MISTERIJI I KRIPTOZOOLOGIJA


Get your own Poll!










"Najljepši je doživljaj susret s tajanstvenim. On je izvor svake stvarne umjetnosti i znanosti. Ko nikada nije imao ovo
iskustvo, ko nije sposoban ni za kakvo oduševljenje i ko ne moze da se zapanji od Čuđenja, on je isto kao mrtav. Njegove oči su zatvorene!"Albert Einstein

Šta o misterijama misli Arthur C.Clarke(moj uzor)
Tri vrste enigmi
Misterije se pojavljuju u toliko oblika i veličina da ih je gotovo nemoguće svrstati. Jedan je koristan način taj da ih podijelimo i nazovemo misterijama prve, druge i treće vrste
Misterija prve vrste je nešto što nas nekoć krajnje zbunjivalo, ali je sada do kraja protumačeno. U tu kategoriju idu gotovo sve prirodne pojave; jedan od najpoznatijih i najljepših primjera je duga. Prethistorijskom čovjeku ona je jamačno ulijevala strah, čak užas. Nije je uspio objasniti ni na koji način osim kao djelo neke nadmočne inteligencije; pročitajte u Knjizi postanka, kad Jehova govori Noi (Nuh a.s.) da ce nebo obilježiti svojim znakom...
Pravo objašnjenje duge moralo je pričekati potvrdu Isaaca Newtona da je »bijela« svjetlost zapravo mješavina svih boja koje se mogu odijeliti prizmom ili kapljicama vode koje lebde na nebu...
Još veće strahopoštovanje od duge izaziva aurora - polarno svjetlo i tek smo otkako je svanulo svemirsko doba saznali da nastaje od elektricitetom nabijenih čestica što ih izbacuje Sunce a Zemljino ih magnetsko polje zadržava u gornjim slojevima atmosfere. Još i sada valja proučiti
mnoge pojedinosti, ali u pogledu općih principa aurore nema više sumnje.
Dakako - a to će vam spremno potvrditi svaki filozof - nijedno »objašnjenje« nije konačno: iza svake tajne krije se neka druga, još dublja. Raspršivanje svjetla u spektar stvara dugu - ali što je svjetlost sama po sebi?...
Misterije druge vrste su nepoznanice koje još jesu tajnovite, premda za neke slutimo odgovore. Često je neprilika u tome što odgovora ima previše; bili bismo posve zadovoljni s bilo kojim od njih, ali nam se svi cine podjednako dobri. Najspektakularniji suvremeni primjer je, dakako, pojava NLO, za koju objašnjenja sežu od psihičkih manifestacija preko atmosferskih efekata do svemirskih brodova iz drugih svjetova - i, da bi stvari bile još zamršenije, lanac spremnih tumaca niže se od totalnih luđaka do trijeznih znanstvenika.

Druga je tajna, koja ne pobuđuje takve strasti, velika morska zmija. Većina bi zoologa posve spremno priznala da golema neidentificirana morska bića mozda postoje - i možda su, kao u slučaju resoperke (coelacantha) čak ostaci iz prethistorijskog doba. Ako još jesu prisutni, jednog bismo dana to morali moći dokazati.
Ako izuzmemo zlu sreću, većina se tajni druge vrste naposljetku riješi i prelazi u one prve vrste. Kao svjedok takvog razvoja naš je naraštaj imao najvecu srecu od svih dosadašnjih. Pronašli smo odgovore na pitanja koja su progonila sva ranija doba - na pitanja kojih su se rješenja nekoć činila sasvim nemogućim...
Ipak, ima nekih tajni koje će možda zauvijek ostati tajne druge vrste. To osobito vrijedi kad je riječ o povijesnim događajima; kad se dokazi jednom izgube ili unište, nema načina da ih obnovimo... Ako netko ne izmisli način kako da gledamo u prošlost - što je krajnje nevjerojatno ali ne i posve nemoguće - možda ih nikad nećemo saznati. Znanstvenici su sretniji od povjesničara, jer priroda ne uništava dokaze; sva pitanja koja postavljaju naposljetku dobiju odgovor.







