| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
Svijet u boci
Inventura inventara
- 14:18 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
|
U novom stanu prisutno zasad... Krevet boje bukve kupljen u Primi za cca 500 kuna, plus madrac plaćen jedno šest put više -donacija drage gospođe mame s neke prezentacije, mirisan, mekotvrd, podantan. Prespavano u njemu jednom, bez snova, što tumačim posljedicama konzumiranja nekoliko do dosta crnih piva noć uoči. Tu je i pripadajući jastuk kao dar s iste prezentacije, te plahta i dekica, još jedna mamina donacija. Plahta se baš neda navuć na cijelu površinu kreveta, ali ni ne spavam na cijeloj površini... Stolna lampa staklena kugla, dar dviju Ivana(Ivane kao Ivane dve, a ne kao Ivana dva), zasad ima funkciju niskopodne, ima fini dezen u stilu nekih psihodeličnih crta, i trebalo bi je dić s poda da je ne opičim nogom, ali zasad nemam stol za završetak operacije. Dve stolice crne i crvene boje, preklopne, jeftinjava iz Prime 69 kuna komad, dušu dale za sjedit na njima, ako nemate ništa drugo. A nemam. Bijela vrtna stolica iz Šavrića, datira iz sredine 80-tih, dizajn vikendača u Staroj Baškoj, na čijoj terasi otac familije čita Uspon i pad trećeg reicha i Bitku za Staljingrad te u idličnoj atmosferi slaže gemište, tijekom zasluženog godišnjeg odmora. Taze novi Gorenje frižider, A klasa 126 puta 54 od milja prozvan beba, oko 2500. Sivi, nego šta, iako je bio 150 kuna skuplji od arijevski bijelog. Prvi komentar drage mi kolegice blogerice kad ga je vidjela bio je tipično ženski: Pa zašto je tak mali. Nema veze, bitno da je tehničar. Plus minus 60 piva različitih vrsta pive, ostatak nakon foto-sessiona napravljenog povodom testiranja pive u kojem su dva najveća pivska stručnjaka Mitteleurope, Balkana, Magreba i okolice, DMJ i moja malenkost, recenzirali 100 piva prisutnih na hrvatskom tržištu za mega Klik. Kvalitetnija piva su nekim misterioznim putovima nestala u bespućima hrvatske zbiljnosti, ali još uvijek se nađe dobar izbor loših talijanskih lagera i koje limunkasto slovensko pivo. Čeka se društvance da deklasiramo i to. Ponesite stolice. Radio-primjenik retro dizajna, sto i nešto kuna. Dok sam montirao frižider(vrlo komplicirana operacija stavljanja žice s utikačem u utičnicu), slušao sam na nekom programu vrlo zanimljiv intervju sa saborskim zastupnikom Franjom Arapovićem(Ma popijem ja pivu, popijem ja nekad i dvi tri, a i vina može, zašto ne domaći smo ljudi). Poslije je za glazbenu želju poželio Thompsona, pa sam prebacio stanicu na standarno 101 preseravanje. Skoro da mi je došlo krivo... Neraspakiran stol sa gornjom staklenom plohom s nekim nacrtanim kvadratićima, idealnih za igrat križić- kružić. Po mišljenu mnogih poznavaoca moga lika i djela, vrlo loš izbor(kao što bi rekao Max-sumnjam u samopstojnost istog). Iz misterioznih razloga mi se svidio, ali sad me je strah montirati ga. Mijenjam ga za neki gdje se daju staviti noge na plohu i ne ostaju fleke na površini. Šalim se, stol je baš gala. Da je bar Videnović. Logitechovi 5.1 zvučnici namijenjeni ukopčavanju u komp, za što treba 5.1 (ili 1.5?) izlaz, što moj laptop nema, kao ni općenito laptopi. To znači da kako god ja ukopčavao žice i bez obzira na boje izlaza, sviraju samo 3 jedinice, plus subwoofer. S obzirom da je i to dovoljno glasno, nisam tražio da mi vrate oko 300 kuna koliko sam ih platio, iz straha da ne