svijetodstakla
31.01.2007., srijeda
NI MJESTO, NI VRIJEME, NI ŽELJA – NIŠTA NE POMAŽE MOM SNU
|
UTOPIJA rasipam latice cvjetne i rime ponekad sjetne stazama njenim u mojoj glavi crtanim srčanom tučom čuvanim i okom zelenim okom od nesna podbulim budan da je zagrlim i kad je nema daljine kad je ne daju i magle kad je sklanjaju iza golema i atara i vremena od mog grba i imena iza bedema a htio bih da joj grudi usred ognja i usred studi gole milujem i da joj bijela bedra čežnjom napeta i jedra sobom razdvojim da novi svijet porodi da vječni kosmos zavodi zjenom ljubljenom u svoje mreže pletene za svagda splete i mene sebi u slavu ne dade tako sudbina iz srca živa pustinja seli u glavu |
- 09:09 - Komentari (11) - Isprintaj - #
29.01.2007., ponedjeljak
JEST, JEST...ALEA IACTA EST...
|
RUBIKON Valja prijeći. Talas mutan i podivljao prebroditi. Ili potonuti. A ni u jednom djeliću mene Nema više snage za podvige. Čak ne znam na kojoj obali stojim. Lijevoj ili desnoj? Gdje je izvor, a gdje ušće ovog mog cezarozova? Zašto je tako gusta magla na drugoj obali? Čeka li me neko tamo? Možda se prva ljubav moja obukla u maglu I nada se da tu jesenju togu očima svučem kao rukama haljinu nekad. A moje oči sada samo suze Za ljubav posljednju I dah koji me napustio nije. Alea iacta est! Dovraga sa tim kockama kad kockar Nikad nisam bio. Idem da isplivam ili potonem. Ovaj se Rubikon samo mene tiče. Da uhvatim onu maglu na drugoj strani Ili dno ovoj divljoj vodi Što se sa krvlju mojom pomiješala I grgolji kao da joj je hropac rođeni brat Odnekud. A prva moja ljubav iza magle Neka pruži ruku Do polovine puta ovog neizvjesnog plutanja. Ako joj bijele prste dohvatim, Možda će joj magla i sa lica otići. Ako ne, moj će Rubikom Ostati neprijeđen i divlji. A posljednja će ljubav moja pognute glave Uzalud Cezara svoga čekati. Taj nije kao onaj što je Rubikon davno prešao. A i ovaj Rubikon nije onaj, ni Modra Rijeka Dizdareva. Ovaj je linija između biti ili ne biti Samo jednog sićušnog stvora, Iza koga i ispred koga Nikakvih legija nema. |
- 09:35 - Komentari (15) - Isprintaj - #
27.01.2007., subota
NARICANJE NAD ŽIVOTOM
|
JADOVANJE Nema znaka od konaka Mojoj sreći: gde pobeći, Od navale, do uvale Nekog mira sred nemira? Sve je tmasto, zakučasto, Nahereno, zlovremeno... Kataklizme zle harizme Za vrat dišu i kidišu... Verovati da će stati Ova plima vražjeg dima Pred zenama, u senama? Neka piše – nikad više... Bolest vija – Istorija, Sva je zmija, krvopija... Ni oprezna, a ni trezna, Preporozna da se dozna... Tražim uvir u večan mir, U grobiše – San Izbište. Tamo ću se, sklupčan u se, Kako umem da razumem... |
- 15:17 - Komentari (10) - Isprintaj - #
25.01.2007., četvrtak
NA RASKRŠĆU...
|
Iluzija San kao put otvorio se i meni nevoljniku. Bez strahova se krećem predjelom modrim do svesna svog. Zov glasova neporočnosti odasvud, srcozvučan, odbacuje buđenje kao mogućnost vraćanja dnu. |
- 15:02 - Komentari (12) - Isprintaj - #
23.01.2007., utorak
MNOGA TRAGANJA, POGREŠNI ISHODI...
