- ostaje vam samo jedno: Postanite diktator u vašoj maloj napaćenoj zajednici. Kako bi cilj što lakše ostvarili Svijetuboci vam daje nekoliko praktičnih savjeta, nakon kojih ne možete omanuti. Ako se držite naputaka mogli bi ostvariti nadasve uspješnu despotsku karijeru. 1. Nabavite konja. Po mogućnosti nekog koji se ne rita iako, to moramo upozoriti na samom početku, prije ili kasnije će vas zbaciti s njega. Karijera svakog uspješnog diktatora počinje slikanjem na konju, uz sablju ili pušku pride. 2. Kad se uslikate, konja odmah proslijedite u mesnicu: svaki pravi diktator prvo se mora riješiti svog najbližeg suradnika. 3. Na vlast dođite nekom blitz revolucijom, bez previše prolijevanja krvi, jer to je poslije rezervirano za vas. Odaberite neku glupo ime kakvo ide uz tihe revolucije (jogurt revolucija, revolucija ruža, baršunasta revolucija) recimo kikiriki revolucija, koja je dobila ime po tome jer ste poveli marš na isnstitucije protiv poskupljenja kikirija u ljusci, osnovnog prehrambenog artikla vaših siromašnih sunarodnjaka. 4. Kad dođete na tron blisko surađujte s vojskom. Odaberite za vrhovnog zapovjednika nekog bivšeg švercera crvene paprike kockaste glave i dajte mu neku zvučnu titulu npr. vicekontrafeldmaršal. 5. Formirajte tajnu službu od ostataka kadra iz bivše tajne službe koja će špijunarati drugu tajnu službu, koja je zapravo ista ta, samo se drugačije zove. 6. Nabavite u rezidenciji puno cvijeća. Posjećujte baletne predstave i opere, ali izbacite iz njuh suvišne i dosadne dijelove, tako da ih dekretom skratite na maksimalno podnošljivih 20 min. 7. Ne komunicirajte s narodom. Čak ni smsom ili chatom. Za to vam služi minsitar dezinformiranja, sa svojim priopćenjima i voditeljica tv dnevnika, a povremeno i kordon specijalaca. 8. Streljate kojeg ministra svakih nekoliko mjeseci, tek toliko da ostanete u formi. Ipak nemojte pretjerivati da ne dođete na loš glas, pa da se izgubi interes mladih ljudi za poslom u državnoj službi. Najbolje da počnete s ministrom financija, za kojeg ne bi bilo loše da ga ucmekate osobno. Kuburom. 9. Oporezujte neoporezivo. 10. Nabavite nekog kućnog ljubimca, uz naravno sijamsku mačku koja vam ionako služi kao jastuk. Mrkog medvjeda recimo, kojeg ćete u trenucima doklice, koji su česti, ucmekati i to fotodokumentirati. 11. Nazovite valutu svojim imenom. Vi je ionako nećete koristiti. 12. Kupite poduzeće za izvoz i uvoz tekstila na Cipru, omanju banku u Luzernu, te nekoliko miliona hektra obradivog poljoprivrednog tla na Malidivima, zlu ne trebalo za crne dane. 13. Nađite autohtoni izraz kojim ćete u rijetkim trenucima komentirati aktualna društvena zbivanja npr. "Serem se ja na te disidente, sve je to popederčena izdajnička kaurad". 14. Kad idete na WC radite to tako da hodate leđima okrenuti uza zid. Nabavite blindirane pisoare u rezidenciji. 15. Kupite djeci neku državnu tvrtku poput naftovoda ili hidrocentrale da im osigurate sretnu budućnost. No dajte si gušta i povremeno ih prebijte kao vola u kupusu, jer bar vas nitko neće tužiti za zlostavljenje. 16. Diktirajte kuharu svake večeri priloge za svoju buduću biografiju, koju će on potom objaviti. Prije zapisivanja crtica iz života, dajte mu da kuša skuhanu večeru s prilozima, zlu ne trebalo. 17. Ne stvarajte robne zalihe. Nećete ostati toliko dugo na vlasti, a baš vas briga da li će narod poslije krepati od gladi. Zapravo, ako budete dobro radili svoj posao, malo što će od naroda i ostati. 18. Naučite igrati neku društvenu igru npr. damu. Obaveznu se fotografiraje dok ju igrate sa svojim vodoisntalaterom, koji vam je ujedno i šef osiguranja. No neka na slikama izgleda kao da igrate šah, tako da djelujete pametnije, uz obavezno naborano čelo. 19. Ševite sinovu ljubavnicu. Potom ju ukebajte. 20. Nabavite rezidenciju na vrhu brda. I živite u bunkeru iskopanom debelo u podnožju. 21. S vremenom ukinite sva kulturna zbivanja osim proslave vlastitog rođendana, koji pada dvaput godišnje, jer će ionako cijeli proračun za kulturu biti preusmjeren u taj megaspektakl, u kojem su glavne točke spuštanje padobranaca preobučenih u klaunove, vatromet i javno streljanje biseksualaca. 22. Sklopite bilaterane odnose s nekom afričkom dikataturom, i nek budu bazirani na nafti, zlatnim polugama i trgovinom ljudskim organima. Repromaterijala bar ima na bacanje. 23. Ukinite dekretom biciklizam, čemprese i heavy metal, hira radi. 24. Postavite mikrofone u sve prostorije, uključujći wc za poslugu, a možete ih okačiti i među silikonske sise vaše nove mlađahne supruge, nakon što se ona stara podrtina od prve dame misteriozno zagušila komadićem pileće kosti. 25. I na kraju, a ako to ne budete uradili kako treba ujedno i zadnje- uteknite na vrijeme u onu prijateljsku vam afričku zemlju. Najbolje da zgambate po mogućnusti odmah, vas (ali i nas) radi. Doduše sad bi malo mogli požaliti šo ste ukebali onog konja odmah na na početku, ali takva je sudbina svih diktatora, na kraju vam neki davno krepani konj dođe glave. Uspješnu karijeru te sretnu i bezbrižnu budućnost želi vam vaš Svijetuboci. |