Svijetlocrno

petak, 29.07.2005.

repetitio est...

razvezat ćemo ukrasne vrpce
izvaditi tijela
iz
kutija

(i nagovoriti ih da budu naša
prvo makar samo forme radi)

pa pričekati da
postanu
mi

oni poluzaboravljeni

potkupljeni požudom

samo još malo gladniji
od gladi

ali
ipak

udaljeni

dok te moj jezik
ne pronađe
tamo gdje si se zaboravila
dok si me sanjala

(s licima drugih?)

i kao dopuštaš mi
da te pretražujem
jarko žutim dodirima
istražujem
...ulazim... i... izlazim...

dok se ti sve vi-še i vi-še
smanjuješ

i napokon
(p)ostaneš dovoljno

mala

za
pod
jagodicu prsta
(vlaž-na i (k)lizava)

i onda
(baš na pravom mjestu)

popucamo

već preteški
od dodira...uzdaha...čekanja na...
i zgrčenih, drhtavih bedara

p
o
t
o
n
e
m
o

nekako obrat_no

u in-verznim bojama

(u nama)

- 18:30 - Nešto ćeš se već sjetiti (0) - Uzmi si me za po doma - #

ressu(e)rectio

postoji li neki trenutak
od zamrznutog sivila
u kojem se dodiri istroše

kože pog(r)ube
sluznice presuše?

(unatoč ljubavi?)

i zbog kojeg
zaboravimo

sve
obrišemo

osim (ponekih) riječi
presnažnih poput korova
na rubovima cesta
kojima mimoilazimo

(a možda ipak) poslije dolazi kiša
za kišobran
ispod kojeg najbolje rastemo

kao osmjesi

iz ničega

dok stojimo pred vratima
koja se otvaraju iz_nutra

mojim novim jezikom
na tvojim novim bradavicama

- 18:00 - Nešto ćeš se već sjetiti (0) - Uzmi si me za po doma - #

četvrtak, 28.07.2005.

tko će kome večeras ispričati priču za laku noć?

evo, recimo ja:

nekad si drugačija. nekad si ista. i pitam se kad zapravo postojiš, ili je možda okvir slike jedino što je stvarno?

a ja pokušavam obrisati prašinu svaki dan, radi onog ispod nje. znam, nije ona snijeg, ali ipak, da se to ispod ne smrzne. ili utopi.

kad izbrojimo sve korake, možda možemo početi brojiti iznova, neke nove koji će kad ih izbrojimo postati stari. tako to ide, i kraj ne postoji, osim kad ga zamislimo a to nam više nije smiješno.

i znaš ti bolje od mene tko te čuva kad odeš iza pospanih kapaka a ja ostanem sam. recimo: nemam drugog posla, ili, još malo preciznije: to je sve što bez tebe znam raditi.

- 19:59 - Nešto ćeš se već sjetiti (0) - Uzmi si me za po doma - #

Fata-morgana

No da, sve je zapravo samo pitanje udaljenosti. I perspektive. A nikada ne vidimo baš ono sve što bismo željeli (i trebali?) vidjeti.

- 12:52 - Nešto ćeš se već sjetiti (1) - Uzmi si me za po doma - #

Sljedeći mjesec >>

	srpanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31