ŽRTVE OTMICA (treći dio)

MISTERIJI I KRIPTOZOOLOGIJA

Get your own Poll!

"Najljepši je doživljaj susret s tajanstvenim. On je izvor svake stvarne umjetnosti i znanosti. Ko nikada nije imao ovo
iskustvo, ko nije sposoban ni za kakvo oduševljenje i ko ne moze da se zapanji od Čuđenja, on je isto kao mrtav. Njegove oči su zatvorene!"Albert Einstein

Šta o misterijama misli Arthur C.Clarke(moj uzor)
Tri vrste enigmi
Misterije se pojavljuju u toliko oblika i veličina da ih je gotovo nemoguće svrstati. Jedan je koristan način taj da ih podijelimo i nazovemo misterijama prve, druge i treće vrste
Misterija prve vrste je nešto što nas nekoć krajnje zbunjivalo, ali je sada do kraja protumačeno. U tu kategoriju idu gotovo sve prirodne pojave; jedan od najpoznatijih i najljepših primjera je duga. Prethistorijskom čovjeku ona je jamačno ulijevala strah, čak užas. Nije je uspio objasniti ni na koji način osim kao djelo neke nadmočne inteligencije; pročitajte u Knjizi postanka, kad Jehova govori Noi (Nuh a.s.) da ce nebo obilježiti svojim znakom...
Pravo objašnjenje duge moralo je pričekati potvrdu Isaaca Newtona da je »bijela« svjetlost zapravo mješavina svih boja koje se mogu odijeliti prizmom ili kapljicama vode koje lebde na nebu...
Još veće strahopoštovanje od duge izaziva aurora - polarno svjetlo i tek smo otkako je svanulo svemirsko doba saznali da nastaje od elektricitetom nabijenih čestica što ih izbacuje Sunce a Zemljino ih magnetsko polje zadržava u gornjim slojevima atmosfere. Još i sada valja proučiti
mnoge pojedinosti, ali u pogledu općih principa aurore nema više sumnje.
Dakako - a to će vam spremno potvrditi svaki filozof - nijedno »objašnjenje« nije konačno: iza svake tajne krije se neka druga, još dublja. Raspršivanje svjetla u spektar stvara dugu - ali što je svjetlost sama po sebi?...
Misterije druge vrste su nepoznanice koje još jesu tajnovite, premda za neke slutimo odgovore. Često je neprilika u tome što odgovora ima previše; bili bismo posve zadovoljni s bilo kojim od njih, ali nam se svi cine podjednako dobri. Najspektakularniji suvremeni primjer je, dakako, pojava NLO, za koju objašnjenja sežu od psihičkih manifestacija preko atmosferskih efekata do svemirskih brodova iz drugih svjetova - i, da bi stvari bile još zamršenije, lanac spremnih tumaca niže se od totalnih luđaka do trijeznih znanstvenika.

Druga je tajna, koja ne pobuđuje takve strasti, velika morska zmija. Većina bi zoologa posve spremno priznala da golema neidentificirana morska bića mozda postoje - i možda su, kao u slučaju resoperke (coelacantha) čak ostaci iz prethistorijskog doba. Ako još jesu prisutni, jednog bismo dana to morali moći dokazati.
Ako izuzmemo zlu sreću, većina se tajni druge vrste naposljetku riješi i prelazi u one prve vrste. Kao svjedok takvog razvoja naš je naraštaj imao najvecu srecu od svih dosadašnjih. Pronašli smo odgovore na pitanja koja su progonila sva ranija doba - na pitanja kojih su se rješenja nekoć činila sasvim nemogućim...
Ipak, ima nekih tajni koje će možda zauvijek ostati tajne druge vrste. To osobito vrijedi kad je riječ o povijesnim događajima; kad se dokazi jednom izgube ili unište, nema načina da ih obnovimo... Ako netko ne izmisli način kako da gledamo u prošlost - što je krajnje nevjerojatno ali ne i posve nemoguće - možda ih nikad nećemo saznati. Znanstvenici su sretniji od povjesničara, jer priroda ne uništava dokaze; sva pitanja koja postavljaju naposljetku dobiju odgovor.

