svijetodstakla
27.02.2007., utorak
TEŠKE MISLI (V) ....I NE MOGU VIŠE...ŽAO MI JE...
|
KVARAN MELEM I dugo te nešto nije bilo, razbila se slika onog Hrama O kome sam sanjao zbog tebe kao da je ljubav na oltaru, Posvećena, beskrajna i čila, pitak nektar skriven u bunaru, Iskopanom za sunovrat voljan. Melem sebe traži u ranama, Na drugim se mjestima iskvari i nalazi druga u otrovu. Uzalud je što sam razumio znak prevare u tvojim očima, Lutam svjestan svojih nebuloza kao pramen posvećenog dima. Nisam zrno roda samosvojnog kada ljubav tražim u korovu. Sve je jasno, a ja bespomoćan, presamićen, naboran i uklet Kao suvi hrast u pustom kraju, raspolućen udarima groma. Nema kletve koju reći mogu, a da pritom pomislim na uzlet. Prevaren sam ustrojstvima mnogim, leden let je u letu kometa, Moja slika spokojstva je prsla, trajna slika sanjana oboma, Na kojoj sam zakleo se Umu, umujući da je slika sveta. |
- 12:47 - Komentari (13) - Isprintaj - #
25.02.2007., nedjelja
TEŠKE MISLI (IV)
|
RANJENA SLIKA I dugo te nešto nije bilo, razbila se slika onog Hrama O kome sam sanjao zbog tebe kao da je ljubav na oltaru, Posvećena, beskrajna i čila, pitak nektar skriven u bunaru, Iskopanom za sunovrat voljan. Melem sebe traži u ranama, Na drugim se mjestima iskvari i nalazi druga u otrovu. Uzalud je što sam razumio znak prevare u tvojim očima, Lutam svjestan svojih nebuloza kao pramen posvećenog dima. Nisam zrno roda samosvojnog kada ljubav tražim u korovu. Sve je jasno, a ja bespomoćan, presamićen, naboran i uklet Kao suvi hrast u pustom kraju, raspolućen udarima groma. Nema kletve koju reći mogu, a da pritom pomislim na uzlet. Prevaren sam ustrojstvima mnogim, leden let je u letu kometa, Moja slika spokojstva je prsla, trajna slika sanjana oboma, Na kojoj sam zakleo se Umu, umujući da je slika sveta. |
- 02:17 - Komentari (13) - Isprintaj - #
22.02.2007., četvrtak
TEŠKE MISLI (III)
|
PREVARA Tu gdje bismo iznići će trnje, da odmore pauci i svici, Nasukani na dno besvjesnosti; srećni onim danom kojim jesu Svojom mrežom bili muvolovci, hladnim svjetlom na ljubavnom plesu, Ne znajući ko je Sizif bio ni na vrhu, ni na nizbrdici. Za nas dvoje svjesne mjere važe, tražimo se vještim obmanama, Pripašćemo možda jedno drugom po onome što u sebi nismo. Moć nevjere vjerom prikrivamo, zadovoljni sobom jer ne bismo Nevinošću bez pojasa svoji; odgajani u svetim tajnama Lažemo se u ime kanona i praštamo od zvona do zvona. Oblik naš je grudva licemjerna, kršten zaklon suštine prevara, Gdje se Riječ Djelom ne pričesti i ne spasi sebe od progona. Razumjeh se usred straha od sna, ogledalo blijedi lik prelama, Mjerim svoje zjene uplašene, prepoznah te u stadu utvara. I dugo te nešto nije bilo, razbila se slika onog Hrama... |
- 06:30 - Komentari (11) - Isprintaj - #
19.02.2007., ponedjeljak
TEŠKE MISLI (II)
|
VRIJEME PAUČINE Raspuklo se Nebo u oblake, Sunce protiv tvoga oka zrije, Iza čela svjetlost razgara se u nepoznat izvor za lutanje. Ko zna ko se u vatrenom grotlu još komeša pred dugo ćutanje I kome će ako tebi neće usred zjena udomiti zmije? I šta imaš što je iza kosti tvoje glave meteor nastanjen? Sve što misli po kazni je došlo do posjeda pulseva od Sunca, A i ono, nekom ukradeno, samo ne zna zašto svjetlom bunca Lutajući po Kumovoj Slami kao pacov u oboru ranjen. Sve što imaš od Sunca u glavi samo kroz dva oka isijava Prigušenom dugom u oblaku uzavrele misli pritajene. Procjeđuješ kroz zjene u javu mršav dio Vječnosti što spava U lobanji kao u zatvoru, kako liči slici i prilici Onog što je Vječnost ukotvio iza svoje svemoguće sjene. Tu gdje bismo, iznići će trnje, da odmore pauci i svici... |
- 08:49 - Komentari (7) - Isprintaj - #
15.02.2007., četvrtak
TEŠKE MISLI (I)
|
CRVOTOČINA Apostoli Zemlju napustili, Bogu mome sad vrijeme nije, ikad li će ili nikad li će odgovori sustići pitanja... Nemoj malom moždanom čiodom da ubadaš u zvjezdana stanja, ako su se neimari skrili, šta će tebi lenta čardaklije? Rasut li je ili zgusnut li je, raspojasan ili nepodesan, čemu crvu u grobu to znanje ako mu je groblje u baštini? I sahranjen dobro je nahranjen, što bi bio izazov sudbini, kad je satkan kako da glavinja i tjelesan, a i bestjelesan. Svaka travka udiše izdisaj, kao iskra traje da dotraje, razlika je samo u gustini izdisaja iskri za bujanje. Što je veća, to će jače pući i obličje dati u titraje. Posred sebe posjed izvan sebe, u sebi se ostvarilo nije, sve što misli pronosi sudbinu samca ovna spletenog u granje. Raspuklo se Nebo u oblake, Sunce protiv tvoga oka zrije. |
- 23:10 - Komentari (8) - Isprintaj - #
14.02.2007., srijeda
ZOVI ME KAD HOĆEŠ - SAV SAM TEBI PREDAN...