Misterije treće vrste su najrjeđe i o njima se moze vrlo malo reći; neki skeptici tvrde da one čak ni ne postoje. To su pojave - ili događaji - koji se, čini se, ne mogu racionalno protumačiti; u slučajevima gdje kao objašnjenja postoje teorije, ove su još fantastičnije od samih »činjenica«.
Možda je stopostotna tajna treće vrste nešto tako strašno da je - čak i kad bi materijal postojao - čovjek radije ne bi upotrijebio u televizijskom programu. To je neobičan fenomen poznat kao spontano samozapaljenje.
Ima mnogo zabilježenih slučajeva poduprtih, kako se čini, nepobitnim medicinskim dokazima, da je ljudska tijela u vrlo kratkom vremenu progutala strašna vrućina koja je često doslovno netaknutu ostavila okolinu, pa čak i odjeću žrtve!

Ljudsko tijelo obično nije tek tako lako sazeci; zapravo, potrebno je prilično mnogo goriva da bi se ono spalilo. Čini se da nema načina da se ova tajna ikad riješi bez mnogo više dokaza - a tko bi poželio da ih bude?
Manje je zaprepaštujuća, premda ponekad vrlo zastrašujuća, misterija treće vrste Poltergeist (od njemačkog doslovno »bučan duh«). Premda treba kad su u pitanju paranormalni fenomeni biti poprilično skeptičan, zato što neobične pojave zahtijevaju i potvrde izvanredno visokog standarda, ipak ima upečatljivih dokaza da se mali predmeti bez ikakva fizička povoda mogu pomicati ili čak materijalizirati. Iza te pojave najčešće negdje nalazimo neko preosjetljivo mlado stvorenje i premda su mladi u pubertetu - preosjetljivi ili ne - savršeno sposobni stvoriti pakao posve neparanormalnim sredstvima, ta pojava - koja se uporno pojavljuje u tolikim kultura-ma i kroz tolika razdoblja - nagovještava da se neobične stvari ipak dogadaju...
Ništa nije važnije od uvjerljive demonstracije nekoga neobičnog događaja izvan granica prihvaćene znanosti; upravo takvim otkrićima znanje napreduje. Međutim, sve dotle dok nema neke prihvatljive teorije ili upotreblji-ve hipoteze koja bi pojavu objasnila, možemo o njoj reci malo što razborita. Malo što frustrira više od izoliranih enigma koje, kako se čini, ne dopuštaju nikakva racionalnog objašnjenja.
Ako doista postoje, tajne treće vrste brzo uznapreduju u tajne druge i naposljetku u one prve vrste. Savršen primjer za to je otkriće radioaktivnosti, pri kraju 19. stoljeća. Znanstvenike s kraja viktorijanskog doba iznenadilo je otkriće da određeni sastojci urana neprekidno emitiraju energi-ju. To otkriće nije bilo samo potpuno neočekivano, nego se i suprotstavljalo svemu što je tada o fizici bilo poznato. Međutim, ubrzo su bile utvrđene neprijeporne činjenice, što je u vrlo kratko vrijeme dovelo do prvoga pravog shvačanja atomske strukture.
Nema sumnje, svijet je tako neobično i divno mjesto da će zbilja uvijek nadmašiti i najbujniju maštu; uvijek ce biti nepoznatih stvari, a mozda i takvih koje ne mozemo spoznati.

Arthur C. Clarke

< kolovoz, 2009 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (3)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (5)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (13)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


...komentari ima ih/nema ih

design: Viky

font: ×

slika: ×

Opis bloga

Blog posvećen misterijima svijeta, kriptozoologiji, i parapsihologiji sve od Yetija, Ogopoga do NLO-a, duhova i puno, puno više. Uživajte i možda otkrijete nešto zanimljivo



Get your own Poll!



Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
duh_vremena
Death Of A Planet
Na Rubu Znanosti
Na granici mogućega
Telekineza
Dnevnici-NLO-a
Para(ne)normalan
Plejade
Galaksija forum
Dokumentarci
fx-files
2012
UFO
BeyondTheSilence
Skriveno
serije, filmovi, knjige

Misteriji, Kriptozoologija i Parapsihologija

Atlantida:najveća misterija prošlosti

Bermudski trokut (prvi dio)

Bermudski trokut (drugi dio)

Bermudski trokut (treći dio)

Drevni astronauti

Divlja djeca

Egipatska magija

Fantomski otoci

Gospodari noći: vampiri

Loptaste munje

Ljudi u svemiru

Na Zemlji su živjeli divovi?

MISTERIJI

M’kele M’bembe i ostale nemani

Morska čudovišta (prvi dio)

Morska čudovišta (drugi dio)

Orang-Pendek

Paranormalna iskustva

Parapsihologija: potraga za šestim čulom

Parapsihologija: duhovni pratioci

Parapsihologija: levitacija

Parapsihologija: mentalne fotografije

Parapsihološki fenomeni

Paranormalni snovi

Prapovjesne nemani

Rapa Nui-Uskršnji otok

Sve o vješticama (prvi dio)

Sve o vješticama (drugi dio)

Tajanstvene pojave na Mjesecu

Tajne zvjezdanih prostranstava

Tajne Stonehengea

Teleportacija

Tunguska eksplozija (prvi dio)

Tunguska eksplozija (drugi dio)

Tunguska eksplozija (treći dio)

Ufo svjedočanstva

Ukleti jedrenjaci (prvi dio)

Unutar NLO-a (prvi dio)

Unutar NLO-a (dugi dio)

Vu-Quang-misteriozni jelen

Zagonetke čovječanstva: Egipat (prvi dio)

Zagonetke čovječanstva: Egipat (drugi dio)

Zagonetke čovječanstva: Egipat (treći dio)

Zagonetne pojave

Žrtve otmica (prvi dio)

Žrtve otmica (drugi dio)

Žrtve otmica (treći dio)

Yeti











ponedjeljak, 24.08.2009.

PARAPSIHOLOŠKI FENOMENI

"Parapsihologija nije ni spiritizam ni praznovjerje. Ona je pokušaj istrazivanja funkcija licnosti s one strane praga svijesti"

G.N.M.Tyrrell

DRUGA STRANA STVARNOSTI
Nema broja onima kojima se desilo da prožive "neobično” iskustvo, iskustvo koje ostavlja čovjeka iznenadjenog ili ustrašenog.
Kada bi pomislili na nekog prijatelja koji bi im u isto vrijeme telefonirao, pogodili ime nepoznate osobe, sanjali san koji upozorava na opasnost, osjetili glasove kada su sami, vidjeli "nekog” u sobi u trenutku buđenja. Slučajnosti? Halucinacije? Ili dokaz da postoje nadnaravne pojave?Mnogi smatraju da se parapsihologija ne može izdvojiti kao zasebna oblast (para)nauke. Ona bi se, prema nekim svojim karakteristikama, prije mogla smjestiti u tajne vještine i tajna učenja, kao što su spiritizam (prizivanje duhova) ili magija. Jer, kako je poznato, čovjek je još od prahistorije vjerovao u postojanje duhova i mogučnost da ih prizove, kao što je vjerovao da se budučnost može predvidjeti, a sudbina promijeniti.


ZANIMLJIVA PROŠLOST
Možda je prvi parapsiholog bio lidijski kralj Krez koji je 550. pr.n.e. iskušao sedam prorocišta trazeći od njih da predvide šta će učiniti na dati dan. Kažu da je samo proročište u Delfima (Grčka) položilo "ispit”.
Ipak, pravo zanimanje za paranormalne pojave nastaje sa pojavom spiritizma polovinom 19. stoljeca: 31.travnja 1848. u Hydesvillu (New York) porodicu Fox probudili su čudni udarci koji kao da su izlazili iz zidova sobe u kojoj su spavale njihove djevojčice Kate i Margaret. Roditelji su došli do zaključka da u kući boravi duh. Dvije sestre, koje je pod svoje uzeo jedan sposoban medij, krenule su na turneju po Sjedinjenim Državama prizivajući duhove po narudžbi, gomilajući bogate darove. Bavile su se tim sve do 1888. kada je Margaret priznala da je prizivanje duhova bila dobro smišljena prevara.

