NEDOREČENOST


između bešike i grobljanskog mira
u vječnom nemiru moj razum počiva
plima ranog jutra s toplinom gejzira
splasne u podne gdje se veče skriva

u stalnom nemiru moj razum počiva
od nestalne zemlje do nestalnog sunca
mrtvim se nađu treperenja živa
u trzaju želja stvarnost često bunca

plima ranog jutra s toplinom gejzira
maštovito šeta u ognju podneva
kad jednom proključa u struji nemira
ko riba na suvom počeće da zijeva.

splasne u podne gdje se veče skriva
pogled ranog jutra u svom raznorođu
i kada shvatim šta se sa mnom zbiva
dođe moje veče jutra tuđa dođu

svijetodstakla

04.02.2007., nedjelja

SVE SE KREĆE, SVE SE MIJENJA - A MENI IZGLEDA KAO DA STOJI...




OBMANA

Nadgledao sam zvijezde
Uveče, kad se gnijezde
Nebu na grudima.

Tražio onu krilatu
Što sluti nekom prevratu
U svjetovima.

Ne ukaza se krilata,
A vasiona bajata
U zoru uranja.

Zalud sam zjene rasuo,
Pa uz Veneru usnuo
Pred dan što izranja

Nalik na onaj od juče.
Saznah kako san jauče,
Vezan za star etar.

Kao bič je jutro puklo
I sve poznato me tuklo,
K'o bolestan vjetar...



- 16:01 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Moj blog je izraz želje da svoje slobodno vrijeme popunim svrsishodnim djelovanjem, da se istrgnem iz režiranih i trivijalnih dokolica i da svojoj mašti dam na volju, da pišem kako znam da volim i da volim kako znam da pišem.
PREPUŠTANJE TUPOSTI


Suviše dugo čekam izlječenje
od tuposti mukle u životu tvrdom,
a opet ponekad poželim mučenje
pred nekom u mozgu složenom utvrdom.

Ni um praotaca nije više kletva,
nalazim se skrušen u vakuumu nekom.
Zbunjuje me odveć istorijska sjetva,
ovo vrijeme smijeha rođeno lelekom.

Možda neću smoći jake krvi tijelu
da dovršim sukob sa svojom tjeskobom.
Doka ameba bivam u povijesnom ždrijelu,
već me neke sile vjenčavaju s grobom.

I sam, eto tako, dodvorih se smrti,
uzalud željom izmičem starenju.
Sve se zaokruži uz neki uzdah škrti
i bespomoćno daje raznošenju.

Pred nekom u mozgu složenom utvrdom
ponekad opet poželim mučenje.
Od tuposti mukle u životu tvrdom
suviše dugo čekam izlječenje.

Zagreb- Tuškanac
22. maja 1979. godine