|
GDJE LI JE ONA? Za sve nas živuće na zemaljskom šaru Postoji rođena druga polovina. Treba je pronaći da je u košmaru Zgomilanog sveta ne proguta tmina... Postoji rođena, tačno određena, A kako je naći, kojoj strani sveta Usmeriti oči – gde li je ta žena? Moje vreme kratko, a prostor ometa... Jesu li Havaji ili blisko selo Postojbina njena – to se nikad ne zna. Zato izbor mnogi skonča neveselo, U takvom traganju glava nikad trezna... I bez vina puna pijane pameti, Traga i probire – izabere krivo... Kad porešna ptica pogrešnoj doleti, Pate one prave. Ko li ih je skriv'o Iza sedam gora, preko sedam mora? Kome li su bile oštar trn u oku, Da ne nađu puta do suđenog stvora? Trajno su dobile u srcu žaoku... I tako se život u lutanju klati, Tumaranje dugo obaveze stvori: Ljubav je na Nebu i to treba znati, Na Zemlji su samo konačni izbori... A pogrešni što su, to je druga priča, Možda je to kazna Neba zbog grehota? U kom li je pravcu draga od Griniča, Nikad sazn'o nisam, a smrt me već mota... |
- 13:38 - Komentari (7) - Isprintaj - #
21.01.2007., nedjelja
OBOGOTVORENJE JEDNE ZALJUBLJENOSTI
|
HIMNA Ono što je uskraćeno Ostalome svijetu, Izvlačiti iz mog uma Jedino može Ona. Pogled Njen u vrelo čelo Moje je treće oko. Njime razgledam sve ono Što se bez Nje ne vidi. Zabran ustreptalih misli Zbog Nje jedino čuvam, Samo Njoj u dalek svijet Mogu još da polete... Samo Njoj šaljem poljubac Bolom neoskrnavljen. Samo se takvim cjelovom Njena ustašca ljube. Samo Ona mudro može Da prorekne budućnost Svakog moga vjerovanja I da ga oblikuje. Samo su Njene zjenice Vrela munja za tamu Kada oko moje glave Zlu igru započinje. Samo na Njoj ja sve ljubim, Ne odustajem ni tren Da se u Njoj usavršen Do kraja, razmnožavam... |
- 08:46 - Komentari (8) - Isprintaj - #
20.01.2007., subota
ŽAO MI JE AKO SAM BRZOPLETO IZGOVORIO GRUBE RIJEČI..
|
...ali, dva dana nisam mogao do svog bloga, nikako. Prirodno je da sam pomislio da je izbrisan. Jer, sve sam mogao, napisati post, pogledati postove i slično, ali na blog - nikako. Kad god sam to pokušao, pisalo je .Mozila Firefox...izvinjavam se ako sam nekoga nehotice uvrijedio, ali bio sam zapanjen i ljut. |
- 17:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #
MNOGO JE NEUČTIVO I BEZRAZLOŽNO...
|
Voljom nekog moćnika, zavidnika ili rasiste moj blog više ne postoji. Ne bih raspravljao o tome. neka onom ko je to učinio služi na čast. Možda je nužno da i cinici ponekad budu nečim zadovoljni, jer su u biti nedovršeni ljudi... |
- 13:41 - Komentari (2) - Isprintaj - #
18.01.2007., četvrtak
RANI RADOVI – OVO NIKAD I NIGDJE NIJE OBJAVLJENO...V
|
KASNO POKAJANJE Volio sam tajne svoje na obalama sjaja, Dok su plave ruže cvale na suzama ljeta. Kapale su vedre misli u stegu zagrljaja, Cvjetali su modri snovi, moja ljubav sveta... Harao sam pogledima sočni plod mladosti, Grijeh je htio krasti čežnju i nemire tvoje, Dati jednu dugu sreću, da se njome gosti Pohlepa i oblak sivi – nestrpljenje moje. Kako kasno sudba zvoni, kasno greške traži, Rano tuga alkom kuca na istrula vrata, Kasno stižu zvuci pjesme, rano stižu laži U gnijezda grabljivica avetinjskog jata... Ti si mrtva...Tako srce u snovima jeca, Proklet bio čas rastanka na prašnim stazama. U sjenkama obećanja, gdje mi duša kleca, Nestadoše krici tvoji u golim granama. Tražiću te...Tako duša šapće istinama, Ali kasno pjesma laka u zagrljaj dođe. Balada je sunce moje i duboka jama, Kiše spiru tajne naše, ljeto brzo prođe... Šamac, 22. decembra 1966. godine |
- 08:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #
14.01.2007., nedjelja
JEDNA DJEČAČKA PJESMA OD PRIJE 40 GODINA
|
SRCE U MAGLI Na obali plača rascvjetali snovi Venu kao pogled na stazama tvojim, Bistri izvor suza u očima mojim Mute krici srca i mračni bolovi. Izmaglica siva u jecaju mraka Krije davne tajne kao mjesec blijede. Iskidana zraka plete vlasi sijede Oko sudbine podignutih šaka. Uzdrhtale noći u snovima žive, Uplakane riječi u suzama teku, U samrtnom grču zrake ljubav peku, Lomača bez sjaja guta snove sive. Ranjene su noći, vezani uzdasi, Beskrvna rana u grudima stenje. Na stiješnjenom srcu ledi se kamenje, Pomućena zjena aveti ukrasi. Plač uzdaha gorkih, avetinjske riječi Moja su pjesma, moja su balada. Na stazi srca osjećaj propada, Glas ljubavi moje u ranama ječi. A ljubav bez sjaja na lomači gori, U rijeci pogleda zaplovi sudbina. Pred očima suznim zadrhta daljina, Snove tužne siva magla zbori. 3. maja 1966. godine |
- 22:33 - Komentari (7) - Isprintaj - #
11.01.2007., četvrtak
DVIJE PJESME SA HAIKU STROFAMA...
