SVE O VJEŠTICAMA (drugi dio)

MISTERIJI I KRIPTOZOOLOGIJA

Get your own Poll!

"Najljepši je doživljaj susret s tajanstvenim. On je izvor svake stvarne umjetnosti i znanosti. Ko nikada nije imao ovo
iskustvo, ko nije sposoban ni za kakvo oduševljenje i ko ne moze da se zapanji od Čuđenja, on je isto kao mrtav. Njegove oči su zatvorene!"Albert Einstein

Šta o misterijama misli Arthur C.Clarke(moj uzor)
Tri vrste enigmi
Misterije se pojavljuju u toliko oblika i veličina da ih je gotovo nemoguće svrstati. Jedan je koristan način taj da ih podijelimo i nazovemo misterijama prve, druge i treće vrste
Misterija prve vrste je nešto što nas nekoć krajnje zbunjivalo, ali je sada do kraja protumačeno. U tu kategoriju idu gotovo sve prirodne pojave; jedan od najpoznatijih i najljepših primjera je duga. Prethistorijskom čovjeku ona je jamačno ulijevala strah, čak užas. Nije je uspio objasniti ni na koji način osim kao djelo neke nadmočne inteligencije; pročitajte u Knjizi postanka, kad Jehova govori Noi (Nuh a.s.) da ce nebo obilježiti svojim znakom...
Pravo objašnjenje duge moralo je pričekati potvrdu Isaaca Newtona da je »bijela« svjetlost zapravo mješavina svih boja koje se mogu odijeliti prizmom ili kapljicama vode koje lebde na nebu...
Još veće strahopoštovanje od duge izaziva aurora - polarno svjetlo i tek smo otkako je svanulo svemirsko doba saznali da nastaje od elektricitetom nabijenih čestica što ih izbacuje Sunce a Zemljino ih magnetsko polje zadržava u gornjim slojevima atmosfere. Još i sada valja proučiti
mnoge pojedinosti, ali u pogledu općih principa aurore nema više sumnje.
Dakako - a to će vam spremno potvrditi svaki filozof - nijedno »objašnjenje« nije konačno: iza svake tajne krije se neka druga, još dublja. Raspršivanje svjetla u spektar stvara dugu - ali što je svjetlost sama po sebi?...
Misterije druge vrste su nepoznanice koje još jesu tajnovite, premda za neke slutimo odgovore. Često je neprilika u tome što odgovora ima previše; bili bismo posve zadovoljni s bilo kojim od njih, ali nam se svi cine podjednako dobri. Najspektakularniji suvremeni primjer je, dakako, pojava NLO, za koju objašnjenja sežu od psihičkih manifestacija preko atmosferskih efekata do svemirskih brodova iz drugih svjetova - i, da bi stvari bile još zamršenije, lanac spremnih tumaca niže se od totalnih luđaka do trijeznih znanstvenika.

Druga je tajna, koja ne pobuđuje takve strasti, velika morska zmija. Većina bi zoologa posve spremno priznala da golema neidentificirana morska bića mozda postoje - i možda su, kao u slučaju resoperke (coelacantha) čak ostaci iz prethistorijskog doba. Ako još jesu prisutni, jednog bismo dana to morali moći dokazati.
Ako izuzmemo zlu sreću, većina se tajni druge vrste naposljetku riješi i prelazi u one prve vrste. Kao svjedok takvog razvoja naš je naraštaj imao najvecu srecu od svih dosadašnjih. Pronašli smo odgovore na pitanja koja su progonila sva ranija doba - na pitanja kojih su se rješenja nekoć činila sasvim nemogućim...
Ipak, ima nekih tajni koje će možda zauvijek ostati tajne druge vrste. To osobito vrijedi kad je riječ o povijesnim događajima; kad se dokazi jednom izgube ili unište, nema načina da ih obnovimo... Ako netko ne izmisli način kako da gledamo u prošlost - što je krajnje nevjerojatno ali ne i posve nemoguće - možda ih nikad nećemo saznati. Znanstvenici su sretniji od povjesničara, jer priroda ne uništava dokaze; sva pitanja koja postavljaju naposljetku dobiju odgovor.

Misterije treće vrste su najrjeđe i o njima se moze vrlo malo reći; neki skeptici tvrde da one čak ni ne postoje. To su pojave - ili događaji - koji se, čini se, ne mogu racionalno protumačiti; u slučajevima gdje kao objašnjenja postoje teorije, ove su još fantastičnije od samih »činjenica«.
Možda je stopostotna tajna treće vrste nešto tako strašno da je - čak i kad bi materijal postojao - čovjek radije ne bi upotrijebio u televizijskom programu. To je neobičan fenomen poznat kao spontano samozapaljenje.
Ima mnogo zabilježenih slučajeva poduprtih, kako se čini, nepobitnim medicinskim dokazima, da je ljudska tijela u vrlo kratkom vremenu progutala strašna vrućina koja je često doslovno netaknutu ostavila okolinu, pa čak i odjeću žrtve!