skuže koliki sam debil. Iako vjerovatno jesu, jer dok me prodavač pitao kad sam ih kupovao A jeste sigurni da imate 5.1 izlaz na laptopu ja sam ga gledao zbunjeno kao ženku od Jetija- A imaju neke rupice sa strane, ono. Televizor Samsung, donacija buraza koji kupi novi televizor svaki put kad prijeđe Savu. Zasad se na njemu vidi kvalitetan tučeni snijeg, ali mi je Šokre serviser obećao donijeti kabel da to prikopčamo. Prije tri mjeseca. Jest da bi ga mogao kupit sam za nekih 20 kuna, ali nije fora tako. Otvarač za boce, kvačice, otirač, posude za šećer i ostale prahove(ne te prahove, sram vas budi) i nekoliko sličnih praktičnih pizdarija koje mi je ekipa kupila za useljene u novi stan, prije otprilike,khm, godinu i pol dana(kad još nisam imao novi stan), uz nekoliko pornića iz smokvinog lista(u međuvremenu misteriozno nestalih, zapravo Analni komadosi su mi bili duplikat pa sam ih darovao Aparatczyku), nabacano u kutiji za rublje za veš. I autohtona bakrena đezva kupljena u Albaniji po 7 eura, koja čeka da bude gotova kuhinja da krene u promet. Za sad je korišteno, pogodili ste jedino otvarač i kefica za wc školjku iz istog poklon paketa. Knjiga o Stone Rosesima(izvidnica armije od nekih, hm, nekoliko stotina do tisuća knjiga, cd-a, ploča i časopisa koje bi trebalo prenijeti na ovu lokaciju i tako je osloboditi nepotrebnog slobodnog prostora. Ode Feng-shui kao šaptom odesen.) CD - stalak, nemontiran, Prima dabome. Moram nabaviti kružni odvijač. Primam kao donacije sljedeće... Nešto između jednosjeda da četvorosjeda, idelno troiposjed, plus bonus tabure, ako ko naiđe, jebi ga. Đezva je dost velika za gosta viška. Boja nebitna, može i ultraružni dizajn tzv. nasilna smrt sedamdesetih kao onaj kod Al Bundyja. Neki stolić, stalak da dignem TV na njega. Ovak ću imat osjećaj da mogu Čuljakici pljunut na glavu. Jest da ako će mi Šokre nekim čudom donijet kabel do Eura pa ću istog uspjeti i gledat, imati i osjećaj da sam na najvišoj i najskupljoj tribini, ali ipak je bolje imati pogled u horizontali. Nisu to sise da ih je gušt gledat odozgor. Nekoliko kvadratnih km polica za knjige. Primam i nečiji podrum kao dodatni skladišni prostor, ako mu prethodni gazda nije bio Austrijanac. Lustere, plafonjere, lampadine, džepne baterije, sifonjere.. Ogledalo za u kupaonu uz eventualno ormarić čisto da negdje stavim onu neuptrebljenu ružmarinovu kupku koju sam kupio od Poljaka na Hreliću 88-e. Volim provjerit koliko sam natečen od prethodne večeri, dok perem zube. Jestvine razne. Dok mi nebude gotova kuhinja(jel tko vidio mog majstora Juru, zadnji put viđenog prije dva tjedan u lokalnoj birtiji u Dugavama sa mojom kaparom za materijal?), preferiram već gotova jela. Ako nema ništa drugo mogu i domaći ćevapi(samo ne Rubeljovi), te vikend mesni doručak(samo ne urugvajski) za dan poslije. Pive za podmazat imamo, zasad. E da, i Gavrilovićka pašteta u crijevu obavezno, ubila se za mamurluke, a i čist ju dobro znam servirat na kruhu. Stol za sist pa ist. Imate u Primi za bagatelu, a i Hrelja mi je blizu. Bitno je da mu sve noge budu iste dužine, da ne moram kidat stranice iz knjige o Stone Rosesima za podmenat ispod. Nisam je još pročitao.. Francusku sobaricu, radi održavanja čistoće dabome. Možemo je dijeliti popola ako vam je skupa tarifa. Ako već ne nju, onda može i usisavač... Te dobru volju, nadasve. Pa ako vas put nanese.... |
Madames et messieurs...
