NEDOREČENOST


između bešike i grobljanskog mira
u vječnom nemiru moj razum počiva
plima ranog jutra s toplinom gejzira
splasne u podne gdje se veče skriva

u stalnom nemiru moj razum počiva
od nestalne zemlje do nestalnog sunca
mrtvim se nađu treperenja živa
u trzaju želja stvarnost često bunca

plima ranog jutra s toplinom gejzira
maštovito šeta u ognju podneva
kad jednom proključa u struji nemira
ko riba na suvom počeće da zijeva.

splasne u podne gdje se veče skriva
pogled ranog jutra u svom raznorođu
i kada shvatim šta se sa mnom zbiva
dođe moje veče jutra tuđa dođu

svijetodstakla

30.03.2007., petak

ISKAZ PRED VASELJENOM ZBOG DUGE NEPOTVRĐENOSTI...





LUTANJE KAO VJEČNOST


Nepotvrđen dio Smisla osta čovjek, dašak mali
emfatičnog vriska zvijezda, zanos Božji pred san sveti.
Vraćao se u san drsko, razumijevši da će mrijeti,
eonima tako ište ono što mu nisu dali.

Niotkud je sobom vrijeme mjerio da sebi stigne,
kao da je i snom kažnjen, nidokud će da se traži.
Avetinjski zvijezde trepte, prijete vidu bez kuraži,
iz lobanja što bi htio da se vine i mrak digne.

Spušten osta za san sveti i zakovan iz čela,
vječno će mu tijesno biti i do zvijezda kad odluta.
Eterična staza vazda, od lutanja iskopnjela

mrtve živim pripovijeda, žive mrtvim pridodaje.
Ima tako uvijek nečeg što zaspalom Tvorcu pluta,
robuje u lobanjama, Vječnom stremi iz potaje...





- 08:46 - Komentari (7) - Isprintaj - #

28.03.2007., srijeda

APSOLUTNO IZVJESNO...





SA SPOMENIKA


OVDJE LEŽI MALI BUSEN
LJETNJEG KRIKA PORODILJE.

SVAKOM VIDU BJEŽI
I SVAKOM UVU ĆUTI.

NEOSUNČAN, KOSTUR BIĆE,
KOJI SLUTI PORINUĆE
U ZVJEZDANI PUT RASUTI…





- 08:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #

23.03.2007., petak

KAD JEDNOM ZORA ZAPUCA, SIROTA ZORA BEZ MENE...





ELEGIJA


Kad jednom zora zapuca, sirota zora bez mene...
I gusta jata gavrana...na pusti atar dolete...
Bićeš u tuđem naručju...biljeg još jedne nevjere...
Da humka moja proplače, kad se orosi...

Ja sam ti oči ljubio...u zjenama se gubio...
Kao vlat trave tijelo žeženom vatrom prskalo...
I sav mi život u tebi...na vječan život ličio...
A sve se naglo srušilo, kad me izdade...

I kad mi jednom rekoše da si zaspala...
Na ruci novog dragana, leglu prevare...
Srce je odmah prepuklo...i ne bi lijeka za mene...
I smrt se grohotom smijala...kao mrcina...meni blesavom...

Novi sam atar našao...pa se u njemu dovijam...
Sa vonjem gline memljive...i leglom crvi na srcu...
Dok mlada trava nadamnom...u svađi s vjetrom romori...
Bal crvi urliče...da nikog nemam kod kuće...

Na vrata mandal udari...Dženi, ljubav i ubica...
Našla je ljepšeg, boljeg i vještijeg majmuna...
Ojlenšpigel...lažovčina...jedino mom strahu sličan...
Klela mi se na nikad neće...obećavala...meni blesavom...

Utom padoše snjegovi...na mojoj humki slažu se...
I ne bi žive dušice...da stavi buket ružice...
Spremna je Ona varati...u Beču valcer plestati...
A maskenbal sam platio... sobom blesavim...





- 09:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #

16.03.2007., petak

NEKA MOJE OKO ISTUMARA AMOROVOJ STRIJELI KROZ BEZDANE...




PRIZNANJE


Zanijela me u talase rijeke
opojnih i vrelih osjećanja.
Ranila mi srčane odjeke,
krala uzdah, lomila sjećanja.

Imao sam snage da je gledam
od rađanja dana do večeri.
Da sam moćan da je nikom ne dam
volio bih, ali vrijeme mjeri

loman korak i umorne oči.
Ako imam anđela čuvara,
doći će mi, biti od pomoći.

Ako nemam, neka vrijeme stane.
Neka moje oko istumara
Amorovoj strijeli kroz bezdane.




- 08:07 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Moj blog je izraz želje da svoje slobodno vrijeme popunim svrsishodnim djelovanjem, da se istrgnem iz režiranih i trivijalnih dokolica i da svojoj mašti dam na volju, da pišem kako znam da volim i da volim kako znam da pišem.
PREPUŠTANJE TUPOSTI


Suviše dugo čekam izlječenje
od tuposti mukle u životu tvrdom,
a opet ponekad poželim mučenje
pred nekom u mozgu složenom utvrdom.

Ni um praotaca nije više kletva,
nalazim se skrušen u vakuumu nekom.
Zbunjuje me odveć istorijska sjetva,
ovo vrijeme smijeha rođeno lelekom.

Možda neću smoći jake krvi tijelu
da dovršim sukob sa svojom tjeskobom.
Doka ameba bivam u povijesnom ždrijelu,
već me neke sile vjenčavaju s grobom.

I sam, eto tako, dodvorih se smrti,
uzalud željom izmičem starenju.
Sve se zaokruži uz neki uzdah škrti
i bespomoćno daje raznošenju.

Pred nekom u mozgu složenom utvrdom
ponekad opet poželim mučenje.
Od tuposti mukle u životu tvrdom
suviše dugo čekam izlječenje.

Zagreb- Tuškanac
22. maja 1979. godine

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se