|
RASPEĆE Bože, ima li dna za moja stopala? Merim li večno? Tebi mnogi žure, a bezdan sve veći. Oslonci škripe. Hoću da odmorim na krstu prikovan. Dalje ne mogu. SUMRAK PROROKA Zemlja ne drži na hrbatu svome mora dobroćudna. Nijedno više nije Mojsijevo, a valja izaći. Mojsije spava u grobu bez znaka, dok mene zla traju. |
- 17:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #
08.01.2007., ponedjeljak
MOŽDA JE JERETIČKI, A MOŽDA I NIJE...
|
SUDNJI DAN Mislila ga istorija, strahovali ljudi i tome danu kao bogu prinosili žrtve. Zalud neka umovanja i cvjetni peludi sa omamom zgusnutom. Mnogi sebe mrtve već vide u njemu. On stoljećima sviće vrelom htjenju pakla i luciferanstva. On je vazda sudnji i takav dugo biće dok traju mijene mističnog pijanstva. Mada je u venama od majčinog mlijeka i da se u našoj krvi nastanio tmurno, pridasmo mu nebesku kob od pravijeka. Kud zdrav razum sami napuštamo žurno, kad o njemu šapati uz zvijezde počnu. Zovnemo neku jezu da zasjedne u kosi, a potom njome oštrimo kamu krvoločnu. Svako dan sudnji u svojoj glavi nosi... |
- 14:39 - Komentari (7) - Isprintaj - #
04.01.2007., četvrtak
BUDNO JE U MENI NOVO VJEROVANJE...
|
MARLEN Vajam sebi taj lik iz magle i snova, Hoću lijep da je, osunčan i skladan. Činim njime Nebu poklon iznenadan, Da obožen stane u titraj vjetrova. I da tako titrav vjetri Vasionu, Već mračnu od zala, tešku samoj sebi. Nikad drugom nikom Marlen dao ne bi Do Svemiru bolnom – novom Panteonu. Da ga Ona svježa rasporostre u meni, Označi početak našeg susretanja U zimi, proljeću, ljetu i jeseni U svakoj godini što je još pred nama. Ona je vatrište nekog novog stanja Koje svaku tugu u srcu mom slama. |
- 10:09 - Komentari (10) - Isprintaj - #
01.01.2007., ponedjeljak
KUD VODI TRAGANJE DO IZNEMOGLOSTI...
|
MOJA PJESMA ZA DVOJE Ja sam Sanjao noćas tvoju kosu Na oba dlana, Poigravao se sa uvojcima, Da bi zora rana U njih jato zvijezda unijela... Probudi me poj Malene ptice u krošnji dunje I dan – nespokoj... Znam da ću danas u lomljivoj javi Tražiti tvoj lik, A njega nigdje ni blizu biti neće... Sam sebi spomenik Postaću usljed pogleda izgubljenog U nebu nad čelom, Zjenice će se za oblak zakačiti S namjerom vrelom Da na tom oblaku stignu do tvog lica. Ništa od tog ne bi, Vjetar okrenu oblak pogrešnim pravcem, Vid se na dvoje prebi... Mutne neke sjene prošaraše nebo, Zalud mašta i san. Tako će, eto, bez tebe, čežnjo moja, Proći i ovaj dan... Ti si od moje vatre predaleko, Imaš svoj san i put. A ja se tek oblaku nadam da nosi Vid moj u te porinut... Čemu ta žudnja i zašto srce pati Kad um hladni sve zna? Niko me nikad tebi donijeti neće Bliže od moga sna... Tako će proticati svaki moj ubogi dan, Tumač uzaludnog. Mene će dugo na nekoj raskrsnici Sresti polubudnog Onaj oblak što pogrešnim pravcem luta... Ko zna šta sve sniva Duša koja nebo želi da preleti I šta joj se zbiva?... Ja sam Sanjao noćas tvoju kosu Na oba dlana, Poigravao se uvojcima Da bi zora rana U njih jato zvijezda unijela... Probudi me poj Malene ptice u krošnji dunje I dan – nespokoj... |
- 18:16 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Moj blog je izraz želje da svoje slobodno vrijeme popunim svrsishodnim djelovanjem, da se istrgnem iz režiranih i trivijalnih dokolica i da svojoj mašti dam na volju, da pišem kako znam da volim i da volim kako znam da pišem.
PREPUŠTANJE TUPOSTI
Suviše dugo čekam izlječenje od tuposti mukle u životu tvrdom, a opet ponekad poželim mučenje pred nekom u mozgu složenom utvrdom. Ni um praotaca nije više kletva, nalazim se skrušen u vakuumu nekom. Zbunjuje me odveć istorijska sjetva, ovo vrijeme smijeha rođeno lelekom. Možda neću smoći jake krvi tijelu da dovršim sukob sa svojom tjeskobom. Doka ameba bivam u povijesnom ždrijelu, već me neke sile vjenčavaju s grobom. I sam, eto tako, dodvorih se smrti, uzalud željom izmičem starenju. Sve se zaokruži uz neki uzdah škrti i bespomoćno daje raznošenju. Pred nekom u mozgu složenom utvrdom ponekad opet poželim mučenje. Od tuposti mukle u životu tvrdom suviše dugo čekam izlječenje. Zagreb- Tuškanac 22. maja 1979. godine |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||