|
ŽENA IZ SNOVA Stremiš li u ljubav noćas, nesputana, Raspuštene kose, razigranih zjena, Cjelovitim bićem i sva razuzdana, Evo, već te čekam – ti si ona Žena Sanjana već dugo, u žudnju utkana. Astralna si sjetva, u krvotoku si. Budi trajno vrenje nekih novih dana I k'o vječnu vatru u sebi me nosi. Hvataj sav moj oganj, uroni mi u san, Utkaj se u zjenu, budi svemoć njena. Zovi me kad hoćeš – sav sam tebi predan, Osunčan ljepotom, srastao sa tobom, Voljen sam i volim, budi Vječna Žena Erosu u meni – ravnaj mojim dobom. |
- 08:43 - Komentari (5) - Isprintaj - #
10.02.2007., subota
DA VAM SE BAR OVAKO JAVIM, JER SE OSJEĆAM DUŽNIM...
|
DRAGI MOJI, TEŠKO SAM BOLESTAN I NE MOGU NORMALNO DA IZVRŠAVAM SVOJE OBAVAZE NA BLOGU. VIDIM DA SE JAVLJATE I DA ME NISTE ZABORAVILI. OD SRCA VAM HVALA. U NEMOGUCNOSTI DA SE POJEDINAČNO SVIMA JAVIM ONAKO KAKO SAM TO DOSAD ČINIO, ČINIM TO OVAKO. SVIMA SE ZAHVALJUJEM NA POSJETI, LIJEPIM KOMENTARIMA, BRIZI ZA MOJE ZDRAVLJE I UOPŠTE NA LJUDSKOM ODNOSU KOJI ME JE OBAVEZAO DA BAR NAKRATKO NAPUSTIM BOLESNICKU POSTELJU I UPUTIM VAM BAR NEKOLIKO RIJEČI. SRDAČNO VAS POZDRAVLJAM. SVIJETODSTAKLA. |
- 20:04 - Komentari (6) - Isprintaj - #
04.02.2007., nedjelja
SVE SE KREĆE, SVE SE MIJENJA - A MENI IZGLEDA KAO DA STOJI...
|
OBMANA Nadgledao sam zvijezde Uveče, kad se gnijezde Nebu na grudima. Tražio onu krilatu Što sluti nekom prevratu U svjetovima. Ne ukaza se krilata, A vasiona bajata U zoru uranja. Zalud sam zjene rasuo, Pa uz Veneru usnuo Pred dan što izranja Nalik na onaj od juče. Saznah kako san jauče, Vezan za star etar. Kao bič je jutro puklo I sve poznato me tuklo, K'o bolestan vjetar... |
- 16:01 - Komentari (14) - Isprintaj - #
02.02.2007., petak
NEKOME KOGA MNOGO VOLIM...
|
LUKA MOJIH SNOVA Utkala se u me kao nit bez kraja, Svilena i čvrsta, putokaz do duge. Ako igdje ima kutak bez jecaja, Naći ću ga za nju – da preteknem druge... Da mi u san siđe...kao Kleopatra, Iskričavim okom, dušom nebesnicom... A potom da žari ona prva vatra, Nalik prometejskoj – njenom trepavicom. Ako ne izgorim, biću Orfej novi, Da joj pjesmom skidam cvjetove bagrema. Oboženi noćas svi su moji snovi, Šapuće mi srce, nikad tako skladno Lepršavost nada, kao da se sprema Astralnim stazama do nje – iznenadno... |
- 11:38 - Komentari (9) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Moj blog je izraz želje da svoje slobodno vrijeme popunim svrsishodnim djelovanjem, da se istrgnem iz režiranih i trivijalnih dokolica i da svojoj mašti dam na volju, da pišem kako znam da volim i da volim kako znam da pišem.
PREPUŠTANJE TUPOSTI
Suviše dugo čekam izlječenje od tuposti mukle u životu tvrdom, a opet ponekad poželim mučenje pred nekom u mozgu složenom utvrdom. Ni um praotaca nije više kletva, nalazim se skrušen u vakuumu nekom. Zbunjuje me odveć istorijska sjetva, ovo vrijeme smijeha rođeno lelekom. Možda neću smoći jake krvi tijelu da dovršim sukob sa svojom tjeskobom. Doka ameba bivam u povijesnom ždrijelu, već me neke sile vjenčavaju s grobom. I sam, eto tako, dodvorih se smrti, uzalud željom izmičem starenju. Sve se zaokruži uz neki uzdah škrti i bespomoćno daje raznošenju. Pred nekom u mozgu složenom utvrdom ponekad opet poželim mučenje. Od tuposti mukle u životu tvrdom suviše dugo čekam izlječenje. Zagreb- Tuškanac 22. maja 1979. godine |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||