ZAGONETKA KOJA NIJE JOŠ RJEŠENAŠto uzrokuje samospaljivanje
Ali spiritizam je već uveliko zapalio maštu ljudi. Uveliko se povečao broj seansi a s njima i fenomena: materijalizacija duhova, levitacija, telekineza, glasovi u tami...
Krajem 19. stoljeća i znanost se počela zanimati za parapsihologiju, i to sa kontradiktornim rezultatima: s jedne strane u Londonu nastaje Društvo za psihičko istraživanje (Society for Psychical Research) koje će demaskirati mnoge obmane, a s druge strane sir William Crookes, cijenjeni engleski fizičar, koji ubjedljivo tvrdi da su sposobnosti nekih medija istinite.

NEUMOLJIVA STATISTIKA
Tridesetih godina pažnja se usmjerava na laboratorijske eksperimente sa ljudima obdarenim telepatijom, vidovitošču i predviđanjem. Riječ je, dakle, o sposobnostima za koju je Joseph Rhine odredio termin ekstraculne percepcije ili Esp. Ali, priznaju znanstvenici, njegova je veća zasluga što je statistiku uveo kao metod za objektivno ocjenjivanje rezultata testa.
Danas su se proučavanja paranormalnih fenomena proširila na slijepe i gluhe koji svoje nedostatke mogu nadoknaditi telepatijom. Za to je zaslužan parapsiholog Charles Honorton koji je 1974. predložio tehniku "gancfeld" (ganzfeld), što je njemačka riječ za "jednoobrazno polje”. Prvi eksperimenti su dali sjajne rezultate, ali nakon pažljivijeg proučavanja otkrivene su, navodno, metodološke greške. Godine 1990. Honortonova grupa je, pak, ponovila uspjehe, i pored strogih kontrola. Statistika je predvidala 25 posto točnih odgovora, procenat je, međutim, iznosio 35. Vjerovatnost da je riječ o slučajnosti bila je jedan prema dvadeset tisuća.

PRISUSTVO FENOMENA
Godine 1997. Robert Morris, profesor parapsihologije na univerzitetu Edimburg, iskušao je osobe koje su se smatrale kreativnim. Točni odgovori umjetnika bili su 47 posto, a kod muzičara čak - 56 posto. Anthony Lawrence, parapsiholog sa univerziteta Coventry se nada da će se za deset ili dvadeset godina naci efikasni instrumenti za poboljšanje telepatskih sposobnosti svakog čovjeka.
Na polju psihokineze (sposobnost premještanja ili uticaja na predmete pomoću misli) koristi se "generator slučajnih događaja”, elektronski aparat koji emitira signale (svjetlost, brojevi ili zvuci) prema slučajnom slijedu. Osoba treba nastojati utjecati na mašinu tako da rezultatima više ne dominira slučaj. Jedna analiza rezultata 800 eksperimenata iz 1989. godine uvjerljivo je potvrdila prisustvo stvarnog fenomena.
U stvari, eksperimenti su dostigli nivo tolike točnosti da su isključene metodološke greške ili obmane. Ali ni formalna besprijekornost nije zadovoljila skeptike. Pokušali su otkriti manjkavosti koje, kada se jednom koriguju, drastično smanjuju procenat uspjeha.
Jedan od najspektakularnijih psihokinetičkih efekata je, na primjer, prozimanje materije. Godine 1988. Švicarac Silvio Meyer je rekao da je "snagom misli” spojio dva kvadrata, jedan od papira a drugi od aluminija. Federalna laboratirija za probu materijala u St. Galenu, koja je dobila zadatak da to provjeri, nije otkrila nikakav znak lomljenja, lijepljenja ili nečeg sličnog, ali je, navodno, nekoliko godina kasnije, Amerikanac Martin Gardner ukazao je na jednostavan sistem za realizaciju istog eksperimenta, ali izvan parapsihologije, odnosno poštujući prirodne zakone.