Ljudsko tijelo obično nije tek tako lako sazeci; zapravo, potrebno je prilično mnogo goriva da bi se ono spalilo. Čini se da nema načina da se ova tajna ikad riješi bez mnogo više dokaza - a tko bi poželio da ih bude?
Manje je zaprepaštujuća, premda ponekad vrlo zastrašujuća, misterija treće vrste Poltergeist (od njemačkog doslovno »bučan duh«). Premda treba kad su u pitanju paranormalni fenomeni biti poprilično skeptičan, zato što neobične pojave zahtijevaju i potvrde izvanredno visokog standarda, ipak ima upečatljivih dokaza da se mali predmeti bez ikakva fizička povoda mogu pomicati ili čak materijalizirati. Iza te pojave najčešće negdje nalazimo neko preosjetljivo mlado stvorenje i premda su mladi u pubertetu - preosjetljivi ili ne - savršeno sposobni stvoriti pakao posve neparanormalnim sredstvima, ta pojava - koja se uporno pojavljuje u tolikim kultura-ma i kroz tolika razdoblja - nagovještava da se neobične stvari ipak dogadaju...
Ništa nije važnije od uvjerljive demonstracije nekoga neobičnog događaja izvan granica prihvaćene znanosti; upravo takvim otkrićima znanje napreduje. Međutim, sve dotle dok nema neke prihvatljive teorije ili upotreblji-ve hipoteze koja bi pojavu objasnila, možemo o njoj reci malo što razborita. Malo što frustrira više od izoliranih enigma koje, kako se čini, ne dopuštaju nikakva racionalnog objašnjenja.
Ako doista postoje, tajne treće vrste brzo uznapreduju u tajne druge i naposljetku u one prve vrste. Savršen primjer za to je otkriće radioaktivnosti, pri kraju 19. stoljeća. Znanstvenike s kraja viktorijanskog doba iznenadilo je otkriće da određeni sastojci urana neprekidno emitiraju energi-ju. To otkriće nije bilo samo potpuno neočekivano, nego se i suprotstavljalo svemu što je tada o fizici bilo poznato. Međutim, ubrzo su bile utvrđene neprijeporne činjenice, što je u vrlo kratko vrijeme dovelo do prvoga pravog shvačanja atomske strukture.
Nema sumnje, svijet je tako neobično i divno mjesto da će zbilja uvijek nadmašiti i najbujniju maštu; uvijek ce biti nepoznatih stvari, a mozda i takvih koje ne mozemo spoznati.

Arthur C. Clarke

četvrtak, 17.09.2009.

Pa krenimo sa drugim dijelom....

19. Da li su se u prošlosti dešavala i suđenja u kojima su protagonisti bili muškarci?
Da, ali su ta suđenja bila rijetka. Najpoznatije se suđenje odvijalo 1663. godine u Loudanu, u Velikoj Britaniji, kada je otac Urbain Grandies optužen da je preko dva davolska duha “spopao” casne sestre u svom samostanu. Grandier je do kraja govorio da je nevin, ali je, na kraju, živ spaljen!
20. Kada je prestao lov na vještice?
Polovinom 18.stoljeća, sa trijumfom razuma. To se, naravno, nije dogodilo preko noći, vec postepeno.
21. Je li poznato čime su se vještice sve hranile?
U početku o tome se nije govorilo. Ali kasnije je postalo jasno da su jihovi recepti su bili siromašni – mlijeko, trave, kestenje, povrće.
22. Koje su bile njihove omiljene životinje?
žaba krastača, veoma prisutna u ikonografiji čarobnjaštva, ispod čije se koze mogao kriti demon. Uz to, po legendi, Sotona im je, poslije pakta sa vješticama, dodijelio životinjske sluge: mačke, pse i patke.
23. Koji su bili glavni “instrumenti” vještica?
U starim se kronikama najčešće pominju tajanstveni napitci, pomade, talismani, amuleti. Služile su se posebnim crnomagijskim recepturama i formulama. Po tijelu su razmazivale čudne masti, navodno, da bi mogle “letjeti”. U stvari, radi se o tinkturama i mastima spravljenim od ekstrakata biljaka sa halucigenim efektom, koji im je davao utisak da uistinu lete.
24. Postoje li i danas udruženja vještica?
Postoje, svakako. Čak bi se moglo reći da vještičarenje postaje, iz dana u dan, sve popularnije u svijetu.

