NEDOREČENOST


između bešike i grobljanskog mira
u vječnom nemiru moj razum počiva
plima ranog jutra s toplinom gejzira
splasne u podne gdje se veče skriva

u stalnom nemiru moj razum počiva
od nestalne zemlje do nestalnog sunca
mrtvim se nađu treperenja živa
u trzaju želja stvarnost često bunca

plima ranog jutra s toplinom gejzira
maštovito šeta u ognju podneva
kad jednom proključa u struji nemira
ko riba na suvom počeće da zijeva.

splasne u podne gdje se veče skriva
pogled ranog jutra u svom raznorođu
i kada shvatim šta se sa mnom zbiva
dođe moje veče jutra tuđa dođu

svijetodstakla

14.02.2007., srijeda

ZOVI ME KAD HOĆEŠ - SAV SAM TEBI PREDAN...





ŽENA IZ SNOVA

Stremiš li u ljubav noćas, nesputana,
Raspuštene kose, razigranih zjena,
Cjelovitim bićem i sva razuzdana,
Evo, već te čekam – ti si ona Žena

Sanjana već dugo, u žudnju utkana.
Astralna si sjetva, u krvotoku si.
Budi trajno vrenje nekih novih dana
I k'o vječnu vatru u sebi me nosi.

Hvataj sav moj oganj, uroni mi u san,
Utkaj se u zjenu, budi svemoć njena.
Zovi me kad hoćeš – sav sam tebi predan,

Osunčan ljepotom, srastao sa tobom,
Voljen sam i volim, budi Vječna Žena
Erosu u meni – ravnaj mojim dobom.




- 08:43 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Moj blog je izraz želje da svoje slobodno vrijeme popunim svrsishodnim djelovanjem, da se istrgnem iz režiranih i trivijalnih dokolica i da svojoj mašti dam na volju, da pišem kako znam da volim i da volim kako znam da pišem.
PREPUŠTANJE TUPOSTI


Suviše dugo čekam izlječenje
od tuposti mukle u životu tvrdom,
a opet ponekad poželim mučenje
pred nekom u mozgu složenom utvrdom.

Ni um praotaca nije više kletva,
nalazim se skrušen u vakuumu nekom.
Zbunjuje me odveć istorijska sjetva,
ovo vrijeme smijeha rođeno lelekom.

Možda neću smoći jake krvi tijelu
da dovršim sukob sa svojom tjeskobom.
Doka ameba bivam u povijesnom ždrijelu,
već me neke sile vjenčavaju s grobom.

I sam, eto tako, dodvorih se smrti,
uzalud željom izmičem starenju.
Sve se zaokruži uz neki uzdah škrti
i bespomoćno daje raznošenju.

Pred nekom u mozgu složenom utvrdom
ponekad opet poželim mučenje.
Od tuposti mukle u životu tvrdom
suviše dugo čekam izlječenje.

Zagreb- Tuškanac
22. maja 1979. godine