- 16:27 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
|
Bože, uzeo si krivog Vrdoljaka.... Čekamo Jaga i ja da počne koncert Lačnog Franca u Lapu, u kasnu jesen godine devedesete. Međutim Predin, Glavan i Vrdoljak sjede satima za stolom u jednom separeu Lapa, te slažu fine butelje ne obazirući se na ekipu koja pizdi jer čeka da počne koncert. Sve se skupa fino odužilo, Jaga je već lagano nervozan jer je do tada jedva čuo za Lačni Franz, ali nema veze pije se, mladi smo, svijet je gotovo pa naš. A onda je negdje oko 1 Predin nekako jedva doteturao do stejdža, publika je možda bila mrvu nervozna, ali dobre volje ni manjkalo. Vrdoljak, vidno pijan, upita Predina " I kako ti izgleda Lap nakon točno 10 godina?" Predin će " Put do pozornice je malo duži". Smijeh. Predin zatvara oči i počinje koncert. Nakon toga jedini čovjek koji je bio na više koncerata Lačnog Franza u Zagrebu u sljedećih nekoliko i kusur godina od mene je Jaga, i to samo zato jer sam u vrijeme jednog bavio nekim neobaveznim aktivnostima kao što je rat. A bilo ih je puno. Koncerata, ne ratova srećom. A Vrdoljak se povukao u svom smeđem samtastom sakou negdje u backstage, nastavivši, valjda, prazniti butelje. Pitam se hoće li za ostati u povijesti zapisan kao čovjek koji je najbolje najavljivao koncerte? Kao ona legendarna gdje Giletu 10 puta za redom predaje bugarsku ružu. Naravno o kutnom francuskom na Le Cinema da i ne govorimo, ko to ne zna napamet, sjedi jedan iz stranijeh jezika. Uostalom, meni je to uz legendarno Au contraire, mon ami i jedino što znam na francuskom. Nema veze, poučak s ovog koncerta za ubuduće je: Jebeš koncert koji počne prije ponoći, i jebeš život koji je otporniji od vlastite jetre. Ili obrnuto, dođe mu na isto... |
Sjećanje bez montiranog smijeha(Svijet po Victor Borgeu)
- 11:13 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
  Bilo je to neko obično nedjeljno popodne, ili možda subotnja večer uz TV, tamo negdje početkom osamdesetih, sjedili smo stari i ja i čekali da se dogodi nešto zanimljivo. I onda gotovo sasvim neopaženo, pojavio se na ekranu neki već postariji čičica u sivom fraku u koncertnoj dvorani, ispred koncertog klavira i sve je izgledalo kao da će upravo bez riječi zasjeti za svoj klavir, odgrmjeti Rahmanjinova ili Čajkovskog, jedva čujno i ako uopće zahvaliti, nakloniti se i otići kako to već ide s tim klavirističkim genijima i nepatvorenim čudacima. Ali prije nego što je zasjeo za klavir stao je nasred scene, lagano se nasmijao, uzeo mikrofon u ruke i počeo brbljati. I.... Negdje u desetoj sekundi nakon što je prozborio par riječi moj stari se lagano nasmijao. Nekih dve minute kasnije nije se samo lagano smijao nego sam imao osjećaj da će mu poteći suze od smijeha, kao što se već gromoglasno tresla od smijeha cijela dvorana i kao što sam se potom iskreno počeo smijati i ja, čak i ako nešto od tih štoseva još nisam razumio. Ali način na koji je čiča valjao štoseve imao je u sebi nešto magično, čovjek je jednostavno imao milimetarski precizan osjećaj kad treba izreći štos, a uz to je ispunjavao scenu svojom jedinstvenom pojavom, a bilo je u njemu nešto toplo i iskreno. On je jednostavno uživao nasmijavati ljude, ne i z nekog ego-tripa nego zato što je on tako doživljavao svijet, kao beskrajni niz smiješnih trenutaka. Prilično čudno za jednog klasičnog pijanistu i to vrhunskog. A opet, možda nije. Kao i u glazbi, tako je i humoru sve stvar tajminga. Riječ je, naravno, o Victor Borgeu, legendarnom pijanistu i komičaru, kojemu su svojedobno pripojili titulu- najduhovitiji čovjek na svijetu, a ja sam prilično siguran da su imali pravo. Čovjek je rođen u židovskoj obitelji u Danskoj, karijeru je uglavnom izgradio u Americi, a opisane scene dio su legendarnog Victor Borge showa kojim je punio dvorane i, naravno, nasmijavao ljude. Posebno su bile šašave njegove interakcije izvođenja partituri poznatih kompozitora s komentarima i glupiranjem, a bilo je tu i puno fizičkog humora, gegova, naravno