SVE O VJEŠTICAMA (prvi dio)

MISTERIJI I KRIPTOZOOLOGIJA

Get your own Poll!

"Najljepši je doživljaj susret s tajanstvenim. On je izvor svake stvarne umjetnosti i znanosti. Ko nikada nije imao ovo
iskustvo, ko nije sposoban ni za kakvo oduševljenje i ko ne moze da se zapanji od Čuđenja, on je isto kao mrtav. Njegove oči su zatvorene!"Albert Einstein

Šta o misterijama misli Arthur C.Clarke(moj uzor)
Tri vrste enigmi
Misterije se pojavljuju u toliko oblika i veličina da ih je gotovo nemoguće svrstati. Jedan je koristan način taj da ih podijelimo i nazovemo misterijama prve, druge i treće vrste
Misterija prve vrste je nešto što nas nekoć krajnje zbunjivalo, ali je sada do kraja protumačeno. U tu kategoriju idu gotovo sve prirodne pojave; jedan od najpoznatijih i najljepših primjera je duga. Prethistorijskom čovjeku ona je jamačno ulijevala strah, čak užas. Nije je uspio objasniti ni na koji način osim kao djelo neke nadmočne inteligencije; pročitajte u Knjizi postanka, kad Jehova govori Noi (Nuh a.s.) da ce nebo obilježiti svojim znakom...
Pravo objašnjenje duge moralo je pričekati potvrdu Isaaca Newtona da je »bijela« svjetlost zapravo mješavina svih boja koje se mogu odijeliti prizmom ili kapljicama vode koje lebde na nebu...
Još veće strahopoštovanje od duge izaziva aurora - polarno svjetlo i tek smo otkako je svanulo svemirsko doba saznali da nastaje od elektricitetom nabijenih čestica što ih izbacuje Sunce a Zemljino ih magnetsko polje zadržava u gornjim slojevima atmosfere. Još i sada valja proučiti
mnoge pojedinosti, ali u pogledu općih principa aurore nema više sumnje.
Dakako - a to će vam spremno potvrditi svaki filozof - nijedno »objašnjenje« nije konačno: iza svake tajne krije se neka druga, još dublja. Raspršivanje svjetla u spektar stvara dugu - ali što je svjetlost sama po sebi?...
Misterije druge vrste su nepoznanice koje još jesu tajnovite, premda za neke slutimo odgovore. Često je neprilika u tome što odgovora ima previše; bili bismo posve zadovoljni s bilo kojim od njih, ali nam se svi cine podjednako dobri. Najspektakularniji suvremeni primjer je, dakako, pojava NLO, za koju objašnjenja sežu od psihičkih manifestacija preko atmosferskih efekata do svemirskih brodova iz drugih svjetova - i, da bi stvari bile još zamršenije, lanac spremnih tumaca niže se od totalnih luđaka do trijeznih znanstvenika.

Druga je tajna, koja ne pobuđuje takve strasti, velika morska zmija. Većina bi zoologa posve spremno priznala da golema neidentificirana morska bića mozda postoje - i možda su, kao u slučaju resoperke (coelacantha) čak ostaci iz prethistorijskog doba. Ako još jesu prisutni, jednog bismo dana to morali moći dokazati.
Ako izuzmemo zlu sreću, većina se tajni druge vrste naposljetku riješi i prelazi u one prve vrste. Kao svjedok takvog razvoja naš je naraštaj imao najvecu srecu od svih dosadašnjih. Pronašli smo odgovore na pitanja koja su progonila sva ranija doba - na pitanja kojih su se rješenja nekoć činila sasvim nemogućim...
Ipak, ima nekih tajni koje će možda zauvijek ostati tajne druge vrste. To osobito vrijedi kad je riječ o povijesnim događajima; kad se dokazi jednom izgube ili unište, nema načina da ih obnovimo... Ako netko ne izmisli način kako da gledamo u prošlost - što je krajnje nevjerojatno ali ne i posve nemoguće - možda ih nikad nećemo saznati. Znanstvenici su sretniji od povjesničara, jer priroda ne uništava dokaze; sva pitanja koja postavljaju naposljetku dobiju odgovor.