Misterije treće vrste su najrjeđe i o njima se moze vrlo malo reći; neki skeptici tvrde da one čak ni ne postoje. To su pojave - ili događaji - koji se, čini se, ne mogu racionalno protumačiti; u slučajevima gdje kao objašnjenja postoje teorije, ove su još fantastičnije od samih »činjenica«.
Možda je stopostotna tajna treće vrste nešto tako strašno da je - čak i kad bi materijal postojao - čovjek radije ne bi upotrijebio u televizijskom programu. To je neobičan fenomen poznat kao spontano samozapaljenje.
Ima mnogo zabilježenih slučajeva poduprtih, kako se čini, nepobitnim medicinskim dokazima, da je ljudska tijela u vrlo kratkom vremenu progutala strašna vrućina koja je često doslovno netaknutu ostavila okolinu, pa čak i odjeću žrtve!

Ljudsko tijelo obično nije tek tako lako sazeci; zapravo, potrebno je prilično mnogo goriva da bi se ono spalilo. Čini se da nema načina da se ova tajna ikad riješi bez mnogo više dokaza - a tko bi poželio da ih bude?
Manje je zaprepaštujuća, premda ponekad vrlo zastrašujuća, misterija treće vrste Poltergeist (od njemačkog doslovno »bučan duh«). Premda treba kad su u pitanju paranormalni fenomeni biti poprilično skeptičan, zato što neobične pojave zahtijevaju i potvrde izvanredno visokog standarda, ipak ima upečatljivih dokaza da se mali predmeti bez ikakva fizička povoda mogu pomicati ili čak materijalizirati. Iza te pojave najčešće negdje nalazimo neko preosjetljivo mlado stvorenje i premda su mladi u pubertetu - preosjetljivi ili ne - savršeno sposobni stvoriti pakao posve neparanormalnim sredstvima, ta pojava - koja se uporno pojavljuje u tolikim kultura-ma i kroz tolika razdoblja - nagovještava da se neobične stvari ipak dogadaju...
Ništa nije važnije od uvjerljive demonstracije nekoga neobičnog događaja izvan granica prihvaćene znanosti; upravo takvim otkrićima znanje napreduje. Međutim, sve dotle dok nema neke prihvatljive teorije ili upotreblji-ve hipoteze koja bi pojavu objasnila, možemo o njoj reci malo što razborita. Malo što frustrira više od izoliranih enigma koje, kako se čini, ne dopuštaju nikakva racionalnog objašnjenja.
Ako doista postoje, tajne treće vrste brzo uznapreduju u tajne druge i naposljetku u one prve vrste. Savršen primjer za to je otkriće radioaktivnosti, pri kraju 19. stoljeća. Znanstvenike s kraja viktorijanskog doba iznenadilo je otkriće da određeni sastojci urana neprekidno emitiraju energi-ju. To otkriće nije bilo samo potpuno neočekivano, nego se i suprotstavljalo svemu što je tada o fizici bilo poznato. Međutim, ubrzo su bile utvrđene neprijeporne činjenice, što je u vrlo kratko vrijeme dovelo do prvoga pravog shvačanja atomske strukture.
Nema sumnje, svijet je tako neobično i divno mjesto da će zbilja uvijek nadmašiti i najbujniju maštu; uvijek ce biti nepoznatih stvari, a mozda i takvih koje ne mozemo spoznati.

Arthur C. Clarke

nedjelja, 31.05.2009.

ONI VRŠE EKSPERIMENTE NA LJUDIMA
Posljednjih godina veliki broj znanstvenika istražuje jedan gotovo nevjerojatan fenomen: iskustva ljudi koji su imali blizak susret sa vanzemaljcima.Iako sam prakticirala rad samo s odraslim licima, iznad 21. godine života, odlučila sam primimiti 18-godišnjeg Marka zbog njegove bake i djeda, mojih bivših pacijenata. Sjedio je sam u čekaonici kada sam izašla. Upoznali smo se i krenuli prema ordinaciji. Imao je prelijepe crte lica i atletski građeno tijelo. Usput mi je ispričao da ima artritis, ali da se sada relativno dobro osječa s obzirom na stanje u kakvom je bio nekoliko godina ranije. “Sada artritis imam samo u kukovima, donjem dijelu leđa i u člancima,” rekao je.