ZBUNJENA NAUKA
Mnogim "nevjernim Tomama" u znanosti krajnje su sumnjivi i pranoterapeuti, odnosno bioenergičari, dakle, oni koji tvrde da svaku bolest mogu liječiti rukama, odnosno bioenergijom vlastitog organizma u što su se, konačno, uistinu uvjerili i mnogi pacijenti. Iako su mnogi dobronamjerni, za većinu znanstvenika nema nikakvog dokaza da iz njihovih dlanova izlazi nekakva blagotvorna energija koja ozdravljuje bolesne. A kako ne znaju naći racionalno objašnjenje za uspješna ozdravljenja, njihovi se komentari obično završavaju na primjedbama da je, moguće, riječ o placebo efektu, odnosno o snaznoj (blagotvornoj) - sugestiji!
Da bi odbacile teze o "iscjeljiteljskom dodiru” skeptici su napravili eksperiment sa devetogodišnjom djevojčicom Emily Rosa iz Lovelanda (Colorado). Pranoterapeut je trebao uvući ruke u dvije rupe izbušene u ekranu i, bez mogucnosti da vidi, reci da li se ruka Emily nalazila bliže desnoj ili lijevoj. Nijedan od 21 terapeuta nije uspio prevazici procenat uspjeha kao da je od oka pogađao. Rad Emily je tako zaslužio da bude objavljen u jednoj uglednoj medicinskoj reviji.
Najteže je provjeriti takozvana "putovanja izvan tijela” (astralna putovanja), iskustva u kojima subjekt, znajući da ne sanja, "vidi” ambijent iz položaja koji je drukčiji od položaja njegovog tijela. Ovoj kategoriji pripadaju i "iskustva pred smrt”: osobe probuđene iz kome koje su ispričale da su bile odvojene od tijela ili da su tamo negdje, "na drugom svijetu", susrele mrtve rođake.
Jedan od največih eksperata iz ove oblasti, parapsihologinja Susan Blackmore, smatra da je za ovaj fenomen odgovoran perceptivni ili čulni poremečaj mozga. Ona smatra da se na jednoj dvomislenosti zasniva i rašireno mišljenje da čovjek ne koristi više od desetak posto svoga mozga, što bi značilo da je preostali dio rezerviran za paranormalne sposobnosti.
- Iako je dosta stvari nepoznato i teško razumjeti, principi funkcioniranja i mogučnosti ljudskog mozga su jasni i ne postoje misteriozni "rezervni" dijelovi! - tvrdi Susan Blackmore.

TAJNA ISTRAŽIVANJA
Jedna od slabijih točaka parapsihologije jest nepredvidljivost i dvosmislenost fenomena. Početkom sedamdesetih, CIA je pokrenula tajni program za ocjenu i angažiranje senzitiva (medija) u špijunazi. Godine 1995. angažirani su parapsiholog Jessica Utts i psiholog Ray Hyman da ocijene rezultate. Ako je vjerovati zvaničnim izvještajima, zaključeno je da su informacije bile nejasne i dvosmislene. Dakle, gotovo bez imalo praktične korisnosti. No, mnogi misle da pravi rezultati nikada nisu ugledali svjetlost dana i da se još i dan-danas čuvaju u strogo kontroliranim sefovima.
Utisak je, smatraju skeptici medu znanstvenicima, da se čak i u slučajevima kada je potvrđeno postojanje parapsiholoških fenomena, radilo o tako slabim i nesigurnim manifestacijama da nikako ne mogu utjecati na naš zivot. Barem dok se ne nađe način za proširenje i pojačavanje efekata. Godine je 1990. japanski elektronski kolos Sony započeo s projektom za provjeru da li psihički fenomeni mogu imati neku upotrebnu vrijednost. Program je, navodno, poslije dvije godine obustavljen, jer se nije odmaklo ni korak od početka! No, pouzdano se zna, da znanstvenici, među njima i oni najugledniji, već godinama eksperimentiraju istražujući parapsihološke fenomene, a rezultati njihovih saznanja drže se, kažu, u strogoj tajnosti...



