NEDOREČENOST


između bešike i grobljanskog mira
u vječnom nemiru moj razum počiva
plima ranog jutra s toplinom gejzira
splasne u podne gdje se veče skriva

u stalnom nemiru moj razum počiva
od nestalne zemlje do nestalnog sunca
mrtvim se nađu treperenja živa
u trzaju želja stvarnost često bunca

plima ranog jutra s toplinom gejzira
maštovito šeta u ognju podneva
kad jednom proključa u struji nemira
ko riba na suvom počeće da zijeva.

splasne u podne gdje se veče skriva
pogled ranog jutra u svom raznorođu
i kada shvatim šta se sa mnom zbiva
dođe moje veče jutra tuđa dođu

svijetodstakla

01.04.2007., nedjelja

HAJDE DA NEŠTO ZAPIŠEM I O OVAKVIMA KAO ŠTO SAM JA...




SLOVO O PJESNIKU


nebo stalo u oko oko stalo u Vrijeme
okret u Umu desio se Pjesma iz sna potekla
vihor Riječi zanesen ustao bez porijekla
ako je njiva srce onda je duša sjeme

kaplju zvijezde na čelo čelo gori do zore
ustala na Um tama i prijeti zlom za dana
trenutak u oku propeo se bol u snu nema stana
a Riječ se vječno kruni nadošla kao more

nebu prostrano oko oko ispilo Vrijeme
ako su u snu Riječi rađaj probuđen Govor
skloni koprene s vida uđi zjenom u tjeme

izađi onda s čela raspi se na sve strane
ćud Nebu ovremeni u Govor zasadi lovor
uđi Pjesmom u Svemir da ti porijeklo svane




- 08:02 - Komentari (35) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2007  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Moj blog je izraz želje da svoje slobodno vrijeme popunim svrsishodnim djelovanjem, da se istrgnem iz režiranih i trivijalnih dokolica i da svojoj mašti dam na volju, da pišem kako znam da volim i da volim kako znam da pišem.
PREPUŠTANJE TUPOSTI


Suviše dugo čekam izlječenje
od tuposti mukle u životu tvrdom,
a opet ponekad poželim mučenje
pred nekom u mozgu složenom utvrdom.

Ni um praotaca nije više kletva,
nalazim se skrušen u vakuumu nekom.
Zbunjuje me odveć istorijska sjetva,
ovo vrijeme smijeha rođeno lelekom.

Možda neću smoći jake krvi tijelu
da dovršim sukob sa svojom tjeskobom.
Doka ameba bivam u povijesnom ždrijelu,
već me neke sile vjenčavaju s grobom.

I sam, eto tako, dodvorih se smrti,
uzalud željom izmičem starenju.
Sve se zaokruži uz neki uzdah škrti
i bespomoćno daje raznošenju.

Pred nekom u mozgu složenom utvrdom
ponekad opet poželim mučenje.
Od tuposti mukle u životu tvrdom
suviše dugo čekam izlječenje.

Zagreb- Tuškanac
22. maja 1979. godine

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se