stand up brbljarija, ali uvijek uz nezaobilazni koncertni piano. A ako ništa drugo, većina pamti njegov legendarni nastup u Muppet showu gdje svira mjesečevu sonatu Fonzyju uz Beethovenovu statuu koja progovori, a svi na kraju zaspu. Neprocjenjivo. Nema težeg nego objasniti humor i kako funkcionira. Iako je Henry Bergson to čak u priličnoj mjeri uspio u svom kapitalnom djelu Smijeh, ipak je čar humora i smijeha da kao i kod drugih stvari koja nas opčinjavaju poput recimo ljubavi, imamo osjećaj da smo je tako lako uroniti u njih, baš zato što nam njihova esencija izmiče. Sam Borge je jednom to pokušao pojednostaviti baš onako kao što sam već prije spomenuo Mislim da je stvar u tome što savršeno znam pogoditi trenutak. Naravno, humor je upravo stvar trenutka, kao i smijeh, kondenizarani bljesak sreće, ako se iskreno smiješ ništa drugo momentalno nije važno, ništa uopće nije važno. I zato se diktatori, moćnici, vjerski fanatici i ostali toliko boje smijeha, naime nemoguće je graditi autoritet ako dozvoliš da on bude ismijan i osporen, jer kao što je rekao Mark Twain: Smijeh je najmoćnije oružje, jedino njemu ne može nitko odoljeti. Victor Borge bio je komičar iz onog vremena kad za komičara nije bilo bitno da mu svaka druga riječ bude fuck, da se nabacuje seksualnim aluzijama, niti da se koristi političkom nekorektnošću i sarkazmom da bi nasmijao ljude. To naravno ne znači da u njegovom djelu nije bilo ironije, ali svijet Victor Borgea je svijet džentlmena starog kova u sivom fraku, on se smijao trenutku, sprdao se svojim pijanisitičkim umijećim, kompozitorima ozbiljne glazbe iako je naravno u glazbi beskrajno uživao, no jednostavno nije dozvoljao da se išta shvati ozbiljno i zapravo jedino je htio da se on i publika u dvorani naprosto dobro zabavljaju. Ovih dana sam nekako tužan. U potrazi za popravkom raspoloženja, ne znam kako mi je to sinulo i zašto se toga nisam prije sjetio ukucao sam u youtube Victor Borge. Nisam ga gledao od socijalističkih vremena, kad su se takve dobre stvari još i mogle vidjeti na televiziji. Bojao sam se da je to izgubilo dio šarma, da je riječ o još jednom od fabriciranih sjećanja i da je možda sve samo izgubljeni duh vremena, te da humor Victor Borgea više u ovakvom svijetu ne funkcionira. I pogodite što, nakon što sam si pustio prvi klip, počeo sam se smijati otprilike kad je Borge izgovorio prvu rečenicu. Baš kao moj stari nekad. Taj dragi danski gospodin, koji sad nasmijava gigantske pune dvorane na nekom drugom svijetu, jednostavno je neodoljiv. Zato što osim što daje saznanje da ništa nije važnije od dobrog smijeha, prepušta nas magičnom trenutku, a koji pak priziva onaj drugi davni trenutak sreće u kojemu stari i sin, jedne socijalističke TV večeri, izgledaju kao da ispred ekrana čekaju da se nešto važno dogodi. I onda se ono uistinu dogodi, manifestirano u zajedničkom razvlačenju usnica u osmijeh, koji da je ovo svijet izrađen po uputstvima za upotrebu Victor Borgea, ne bi nikad ni trebao silaziti s lica. Borge na sceni i još... Borge, Fonzy i Beethoven |
Milko Solobrk preporučuje
- 10:48 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
|
Svi koji redovito prate ovaj blog znaju da Svijetuboci redovito održava kontakt s kultnim glazbenim i literarnim krtičarem Milkom Solobrkom. Iako je gospodin Solobrk rasprodan za cijelu godinu unaprijed, te se za njegove prestižne recenzije i najave romana grebu i najpoznatiji svjetski magazini te news portali, zbog dugogodišnjeg prijateljstva sa Svijetom u boci, samo za čitatelje njegova bloga imamo eksluzivu, u kojoj nam preporučuje nekoliko najnovijih literarnih hitova, toliko friških da još mirišu na toplo tijesto. Politička publicistika: Ivo Sanader: Kako sam pobijedio na saboru HDZa Iznimna napetica koja se čita u jednom dahu, s nekoliko neočekivanih preokreta. Nećemo vam odati kraj, samo ćemo nagovijestiti da sadrži tzv. dickovski preokret, u kojema se pokaže da neki likovi nisu ono za što se cijelo vrijeme