~ komentiraj (3) ~ printaj ~ # ~

utorak, 18.08.2009.

PARANORMALNA ISKUSTVA

Bok ljudi, dugo me nije bilo, više od mj. dana, jučer se vratio u svoj rodni Zagreb i eto...prošao od Norveške sve do SAD-a, upoznao mnoge ljude. Išao sam isključivo da istražim ne misterije ovaj put(makar ih je i bilo, ali slučajno) već urote i sve vezano uz 2012.god., no o tome ćemo drugom prilikom jer još nije vrijeme kada ću objaviti jedan tekst vama, ali i šire pa vratimo se na naše misterije i kriptozoologiju...krenimo.

ŽIVOT MEĐU FANTOMIMA
Kad je bila dijete Ruth je seksualno zlostavljao njen otac. Ali je užas zapravo počeo kada ju je, godinama kasnije, počela proganjati njegova prikaza!
"Sazdani smo od takve grade od koje se snovi grade", napisao je Shakespeare. Možda zbog toga kao što je rekao T. S. Eliot "ljudski soj ne može podnijeti previše stvarnosti."
Ali što je stvarnost a što su snovi?

DRUGA REALNOST
Jednom prirodnjaku stvari su realne kad se mogu prenijieti čulima ili instrumentima, kada im se može uzeti mjera, a ponašanje promatrati, kad se o njima mogu izvoditi zaključci i postavljati naučna pravila i zakoni. U carstvu misli, normalan čovjek bez poteškoća razlikuje fantaziju i maštu od stvarnih predstava i doživljaja.
I parapsihološka istraživanja su pokazala da uistinu postoje "realnosti" izvan onih koje općenito opažamo sa naših pet čula, kao što su tonovi čija je visina i suviše visoka da bi ih čulo ljudsko uho. A možda postoji i "realnost", potvrđena iskustvima mistika, dok su u ekstazi.
Ipak, ostaje činjenica da je "normalnost" za većinu nas zajedničko polazište senzornih percepcija koje mi svi dijelimo; sve u svemu mačka sjedi na jastucetu, a ne obratno!
Ali, što je bila realnost za čuvenu Sibil Izabel Dorset koja je, između svojih 16 ličnosti, vidjala sebe u ogledalu na razne načine - kao otmjenu plavušu, smeđokosu, visoku, vitku crvenokosu, smeđokosog muškarca, plavookog muškarca, sramežljivu platinastu plavušu, malu vitku brinetu - sa potpuno različitim karakterima koji idu uz svakog od njih. Ona je čak i kupovala prikladnu odjeću za svaku ličnost u sebi, a izbor svih tih ličnosti u njoj, zbunjivao je sve ostale kad bi se pojavili u njenom tijelu.
Što je sa pacijentkinjom psihijatra dr Mortona Šacmana, 25-godišnjom Ruth, Amerikankom, udatom za Pola, koja živi u Londonu sa troje djece? Njeni doživljaji ispričani u Šacmanovoj knjizi «Ruthina priča» i 1982. godine dramatizovani na televiziji BBC, zaprepastili su svijet?!…