Misterije treće vrste su najrjeđe i o njima se moze vrlo malo reći; neki skeptici tvrde da one čak ni ne postoje. To su pojave - ili događaji - koji se, čini se, ne mogu racionalno protumačiti; u slučajevima gdje kao objašnjenja postoje teorije, ove su još fantastičnije od samih »činjenica«.
Možda je stopostotna tajna treće vrste nešto tako strašno da je - čak i kad bi materijal postojao - čovjek radije ne bi upotrijebio u televizijskom programu. To je neobičan fenomen poznat kao spontano samozapaljenje.
Ima mnogo zabilježenih slučajeva poduprtih, kako se čini, nepobitnim medicinskim dokazima, da je ljudska tijela u vrlo kratkom vremenu progutala strašna vrućina koja je često doslovno netaknutu ostavila okolinu, pa čak i odjeću žrtve!

Ljudsko tijelo obično nije tek tako lako sazeci; zapravo, potrebno je prilično mnogo goriva da bi se ono spalilo. Čini se da nema načina da se ova tajna ikad riješi bez mnogo više dokaza - a tko bi poželio da ih bude?
Manje je zaprepaštujuća, premda ponekad vrlo zastrašujuća, misterija treće vrste Poltergeist (od njemačkog doslovno »bučan duh«). Premda treba kad su u pitanju paranormalni fenomeni biti poprilično skeptičan, zato što neobične pojave zahtijevaju i potvrde izvanredno visokog standarda, ipak ima upečatljivih dokaza da se mali predmeti bez ikakva fizička povoda mogu pomicati ili čak materijalizirati. Iza te pojave najčešće negdje nalazimo neko preosjetljivo mlado stvorenje i premda su mladi u pubertetu - preosjetljivi ili ne - savršeno sposobni stvoriti pakao posve neparanormalnim sredstvima, ta pojava - koja se uporno pojavljuje u tolikim kultura-ma i kroz tolika razdoblja - nagovještava da se neobične stvari ipak dogadaju...
Ništa nije važnije od uvjerljive demonstracije nekoga neobičnog događaja izvan granica prihvaćene znanosti; upravo takvim otkrićima znanje napreduje. Međutim, sve dotle dok nema neke prihvatljive teorije ili upotreblji-ve hipoteze koja bi pojavu objasnila, možemo o njoj reci malo što razborita. Malo što frustrira više od izoliranih enigma koje, kako se čini, ne dopuštaju nikakva racionalnog objašnjenja.
Ako doista postoje, tajne treće vrste brzo uznapreduju u tajne druge i naposljetku u one prve vrste. Savršen primjer za to je otkriće radioaktivnosti, pri kraju 19. stoljeća. Znanstvenike s kraja viktorijanskog doba iznenadilo je otkriće da određeni sastojci urana neprekidno emitiraju energi-ju. To otkriće nije bilo samo potpuno neočekivano, nego se i suprotstavljalo svemu što je tada o fizici bilo poznato. Međutim, ubrzo su bile utvrđene neprijeporne činjenice, što je u vrlo kratko vrijeme dovelo do prvoga pravog shvačanja atomske strukture.
Nema sumnje, svijet je tako neobično i divno mjesto da će zbilja uvijek nadmašiti i najbujniju maštu; uvijek ce biti nepoznatih stvari, a mozda i takvih koje ne mozemo spoznati.

Arthur C. Clarke

ponedjeljak, 14.09.2009.

Prije nego krenem pisati novi post moram se zahvaliti kolegi Viky-u što mi je napravio dizajn, e to je baš trebalo ovom blogu.....

DJAVOLJE LJUBAVNICE
Ne postoje generalni podaci, ali se zna da su neke ugledne vještice danas veoma utjecajne u društveno-političkim strukturama nekih država. Njihove usluge sve češće koriste i ljudi iz političkog ili javnog života!
Složio sam 36 najbitnijih pitanja i odgovora o vješticama pa krenimo....