predstavljaju. Zdravko Tomac: S Brežnjevljem na kavi Memoaristika za uvući se kraj kamina i čitati ju ispod dekice, uz lulu i butelju vina. mr. Trvtko Jakovina: Što je Causecscu rekao Eisenhoweru na tajnom sastanku u bunkeru na Durmituru, 1958 za koji nije znao ni Bilandžić . Opsežna studija na nekih 1000 stranica, o događaju koji je je mogao promijeniti tijek povijesti, da je netko na njega obratio pažnju. Lijepa književnost: Michel Houellebecq: Strvinari Glavni junak je frustrirani informatičar u pošti Pierre, koji ispraznost vlastita svijeta liječi tako da odlazi u Darfur i tamo se upušta u raskalašene seksualne avanture s neuhranjenim izbjeglicama. Strog i reduciran izraz cijeloj knjizi daje dihotomičan ton. Nick Hornby: Anđeo u 5 popodne, na južnoj tribini, među navijačima Arsenala. Nostalgični izlet u sedamdesete i autorovo djetinjstvo obilježeno nogometom, grickalicama, ljepljenjem postera na zid i neobičnem događajem koji je jednog dječaka spasio vlastite sudbine. Nakon čitanja romana, poželjeti ćete slušati Jackson Browna, iako nisam siguran da li to želite. Orhan Pamuk: Kalifov veo Preispitavanje seksualnosti u razvijenom Otomaskom carstvu. Još jedan potencijalni knjižarski hit, zbog koje će autor vjerovatno doživjeti neugodnosti u svojoj zemlji. Jedna od onih knjiga u kojima se čitaju samo određeni djelovi. Paolo Coelho: Pjesnikov mač Potraga za smislom u života, koja počinje u 10 ujutro u piščevom omiljenom kafiću, a završava u 1 ujutro u krevetu s mladom obožavateljicom. Chick-lit: Candace Bushnell: Plavuše iz NY osvajaju Dallas Nakon što im je omiljeni doktor Bonelli diagnosticirao uznapredovalu metamenopauzu, četiri junakinje idu na svoj zadnji put preko Amerike prisjećajući se burne mladosti. Liječe se shopingom, seksom sa radnicima na benzinskim pumpama i sreću Charles Mansona. Apoteoza suvremene Amerike. Željana Giljanović: Banana Karlobag Junakinja prethodnog romana preselila se u manji i mirniji grad, koji se međutim naglo uzburka njenim dolaskom, pa se ispod površine mirnog primorskog mjesta otkrije nevjerojatni svijet seksualnih skandala i razvrata. Jane Austen: Ljubav i ludilo Senzacionalni novotkriveni rukopis Jane Austen, za koji se već sad predviđa da će biti totalni hit. Kako bi se dočepao bogatstva svoje žene plemkinje propali aristokrat pokušava ju zatvoriti u ludnicu uz pomoć korumpiranih sudaca viktorijanske ere. Pripremite maramice obrubljenje čipkom. Dječja književnost: Silvija Šesto: Hik Tomica! Roman o hrabrom dvanaestogodišnjaku koji se se beskompromisno bori s alkoholnom ovisnošću i nerazumijevanjem okoline. Za sve one koji su još u osnovnjaku shvatili da su drugačiji. Heidi se vraća kući. Zapisi prave djevojčice Heidi i njenih blago erotiziranih avantura u pitomom i pitoreskonom švicarskom mjestašcu. Oh, pardon to nije za ovu rubriku... Walter T. Vicious: Tko je ubio Bambija? Napeti krimi roman za tinejdžere u kojoj su tri mlada junaka na pragu da riješe jednu davnu misteriju, pri čemu će se i njihovi životi nepovratno promijeniti. Nije za one s lakim živcima, kao ni za vegetarijance. Samo ćemo reći da je jedna poznatia tvornica suhomesnatih proizvoda panično htjela zbaraniti distribuciju romana. Razno: Philip K. Dick: S one strane šahta Alternativna biografija SF maga u koj se otkriva da je on još živ, dok su svi njegovi čitatelji već godinama mrtvi. Jamie Oliver: Goli k.... Jamie otkriva kako je doživio prosvijetljene i okanio se hedonizma, te otišao isposnički živjeti ispod drva jedne breze u velškoj provinciji. Robert Pauletić: ST u 77 priča Crtice, fusnnote, misli i sitna zapažanja vještog putopisca i okorjelog enigmata, koji nam otkriva kako je bilo u redakciji jednog našeg prestižnog magazina, u pomalo burna, ali nostalgična i sjetna vremena. Igor Mandić: Moj konačni obračun s Krležom Fotomonografija sessiona u kojoj naš poznati esejist ritualno pali cijelu svoju biblioteku s Krležinim djelima, jer eto došla takva vremena, da ih nitko više ne čita. |