Dokaz
Kad su me kasnije pitali gdje sam i kako upoznao prof.dr. F.-a nisam se mogao sjetiti je li to bilo na prijamu povodom predstavljanja knjige jednog njegovog kolege ili u foajeu Lisinskog u pauzi koncerta nekog flamenco gitarista. No, nije to ni tako jako bitno, puno su važnije sve one godine koje smo nas dvojica proveli prvo samo kao dobri znanci, a kasnije i kao pravi, iskreni prijatelji. Zamislite samo, običan nastavnik povijesti u osnovnoj školi prijatelj je vrhunskog zagrebačkog psihijatra poznatog daleko izvan granica ove naše pomalo tužne domovine!
I upravo u tom razdoblju u kojem je mene i F-a. vezalo više no srdačno prijateljstvo odigrali su se događaji koje ću vam ispričati. Još u vrijeme dok smo bili samo znanci F. je objavio nekoliko vrlo zapaženih knjiga iz područja psihijatrije, "Snovi i bračni seksualni život" i "Traume modernog managera" bile su, bar u znanstvenim krugovima, pravi bestseleri, a vjerojatno su i kojem mojem cijenjenom štiocu poznate ako ništa drugo, a ono po čuvenju. Pa ipak, od izdavanja tih knjiga prošlo je već više od 10 godina, a F. nije objavio nikakav svoj novi rad. Utorkom i četvrtkom sjedilo bi obično naše malo društvo u Klubu književnika na nekadašnjem Trgu Republike i vrlo često razgovor se navraćao, nekad potaknut aktualnim događanjima, a nekad običnim asocijativnim tijekom misli jednog od nas, na temu F.-ovog nepisanja, pa bi, kad bismo popili koji viski previše, znale doći na red i razne lascivne primjedbe u pogledu njegovih brojnih ljubavnih veza (bio je okorjeli neženja) kao uzroka zatišju u njegovom radu, a ponekad bismo se sasvim opustili i razgalili te su padale i oklade o temi sljedeće F-ove knjige. F. se na te naše glupe pričice uglavnom samo smješkao, a kad smo jednom poprilično pretjerali sa zadirkivanjem, malo se namrštio, zamislio nekoliko trenutaka i rekao "Dečki, znam da je to za vas najobičnija zajebancija, no ipak ću vam reći: bit će to nešto zbilja, zbilja posebno!". A da je bio dobar prognozer pokazali su daljni događaji.
Otprilike godinu dana nakon tog našeg druženja kupio sam kao svakog jutra Večernjak i na 12. stranici ugledao naslov "Danas promocija knjige prof. F.". Iz teksta članka moglo se, po dobrom novinarskom običaju, saznati malo toga važnoga o knjizi, no zato su bila nabrojena imena članova tadašnjeg kulturnog i znanstvenog jet seta za koje se očekivalo da će biti nazočni događaju, kao i činjenica da je F. knjigu izdao u vlastitoj nakladi, obzirom da su mu je Sveučilište i Medicinski fakultet odbili sufinancirati, što je piscu članka vjerojatno bilo osobito zanimljivo jer je imalo neki, doduše još sasvim blagi, okus mogućeg sljedećeg zanimljivog skandala u znanstvenoj areni. Da, i bio je naveden naslov djela, "Porijeklo straha".
Nisam bio pozvan na promociju knjige, pa je, malo zbog uvrijeđenosti, a malo zbog toga što je bila poprilično skupa, nisam niti kupio. Zapravo, nadao sam se da će mi F. kad se sljedeći puta sretnemo objasniti sve što me je zanimalo, mislim pri tome na razlog zbog kojeg me nije pozvao na promociju kao i na sadržaj knjige, koju, usput rečeno, teško da bih imao strpljenja pročitati obzirom da je imala 497 stranica i bila, kako su izvjestili prvi površni recenzenti po novinama, napisana laiku prilično nerazumljivim znanstvenim rječnikom. No, nije sve išlo kako sam očekivao, ubrzo sam morao otputovati u tadašnju SR Njemačku zbog teške bolesti moje tete koja je živjela u Hamburgu. Par dana nakon mog dolaska teta je umrla, pa sam se, posavršavši prethodno poslove u vezi sa njenim sprovodom, vratio u Zagreb. A ovdje je već bio u tijeku skoro pa nezapamćen znanstveno-kuluturni skandal!