25. Gdje se nalaze glavni centri kulta vještica?
U Škotskoj, Irskoj, Engleskoj. Posebno u Sjedinjenim Državama, naročito u San Francisku.
26. Kako se prepoznaju moderne vještice?
Najčešće su to osobe koje se bave astrologijom ili kartomantijom. Time, naravno, prikrivaju svoje tajanstvene obrede. Nerjetko su to domaćice, službenice, umjetnice..., žene sasvim normalnog izgleda. Obično su to zgodne gospe, izmedu 30 i 45 godina, često frustrirane svakodnevnom rutinom, monotonijom života, dosadnim muževima i jednoličnom bračnom zajednicom. To su žene pune duha, sa živom imaginacijom, odlučne i ubjedljive, koje nalaze relaksaciju i utočište u praktikovanju magičnih rituala.
27. Koji su to magični rituali?
Često se glavna seansa svodi na kolo ili ritualni ples sličan plesu u vudo-magiji, ponekad je to padanje u nekuu vrstu transa, stanje mentalnog pražnjenja što simbolizira seksualno oslobađanje. žene se okupljaju na raznim mjestima, najčešće u stanovima, klubskim prostorijama ili na otvorenom - u poljima. Tu se, po pravilu, nađe i poneki vještac ili “čarobnjak”, koji organizira prave orgije. Nerjetko, seksualne...
28. Vještice, pored obreda, često spravljaju magične čini, koje pripadaju crnoj magiji…
To je točno. Čim osjete žrtvu, odmah počnu koristiti svoje urokljive oći i izgovarati crnomagijske formule. Ukoliko to ne daje očekivane rezultate, onda se prihvate čvorova i crnomagijskih zapisa. Naravno, ponekad su na repertoaru i lutkice koje se probodaju iglama, vudu-magija, fotografije...
29. Koliko su učinkovito njihovo djelovanje?
Ne postoje generalni podaci, ali se dobro zna da su neke današnje vještice veoma utjecajne i da u velikoj mjeri mogu uticati na tok događaja ili ljudsku sudbinu. Zbog toga njihove usluge nerjetko koriste ljudi iz političkog ili javnog zivota, a mnoge se čak reklamiraju i putem Interneta.

30. Mnogi smatraju da je fenomen vračanja i vještičarenja u opadanju?
Ne, naprotiv, on je u stalnom usponu. Čak u mnogim zemljama dobija i pravo građanstvo, ulazi u zakone i ustave. U Sjedinjenim Američkim Državama, vještice su se izborile na javno djelovanje čak i u profesionalnim vojnim jedinicama. Vještičarenje spada u ono što se danas podrazumjeva pod nazivom - ljudska prava!
31. Kako su organizirane moderne vještice?
Neke pripadaju konzervativnim pokretima, pa oponašaju modele iz prošlosti. Neke se, opet, organiziraju u sekte ili tajna udruženja i skupine od po trinaest članova. Trinaest je idealan broj za vještice. Svaka sekta ima svog neospornog vođu koji moze biti muškarac ili žena i čija je riječ neprikosnovena.
32. Kako se postaje vještica?
Postoji veliki broj načina, ali se svi temelje na određenim ritualima. Jedan od najčešćih je uranjanje u vodu, sto je pračeno raznim citatima i crnomagijskim molitvama. Od žene se, po pravilu, traži da se odrekne svoje religije, dobija novo ime, koje je poznato samo grupi…
33. Može li vještica napustiti grupu?
Zavisi od grupe ili sekte, kojoj pripada. Obično to nije lako ostvariti. Stvara se jaka i perverzna veza. Onaj koji odluči otići, izvrgnut je proganjanju, kažnjavanjima, ucjenama i prijetnjama... Često mu je život u opasnosti, a ponekad i životi njegove obitelji. Sa sektama nema šale...
34. Jesu li naši preci vjerovali u vještice?
Jesu. To vjerovanje još uvijek aktualno u zemljama Balkana. U BiH se smatralo da se vještice obično pojavljuju u obličju zločestih starih (ružnih) žena, koje se žrtvama osvečuju za pretrpljene uvrede i nanešene nepravde. Da bi u zlu bile što efikasnije, vještice trajno sklapaju savez sa Đavolom i uz njegovu svesrnu pomoc ljudima nanose zlo.
35. Da li “naše vještice” imaju svoja okupljališta?
Naravno. Naši narodi vjeruju da se redovito noću sastaju ispod orahovih krošnji, gdje se - kako tvrde mnoge prastare priče - istodobno okupljaju i zli dzini (duhovi). Tu vještice organiziraju razuzdane orgije, igraju svoja kola i smišljaju zle planove.
36. O kakvim se zlim planovima radi?
Naši stari su vjerovali da je moć vještica gotovo neograničena. Mogu s lakoćom oduzimati mlijeko kravama, mogu djevojkama i ženama opčiniti dušu i tijelo, mogu začarati cijele porodice i, dakako, nanositi svakojaka zla - od teških bolesti do bijede i siromaštva!

Sa ovim postom završavam temu "SVE O VJEŠTICAMA", nadam se da ste uživali.....

Iduća tema je "PARAPSIHOLOGIJA: MENTALNE FOTOGRAFIJE"

Nastavlja se....

~ komentiraj (17) ~ printaj ~ # ~

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	rujan, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30