1. Otkud riječ vještica?
Potiće od latinske rijeci strix, nočna ptica iz porodice sova koja je povezivana sa misterioznim i uznemirujučim svijetom, a odnosi se na žene koje su praktikovale neobične ceremonijale i mračne obrede, te imale intimne odnose s Đavolom.
2. Kada je prvi put u povijesti registrirana pojava vještica?
Neobične priče o vješticama spominju se još u vrijeme drevnog Egipta kada se nerjetko pribjegavalo raznim vrstama magijskih ceremonija ili vračanja kako bi se, na primjer, potpomogao dolazak na faraonski prijestol ili dosegla visoka dvorska titula. Magijski obredi i vračanje stari su koliko i svijet, a u različitim zemljama i epohama poprimali su različite forme i ceremonijale. Od kraja 15. do sredine 18. stoljeća magijske su vještine u Europi postale neka vrsta poceg ludila, sto je - kako je poznato - dovelo i do strašnog “lova na vještice”.
3. Obično kada se govori o vješticama, misli se na žene…
Da, vještica je prije svega žena. Muškarac je mag, čarobnjak i alkemičar. Nastoji da promijeni prirodu materije. Vještica je, međutim, posvečena da pronikne i dokući drugu vrstu tajni. Zahvaljujući zagonetnim recepturama i poznavanju tajanstvenih svojstava određenih biljaka, ona obično priprema neobične napitke, tinkture i masti. žene su u kulturi muškaraca prečesto simbolizirale đavolice. Jer su muškarci upravo njih okrivljavali za strahove i seksofobiju.
4. Kakve su bile srednjovjekovne vještice? Kako su izgledale i koliko su bile stare?
Srednjovjekvne vještice nisu bile stare žene, kako bi se moglo pretpostaviti. Obično su bile između 13 i 40 godina. Nisu bile ni rugobnog izgleda. Naprotiv, često su to bile ženske osobe prijatnog izgleda. Slika kvrgave babetine, šiljatog nosa, poput vještice iz “Snjeguljice i sedam patuljaka” pripada ikonografiji koja nije odgovarala stvarnosti.
5. U kojim su krajevima živjele vještice?
Srećemo ih širom Njemačke, u Francuskoj, Italiji (posebno na sjeveru zemlje), u španjolskoj, Engleskoj, Nizozemskoj... Zatim u SAD. Poznate su vještice iz Salema. O njima je snimljen i zanimljiv film.

6. Kojim društvenim kategorijama su pripadale?
Bile su seljanke. Često i žene iz gradskih predgrađa. žene sa margina života. Najčešće su bile udovice ili neudate. Radilo se o osobama prosječne inteligencije, ženama koje su poznavale iscjeljiteljske vrijednosti bilja i razumjevale osnove medicinske znanosti.
7. Vještice su bile iscjeljiteljke. Nisu, dakle, sve bile zle.
Danas se o vješticama govori samo u kontekstu sotonizma, spravljanja ljubavnih napitaka ili bacanja crnomagijskih čina, kao što su sihiri. Inaće, one simboliziraju mrak i zlo, jer su ljubavnice Sotone i njegovih sljedbenika.
8. Koji su vještičiji rituali?
Najvažniji su takozvano “Vržino kolo” ili Sabati. Radi se o nočnim skupovima vještica sa Đavolom, gdje se priređuju neopisive bakanalije, izgovaraju magične formule, piju čudni napitci, žrtvuju životinje…
9. Vještice, dakle, djeluju u grupi?
Moglo bi se tako reći. U grupi imaju uvišestručenu snagu. A vještina tajnih sotonističkih znanja i crnomagijskih obreda prenosila su se s majke na kčeri. Međutim, bilo je slučajeva da su i neke usamljene žene neopravdano, iz ovog ili onog razloga, smatrane vješticama.
10. Koji su mogli biti motivi?
Na primjer, ako bi neka žena u svoje naručje uzela neko dijete i ono se uskoro razboljelo, proglašavana je vješticom. Ako bi dotakla neku osobu, pa toj osobi nakon toga bilo zlo, razboljela se ili umrla... U srednjem stoljeću nije trebalo mnogo da bi se neka žena proglasila vješticom. Nestanak nekog djeteta, izbijanje gladi, pojava epidemije neke zarazne bolesti, suša, slaba žetva... Za sve su bile krive vještice!...
Salem witch museum