"OSJEČAO SAM KAO DA LEBDIM!..."
Mark mi je pričao o svom životu, svojoj želji da upiše fakultet i frustracijama zbog bolesti. Pitala sam ga da li je u životu imao ponavljane snove. Uspio se sjetiti nekoliko takvih snova, ali je samo jedan od njih zagolicao moju znatiželju. Podsječao me na susret s vanzemaljcima, alienima.
- San mi se činio posve stvaran – prisjecao se Mark. - Bio sam potpuno bespomočan, paraliziran. Nekoliko sekundi preda mnom je stajala nepoznata osoba koja kao da nije bila s naše planete. U stvari, nije bilo ljudsko biće i podsječalo me na aliene. Imalo je duguljasto lice, ali pošto moj san nije bio potpuno jasan, ne mogu se sjetiti detalja s tog lica. Oči su mu bile okrugle i blještavo zelene. Nakon što me je uzelo u naručje, osječao sam se kao da lebdim što me je iskreno uplašilo...
- Koliko se često ponavljao taj san?
- Mnogo puta tokom niza godina.
- Je si li se ikada interesirao za leteće tanjure?!...
U tom trenutku Markov pogled je zablistao.
- Da, veoma sam zainteresiran za vanzemaljske pojave. Često razmišljam o alienima i njihovoj tehnologiji... I o načinima na koji nas oni analiziraju. Dok sam ležao u dječijoj bolnici, nadao sam se da će me alieni oteti i odvesti sa sobom. Čak sam pohadao i astronomiju i mnogo sam vremena proveo gledajući u zvijezde.
- Da li si ikada sanjao NLO? - upitala sam ga.
- Da. Nekoliko puta. Obično sam sanjao kako ulazim u brod i poliječem, a u tom trenutku bi moj san obično prestajao. U drugim snovima stajao bih na zemlji dok bi NLO letio iznad mene.

TRI PUTA OTET
Odlučila sam ga odmah podvrgnuti hipnozi. Mladić je uskoro zaspao i ušao u srednji hipnotički trans.
MARK:Vidim kuĆu u kojoj sam živio. Sedam mi je godina, period neposredno nakon što sam obolio od dijabetesa. Pojavljuju se alieni i odvode me. Unose me u brod.
DR. FIORE:Objasni mi šta točno vidiš! Navedi detalje!
MARK:Zaista ne znam kako su ušli u moju kuću. Kroz zid. Mogu prolaziti kroz zid. S njima izašao kroz krov. Ubrzo su me uveli u svemirski brod. Sa mnom su bila dva aliena... Pomalo se plašim. Ali imam osječaj da mi se ovo ne događa prvi put, da sam već dva-tri puta prije bio otet. Alieni me sada stavljaju na stol. Voze me kroz neki hodnik i u meduvremenu diraju moje očne kapke.
DR. FIORE: Kako se sad osječaš?
MARK:Ne boli me ništa. Nisu grubi prema meni. Ne povređuju me već samo razgledaju moje kapke. Sada me uvode u veliku prostoriju u kojoj se nalazi još jedan dječak.
DR. FIORE:Što se s njim dešava?
MARK:On izgleda kao da spava.
DR. FIORE:Da li mu išta rade?
MARK:Ne. On samo tamo leži na stolu.
DR. FIORE: Gdje su alieni?
MARK:Nisu tu. Negdje su izašli.
DR. FIORE:Da li si sam u prostoriji s tim dječakom?
MARK:Da. Znam da je dječak tamo, ali ja ne marim što je on tu. Zabrinut sam za sebe. Želio bih da je sve ovo san...

