svijetodstakla
30.03.2007., petak
ISKAZ PRED VASELJENOM ZBOG DUGE NEPOTVRĐENOSTI...
|
LUTANJE KAO VJEČNOST Nepotvrđen dio Smisla osta čovjek, dašak mali emfatičnog vriska zvijezda, zanos Božji pred san sveti. Vraćao se u san drsko, razumijevši da će mrijeti, eonima tako ište ono što mu nisu dali. Niotkud je sobom vrijeme mjerio da sebi stigne, kao da je i snom kažnjen, nidokud će da se traži. Avetinjski zvijezde trepte, prijete vidu bez kuraži, iz lobanja što bi htio da se vine i mrak digne. Spušten osta za san sveti i zakovan iz čela, vječno će mu tijesno biti i do zvijezda kad odluta. Eterična staza vazda, od lutanja iskopnjela mrtve živim pripovijeda, žive mrtvim pridodaje. Ima tako uvijek nečeg što zaspalom Tvorcu pluta, robuje u lobanjama, Vječnom stremi iz potaje... |
- 08:46 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Moj blog je izraz želje da svoje slobodno vrijeme popunim svrsishodnim djelovanjem, da se istrgnem iz režiranih i trivijalnih dokolica i da svojoj mašti dam na volju, da pišem kako znam da volim i da volim kako znam da pišem.
PREPUŠTANJE TUPOSTI
Suviše dugo čekam izlječenje od tuposti mukle u životu tvrdom, a opet ponekad poželim mučenje pred nekom u mozgu složenom utvrdom. Ni um praotaca nije više kletva, nalazim se skrušen u vakuumu nekom. Zbunjuje me odveć istorijska sjetva, ovo vrijeme smijeha rođeno lelekom. Možda neću smoći jake krvi tijelu da dovršim sukob sa svojom tjeskobom. Doka ameba bivam u povijesnom ždrijelu, već me neke sile vjenčavaju s grobom. I sam, eto tako, dodvorih se smrti, uzalud željom izmičem starenju. Sve se zaokruži uz neki uzdah škrti i bespomoćno daje raznošenju. Pred nekom u mozgu složenom utvrdom ponekad opet poželim mučenje. Od tuposti mukle u životu tvrdom suviše dugo čekam izlječenje. Zagreb- Tuškanac 22. maja 1979. godine |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||