Novine su bile prepune pro i contra napisa o novoj F.-ovoj knjizi, s time da je ovih drugih bilo nasrazmjerno više. Kao što sam već rekao, nisam ništa znao o sadržaju knjige, pa sam počeo pažljivo čitati sve te članke i onda naposljetku shvatio: sporno je bilo 17 stranica (od 213. do 229.) u kojima je F. iznio teoriju prema kojoj su naši strahovi, osim što su posljedica raznih trauma i frustracija u razdoblju od rođenja do smrti, bili, bar u jednom dijelu, nasljeđeni iz prethodnih života koje smo proživjeli! Naime, bar koliko sam uspio shvatiti, F. je tvrdio da neovisno o tome jesmo li te živote proživjeli kao ljudi ili kao neka od životinja, nesumnjivo smo u njima doživjeli različite neugodne doživljaje koji su kod svakog živog bića uzroci nastanka straha, pa smo već prigodom dolaska na ovaj svijet sa sobom kao neki popratni teret donijeli i najrazličitije tko zna kada i kako stečene strahove.
Pokušao sam nazvati F-a da mu iskažem svoju podršku i prijateljstvo, međutim javila mi se samo telefonska sekretarica. I kasnije se uvijek ponavljalo isto, F, kao da je u zemlju propao! A kako i ne bi kad ga je stručna i laička kritika razapinjala po dnevnom i tjednom tisku, naslovi poput "Doktor znanosti ili vudu vrač?" i "Dr. F. se zalaže da reiki postane znanstvena disciplina!" bili su samo kapi u moru poniženja i uvreda njegovog znanstvenog i ljudskog digniteta. Dani su prolazili, već su se navršila dva tjedna otkad sam zadnji put razgovarao s F.-om kad me snašao novi, ovaj put zaista jeziv šok: na naslovnoj stranici Večernjeg jednog sam jutra ugledao naslov "Dr. F. izvršio samoubojstvo". Očiju zamagljenih suzama jedva sam uspio pročitati kako je F. posljednji dan, bolje rečeno, večer, proveo kod gospođice M.N., za koju sam znao da je njegova ljubavnica, i da je tijekom razgovora s dotičnom bez ikakvog povoda odjednom ustao od stola i kroz otvoreni prozor (bilo je ljeto) iskočio kroz prozor sa 7. kata te ostao na mjestu mrtav.
Kasniji naricatelji po novinama, a mnogi od njih bili su upravo oni koji su ranije vrijeđali i ismijavali F.-a, su svi redom u svojim komentarima i nekrolozima tragičan događaj pripisivali profesoroj duševnoj rastrojenosti zbog negativnih kritika njegove knjige i ugroze koja je zbog egzotične teorije iznijete u knjizi opasno zaprijetila njegovoj daljnoj znanstvenoj karijeri. Činilo se to dosta uvjerljivim, no nekako, ni sam ne znam zašto, nisam mogao povjerovati da bi se dobri F. samo tako slomio zbog raznih piskarala koja mu ni u kojem pogledu nisu bila ni do koljena.
A onda sam jednog dana u jednom ženskom časopisu pročitao intervju s M.N. Opisujući posljednje trenutke provedene s F. ona je novinarki izjavila "Pričali smo o tome kako ćemo za vikend otići na moju vikendicu, a u jednom trenutku čula sam kako moja perzijska mačka grebe po vratima sobe pa sam joj otišla otvoriti. Kad sam se vraćala prema stolu odjednom sam ugledala F.-a kako užasnuto gleda u mačku, a odmah zatim popeo se na prozor i iskoračio van. I što je najčudnije, cijelo je to vrijeme mahao rukama kao kad ptica maše krilima..."
|