TAJANSTVENI EKSPERIMENTI
DR. FIORE:Evo, sad si se probudio.
MARK:Da. Obojica smo budni i pored svakog od nas stoji po jedan alien. Oni imaju zadatak da nas drže za ruke. Ustajemo i uz njihovu pomoĆ hodamo. Mislim da promatraju način na koji hodamo...
DR.FIORE:Zašto misliš da oni promatraju način na koji hodate? Da li vam nešto govore?
MARK:Ne govore nam ništa. Ne znam kako se sporazumijevamo s njima, ali se nekako sporazumijevamo...
DR.FIORE:Da li primječuješ bilo što neobično u svom hodu?
MARK:Ne. Moj hod je sasvim dobar. Alieni gledaju moja koljena, članke i kukove. Nekoliko puta su ponovili pregled. Vračaju me na stol. Ponovo ležim.
DR.FIORE:Što se sada događa?
MARK:Kao da sam pod anestezijom. I dalje osječam da sam na stolu, svjestan sam što mi se događa, ali sam bespomočan da... Imam osječaj kao da sam malo izdignut iznad tijela. Oni mi stavljaju neku cjevčicu u penis...
DR.FIORE:Da li su ti objasnili zašto to čine?
MARK:Rekli su mi da žele napraviti nešto što će mi koristiti...
DR.FIORE:Kakav oblik anestezije su ti dali?
MARK:Nisu mi ništa dali. Jedan je od njih samo spustio ruku na moje čelo. Nježno me je dodirnuo i ja sam zaspao.
DR.FIORE:Što si dalje osječao?
MARK:Kao kada liječnik pritišče vaš stomak pokušavajući da otkrije čir ili nešto slično... Sada vidim sebe s visine. Alieni su poredani oko mog tijela i nešto rade oko mojih testisa. Mislim da provjeravaju cjevčicu. Sada su je izvukli, i to veoma brzo, gotovo neprimjetno.

"LIJEČILI SU MOJ DIJABETES!..."
DR.FIORE:Da li si ih upozorio da te ne povrijede?
MARK:Jesam. Rekao sam im da ne želim da mi ostanu ožiljci...
DR.FIORE:I što se sada događa?
MARKSada pregledaju moje grudi. Samo ih dodiruju. Dodiruju moj vrat i okreću mi glavu s jedne na drugu stranu. Sijeku mi komad kose... (pauza) Sada jedan alien palčevima ili prstima dodiruje moje sljepočnice. Ja se budim.
DR.FIORE:I...?
MARK:Jedan od njih mi pomaže da se podignem sa stola i vodi me do male stolice. Nakon što sam se smjestio, iznad glave mi je stavio okruglu posudu, sličnu haubi. Osječam kako me obuzima toplina i spava mi se. Spavam... Dolazi jedan alien, skida haubu iznad moje glave, stavlja me u ležeći položaj i... BUM...
DR.FIOREšto znači to BUM?
MARK:Ja sam opet u svojoj sobi, u svom krevetu. Ali osječam malu glavobolju.
DR.FIOREŽelim se vratiti na tvoj boravak na brodu, dok su te alieni liječili. Sjeti se kako si se tada osječao. Ako su te izliječili, sjeti se stvari koje su ostavile največi utisak na tebe...
MARK:Kroz lijevu stranu mog stomaka su postavili veliki aparat, koji je odašiljao pulseve, odnosno šok-talase u moju gušteraču. Liječili su moj dijabetes. Aparat me golica dok šalje talase kroz moje tijelo...
DR.FIORE:Kako znaš da su talase slali u tvoju gušteraču?
MARK:Znao sam po tome što se kraj aparata završavao u mojoj gušterači, a ja sam imao dijabetes. Na neki način sam svjestan da me žele izliječiti...
DR.FIORE:Koliko aliena sada ima s tobom?
MARK:Samo jedan.