UŽASNI DOŽIVLJAJ
Ruth opisuje neobične simptome: seks sa Polom izgleda joj prljavim, boji se otvaranja vrata, izbjegava društvo, hvata je panika u gomili, mrzi da ide u kupovinu, nema apetita, ima negativna osječanja prema svojoj djeci, strahuje da će joj mozak eksplodirati...
Rutina životna drama više je nego užasna. Bila je treća u porodici sa četvero djece, a najmlađe je rođeno 10 godina nakon nje. Dok je majka poradala posljednje dijete, otac ju je pokušao silovati - i gotovo u tome uspio. Da je taj napad bio stvaran a ne izmišljen, govore činjenice da je njen otac bio pijanica i redovno se drogirao; bio je nasilan - jedanput je čak i pucao u Rut , ali ju je promašio; krivotvorio je čekove i bio je čest posjetilac ludnica i zatvora.
Ruth je o užasnom doživljaju ispričala majci, ali umjesto u njoj da nađe zaštitu, ona ju je smjestila u dječiji dom. Rut nikada više nije živjela sa roditeljima i osječala je "odvratnu" mržnju prema ocu.
Ono što Ruth nije odmah ispričala dr Šacmanu bilo je da je gotovo svakodnevno viđala fantomsku prikazu svog oca. Počela ju je progoniti godinu dana nakon rođenja najmlađeg djeteta. Ponekad bi njegovo lice viđala na mužu, Polu ili na svojoj bebi, a mnogo češće je osječala njegovo prisustvo. Bila je uvjerena da je on proganja i da je nagovara da izvrši samoubojstvo. Jedanput je s njom «sjedio» za stolom i izgledao je potpuno stvarnim. Drugom prilikom, «sjedio» je na stolici, između dva gosta. Čula ga je kako govori i promatrala ga kako prati njihov razgovor, mada ga drugi, nisu ni čuli ni vidjeli. Ruth je postala pacijent dr Šacmana 1979. godine, ali je i dalje viđala prikazu svog oca, osječala njegovo prisustvo, čula njegov smijeh, osječala čak i miris njegovog znoja.

ŽIVOT SA PRIKAZOM
Ruthino ponašanje nije bilo psihotično. Pošto je pročitao da jedno malajsko pleme, Senoi, smatra «život» snova tako značajnim da svoju djecu uče da se suočavaju, ovladavaju i koriste svim onim što je prouzročilo užas u njihovim nočnim morama, dr Šacman je predložio Ruth da slijedi njihov primjer i da se suoči sa prikazom svog oca.
Pobjeda nije bila ni brza, ni laka. Ruth je i dalje viđala prikazu svog oca, čula njegov glas i osječala da joj čita misli… Psihijatar joj je savjetovao da otjera prikazu što je ona, na kraju, i učinila.
Šestog dana terapije, Ruth je vidjela kako se njen muž Pol izgledom pretvara u njenog oca i kada joj je lako dodirnuo ruku, osjetila je pritsak do boli. Te noći je odbila da spava sa Polom, jer je osječala da joj je on otac. Sljedećeg dana očevo lice vidjela je na dr Šacmanu. A onda se sve smirilo.
Dr Šacman je smatrao da bilo izuzetno korisno kad bi Ruth snagom svoje volje mogla po želji prizivati fantomsku prikazu. Ako bi je mogla stvarati, onda bi je mogla i otjerati po vlastitoj volji. Kad joj je to predložio, Ruth je pristala i uskoro je - uspjela u tome.
Nekako baš u to vrijeme, dr Šacman je morao otputovati u New York na 2 tjedna. U tom periodu Ruthin se otac pojavio bar osam puta. Čula je šuškanje njegove odjece, otvaranje kutije sa cigaretama, a jedanput se probudila i vidjela ga kako joj sjedi na krevetu. No, svaki put je uspjela ga otjerati. Prikaza je zatim nestala i nije se pojavljivala punih 19 dana.

