NEDOREČENOST


između bešike i grobljanskog mira
u vječnom nemiru moj razum počiva
plima ranog jutra s toplinom gejzira
splasne u podne gdje se veče skriva

u stalnom nemiru moj razum počiva
od nestalne zemlje do nestalnog sunca
mrtvim se nađu treperenja živa
u trzaju želja stvarnost često bunca

plima ranog jutra s toplinom gejzira
maštovito šeta u ognju podneva
kad jednom proključa u struji nemira
ko riba na suvom počeće da zijeva.

splasne u podne gdje se veče skriva
pogled ranog jutra u svom raznorođu
i kada shvatim šta se sa mnom zbiva
dođe moje veče jutra tuđa dođu

svijetodstakla

27.02.2007., utorak

TEŠKE MISLI (V) ....I NE MOGU VIŠE...ŽAO MI JE...





KVARAN MELEM


I dugo te nešto nije bilo, razbila se slika onog Hrama
O kome sam sanjao zbog tebe kao da je ljubav na oltaru,
Posvećena, beskrajna i čila, pitak nektar skriven u bunaru,
Iskopanom za sunovrat voljan. Melem sebe traži u ranama,

Na drugim se mjestima iskvari i nalazi druga u otrovu.
Uzalud je što sam razumio znak prevare u tvojim očima,
Lutam svjestan svojih nebuloza kao pramen posvećenog dima.
Nisam zrno roda samosvojnog kada ljubav tražim u korovu.

Sve je jasno, a ja bespomoćan, presamićen, naboran i uklet
Kao suvi hrast u pustom kraju, raspolućen udarima groma.
Nema kletve koju reći mogu, a da pritom pomislim na uzlet.

Prevaren sam ustrojstvima mnogim, leden let je u letu kometa,
Moja slika spokojstva je prsla, trajna slika sanjana oboma,
Na kojoj sam zakleo se Umu, umujući da je slika sveta.





- 12:47 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Moj blog je izraz želje da svoje slobodno vrijeme popunim svrsishodnim djelovanjem, da se istrgnem iz režiranih i trivijalnih dokolica i da svojoj mašti dam na volju, da pišem kako znam da volim i da volim kako znam da pišem.
PREPUŠTANJE TUPOSTI


Suviše dugo čekam izlječenje
od tuposti mukle u životu tvrdom,
a opet ponekad poželim mučenje
pred nekom u mozgu složenom utvrdom.

Ni um praotaca nije više kletva,
nalazim se skrušen u vakuumu nekom.
Zbunjuje me odveć istorijska sjetva,
ovo vrijeme smijeha rođeno lelekom.

Možda neću smoći jake krvi tijelu
da dovršim sukob sa svojom tjeskobom.
Doka ameba bivam u povijesnom ždrijelu,
već me neke sile vjenčavaju s grobom.

I sam, eto tako, dodvorih se smrti,
uzalud željom izmičem starenju.
Sve se zaokruži uz neki uzdah škrti
i bespomoćno daje raznošenju.

Pred nekom u mozgu složenom utvrdom
ponekad opet poželim mučenje.
Od tuposti mukle u životu tvrdom
suviše dugo čekam izlječenje.

Zagreb- Tuškanac
22. maja 1979. godine

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se