KAKO IZGLEDAJU ALIENI?
DR.FIORE:Možeš li mi ga opisati?
MARK:Ima ravnu glavu, koja nije zaobljena kao naša. Ima prilično široka ramena i tanak vrat. Ruke su mu mnogo duže nego kod ljudi. Prsti također. Ima samo četiri prsta, a jedan od njih je palac.
DR.FIORE:Kakvo je njegovo lice?
MARK:Ima izbačene obraze, koji odudaraju od ostalog dijela lica. Ima jako mala usta, koja nikako ne otvara. Nos ima samo dvije rupice. Oči su mu slične mačijim, crno-tamnozelene i udubljene su. Glava mu ima oblik jajeta. Ne vidim da ima kosu, ali vidim da ima nekoliko dlaka na glavi, ne mnogo. Nema ni obrve, ali ima veoma male uši koje ne liće našim. U stvari, i to su samo dvije rupe u glavi.
DR.FIORE:Što ti je alien još radio?
MARK:Na meni je isprobao svu svoju medicinsku opremu. Posebnim spravama je izvadio krv iz moje ruke, a zatim je iznad mojih grudi postavio ogromnu ploču. Tom spravom je skenirao moja pluča i srce. Na snimku sam prvi put u životu vidio kako iznutra izgledam. Sve svoje unutarnje organe i kosti
DR.FIORE:Da li te je sve to plašilo?
MARK:Ne. Osječao sam se kao na liječničkom pregledu. Osječao sam i neku bliskost prema alienima, kao da mi se te stvari ne dešavaju prvi put.
DR.FIORE:što ste točno osječali: bliskost ili to da ste imali osječaj kao da vam nije prvi put da vam se to događa?
MARK:Osječao sam bliskost s alienom, i to zato što se on ponašao veoma ljubazno, baš kao prijatelj. Djelovao mi je veoma ljubazno, kao da sam ga već ranije vidio i razgovarao s njim.

DOBRI POZAVAOCI LJUDSKOG TIJELA
DR.FIORE:Kako su alieni bili odjeveni?
MARK:Na sebi nisu imali ništa. Bili su goli do kože, koja im je mijenjala boju, ovisno o svjetlosti u prostoriji. Mijenjala je sve boje, od bijele do crne.
DR.FIORE:Da li su govorili išta o vašem dijabetesu? Da li su vas išta pitali u vezi s bolešču?
MARK:Ne. Oni su već znali da imam dijabetes. Šok-talasi korišteni su za liječenje dijabetesa. To sam osječao. Mislim da je njihova funkcija bila da ožive mrtve dijelove gušterače. Ali u tome nisu uspjeli
DR.FIORE:Dok su ispitivali vaš penis, da li ste imali osječaj da su uzeli uzorak sperme?
MARK:Da. Cjevčica je na kraju imala proširenje. I to je za mene bilo veoma bolno. Mislim da je na tom proširenju bio otvor koji je usisao spermu. Na kraju cjevčice nalazila se i kamera. Oni mora veoma dobro poznaju anatomiju ljudskog tijela i mislim da su ispitivali dio iz kojeg sperma dolazi, zbog čega su je morali isisati. To me je mnogo boljelo, iako sam spavao i u tim trenucima svoje tijelo gledao s visine.

"SVEGA SAM SE SJETIO!..."
DR.FIORE:Kako ste znali da vas boli?
MARK:Ne znam. Sječam se da sam i kasnije prilikom mokrenja osječao bolove...
DR.FIORE:Koliko su puta uzimali vašu spermu?
MARK:Mislim, dva put.
DR.FIORE:Kada je bilo posljednji put?
MARK:Kada sam imao 15 godina.
DR.FIORE:Da li imate još nešto da mi povjerite? Sječate li se još nekih detalja?
MARK:Ne. Ovo je sve.
Nakon što se Mark probudio iz hipnoze, klimnuo je glavom: ”Ne mogu da vjerujem da se to meni dogodilo. Ali svega sam se tako jasno sjetio. I osječaji su bili pravi, plašio sam se kao da mi se sve to ponovo dogada...”
NASTAVLJA SE...

U idućim postovima se vračam drugim temama, a ovo ostavljam za druge "bliske susrete"

~ komentiraj (1) ~ printaj ~ # ~

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

	svibanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31