ZANIMLJIVA ISKUSTVA
Po povratku, Šacman je predložio Ruth da pokuša stvoriti fantomsku prikazu, koja prema njoj neće biti neprijateljski raspoložena nego – naprotiv – koja će joj postati prijateljem! Nakon izvjesnog napora, Ruth je uspjela stvoriti duhovnu verziju svoje najbolje prijateljice Beki. Ruthine prikaze su se ponašale normalno (mada su povremeno prolazile kroz zatvorena vrata i zidove), kao živa ljudska stvorenja. Mada ih je mogla otjerati, ona ih nije uvijek mogla natjerati da rade ono što nisu željele.
Jednog je dana Ruth "duplirala" dr Šacmana u njegovom prisustvu, stvarajući «dopellgangera», koji je sjedio na stolici lijevu do njega. Kad je Šacman sjeo u njegovu stolicu, duhovni dvojnik je prešao na drugu, a kad je prolazio ispred prikaze, on ju je zaklonio od Ruthinog pogleda. Ruth je vidjela obojicu kako se istovremeno odražavaju u ogledalu, a kad je dr Šacman ispružio ruku prema njoj, to je učinio i njegov fantom!
Ruth je uskoro postala saradnik dr. Šacmana. U zamračenoj prostoriji, ona je stvarala prikaze, zatim je detaljno bilježila njihove osobine; mogla je obilaziti oko njih, promatrati ih iz različitih uglova, doticati ih (bile su hladnije od živih bića)… Prikaze su čak mogle i da pišu poruke koje je jedino Ruth mogla vidjeti i čitati; nisu se mogle fotografirati, niti im je glasove bilježio magnetofon.
Ruth je uskoro otkrila da može proizvesti prikazu svoga oca i nametnuti joj svoju volju, a jednom je uspjela čak i da se stopi s njom. "Što sam se više opuštala", pričala je poslije, "manje sam ga vidjela a sve više sam postajala on!…»
Jedan iznenađujuči događaj se desio kad je Ruht posjetila SAD i provela neko vrijeme sa ocem. Dva puta je spavala sa prikazom Pola i poslije je zabilježila kako su oba iskustva bila seksualno vrlo zadovoljavajuća.
Međutim, drugi eksperimenti nisu uspjeli. Na primjer, Ruth je pokušala da opiše nove Polove gaće, zamišljajući njegovu prikazu obučenu u njih - ali u tome nije uspjela. Postepeno su granice Ruthinih neobičnih sposobnosti postajale očite, ali prikaze nikada nisu uspjevale prenostiti informacije o predmetima izvan Ruhinog životnog iskustva.
Međutim, jednaput je Pol vidio Ruthinu prikazu kako sjedi na drvu. Čuo ju je kako govori i vidio kako joj se usne kreću, a onda je otkrio da prava Ruth sjedi na drugom mjestu.

IZLETI U DJETINJSTVO
Konaćni preokret u Ruthinoj terapiji je bio kada je uspjela stvoriti dvojnika. Uz pomoć njega, Ruth se detaljno sječala zaboravljenih događaja iz svog djetinjstva od kojih je mnoge potvrdila i njena majka. Ponekad je uspjevala da se poistovjeti sa prikazom, što joj je omogučavalo da padne u "trans sječanja", koji je u nekim vidovima bio poput transa spiritista, a u nekim opet poput hipnotičke regresije.
U tim trenucima Ruth je govorila i ponašala se kao dijete. Kad joj je dat jedan broj psiho-testova, dok je bila u stanju regresije u raznim uzrastima života, ona ih je uradila na nivou djevojčica tog životnog uzrasta. Testovi su pokazali da Ruth uistinu ponovno preživljava svoj život iz vremena kada je bila dijete i adolescent. Drugi testovi su dokazali da su Ruthine prikaze djelovale na njen vid i sluh kao što bi djelovala stvorenja od krvi i mesa!
Za Rut su ove prikaze sada zabava. Kad je sama u automobilu može posaditi jednu od njih pored sebe da joj pravi društvo, ili na nekoj dosadnoj sjedeljci voditi nečujne razgovore sa duhovima osoba koje poželi. Ali, daleko od njene košmarne stvarnosti, implikacije njene životne priče su uistinu dalekosežne za parapsihološka istraživanja i za znanost.

Nastavlja se...



~ komentiraj (4) ~ printaj ~ # ~

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se