svijetodstakla
22.02.2007., četvrtak
TEŠKE MISLI (III)
|
PREVARA Tu gdje bismo iznići će trnje, da odmore pauci i svici, Nasukani na dno besvjesnosti; srećni onim danom kojim jesu Svojom mrežom bili muvolovci, hladnim svjetlom na ljubavnom plesu, Ne znajući ko je Sizif bio ni na vrhu, ni na nizbrdici. Za nas dvoje svjesne mjere važe, tražimo se vještim obmanama, Pripašćemo možda jedno drugom po onome što u sebi nismo. Moć nevjere vjerom prikrivamo, zadovoljni sobom jer ne bismo Nevinošću bez pojasa svoji; odgajani u svetim tajnama Lažemo se u ime kanona i praštamo od zvona do zvona. Oblik naš je grudva licemjerna, kršten zaklon suštine prevara, Gdje se Riječ Djelom ne pričesti i ne spasi sebe od progona. Razumjeh se usred straha od sna, ogledalo blijedi lik prelama, Mjerim svoje zjene uplašene, prepoznah te u stadu utvara. I dugo te nešto nije bilo, razbila se slika onog Hrama... |
- 06:30 - Komentari (11) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Moj blog je izraz želje da svoje slobodno vrijeme popunim svrsishodnim djelovanjem, da se istrgnem iz režiranih i trivijalnih dokolica i da svojoj mašti dam na volju, da pišem kako znam da volim i da volim kako znam da pišem.
PREPUŠTANJE TUPOSTI
Suviše dugo čekam izlječenje od tuposti mukle u životu tvrdom, a opet ponekad poželim mučenje pred nekom u mozgu složenom utvrdom. Ni um praotaca nije više kletva, nalazim se skrušen u vakuumu nekom. Zbunjuje me odveć istorijska sjetva, ovo vrijeme smijeha rođeno lelekom. Možda neću smoći jake krvi tijelu da dovršim sukob sa svojom tjeskobom. Doka ameba bivam u povijesnom ždrijelu, već me neke sile vjenčavaju s grobom. I sam, eto tako, dodvorih se smrti, uzalud željom izmičem starenju. Sve se zaokruži uz neki uzdah škrti i bespomoćno daje raznošenju. Pred nekom u mozgu složenom utvrdom ponekad opet poželim mučenje. Od tuposti mukle u životu tvrdom suviše dugo čekam izlječenje. Zagreb- Tuškanac 22. maja 1979. godine |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||