11. “Vražino kolo”, orgije, igre s Đavolom, žene koje lete na metli... Kako su objašnjavane sve te priče?
Bile su to nevjerojatne priče, najčešće, iznuđene mučenjem žena, koja je bila antikomformista, koja se bavila sakupljanjem ljekovitog bilja, koja je djelovala drugačije, tajanstveno... Kada bi jednom bila optužena za vještičarenje, niko joj nije mogao pomoći. Stavljana bi na teške muke – vezivana za rep konja, razapinjana, probadana i sl. Na kraju bi priznala sve, čak i djela koja nikada ni u snu nije počinila, svjedočila o činjenicama koje se nikad nisu desile, potpisivala i sve što bi joj umanjilo mučenje i donosilo brzu smrt.
12. U povijesti su se, ponekad, neke žene i same proglašavale vjesticama. Činile su to bez prisile i bez mučenja. Zašto?
Postoji jedna zanimljiva teorija koju je prije nekoliko godina promovirala dr. Linda R. Caporeal sa Univerziteta Kalifornija (SAD), koja je vodila studije o poznatom suđenju vješticama iz Salema. Mnoge žene, koje su se nazivale vješticama, bile su u stvari dobrovoljno drogirane. U neobično duševno stanje dolazile bi jedući neku vrstu hljeba od raži u koji je bila umiješana zloglasna “rogata raž”, jedna vrsta parazitske gljive koja napada žitarice, a koja sadrži otrovnu supstancu. Ta je supstanca u stanju izazvati halucinacije poput LSD. U stvari, mnogi evropski znanstvenici odavno tvrde da su vražina kola ništa drugo do narko seanse sa nekim “vješcem”, dobro maskiranim da predstavlja đavola i da se uvali među mlade i zgodne žene. Bilo je žena sa psihičkim problemima koje su, uistinu, zamišljale i doživljavale vizije orgija sa demonima.
13. Kada je u Evropi počeo lov na vještice?
Sa čuvenom bulom pape Innocenza VIII, koja je obznanjena 1484. godine. Papa je tražio da vještice budu proganjane kao najgori heretici i osuđivane na lomaće, vješanja, davljenja, utapanja. Prije ove bule, smatralo se da su vještice bolesne duhom i vjerovalo se da noću jašu metle i životinje. Sve ono sto je u srednjem stoljeću tolerirano, postalo je predmetom proganjanja u vremenu u kojem je zivio Leonardo da Vinci, u epohi poznatoj pod imenom Renesansa.
14. Zašto? Kako je moglo doći do tog neviđenog ludila u kome je na najstrašniji način pogubljeno stotine tisuća žena?
U to je vrijeme vladao veliki strah od đavola, “drukčijih”, a posebno heretika rasutih po cijeloj Evropi. Vještica, sa kultom demonstva, predstavljala je prijetnju crkvi i religiji. Zbog toga je i tretirana poput terorista, koji prijete da preokrenu uspostavljeni poredak.
15. Jesu li samo katolici progonili žene i optuživali ih da su vještice?
Ne, čak su i protestantski sudovi bili izuzetno strogi. Malo je poznato da sudovi inkvizicije nisu bili najgori uprkos lošoj reputaciji. U španjolskoj, gdje je inkvizicija bila u jeku, vještice nisu bile progonjene. Ili jesu, ali u manjem omjeru. španjolska inkvizicija je istinskim neprijateljima smatrala jevreje i muslimane i nije imala mnogo vremena za čarolije. Velike zone lova na vještice bile su Njemačka, Francuska i sjeverna Italija.

16. Koje su bile norme za suđenje vješticama?
Priručnik koji su najčešće koristili inkvizitori bio je zloglasni “Malleus maleficarum”, “Čekić vještica”, djelo dvojice dominikanskih fratara, Sprengera i Kramera. U tom se priručniku utvrđivao postupak sa vješticama i, dakako, predviđalo mučenje i nasilje.
17. Kako se mogla odbraniti žena koju bi optužili kao vješticu?
Gotovo nikako! Morale su proći neizdrživa mučenja i iskušenja. Kao, na primjer, “žig đavola”. Vještica je, po inkvizitorima, morala imati jednu neosjetljivu točku na tijelu. Tako bi joj u razne dijelove tijela zabadali igle da bi tu neosjetljivu točku pronašli. Na kraju bi, jadnica, da bi okončala stravično mučenje, rekla da više ne osjeća bol. Ili - božanski sud, “ordalia”. žena je morala u ruci držati usijano željezo. Ako bi se opržila bila je vještica…
18. Koliko je žena ubijeno pod optužbom da su vještice?
Točna brojka nikada nije definitivno utvrđena, ali se prema nekim procjenama smatra da je u lovu na vještice smrtno stradalo više od jednog milijuna žena.

Idući nastavak za par dana

Nastavlja se....

~ komentiraj (8) ~ printaj ~ # ~

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	rujan, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30