petak, 07.12.2007.

¤ TUŽNA PRIČA ¤

Image Hosted by ImageShack.us



Dan, već težak od razmišljanja, miriše na dosadu. Na usnama okus kuhanoga vina i hladan dodir dlanova na obrazima. I dok se sipa pjesak, brojeći minute, u daljini negdje melodiju stvara jedan kuštravi dječak u prevelikom kaputu. Prolaze kraj njega, kao uvijek, ljudi s teretom na licu, sa prezirom u očima. Dok ih guši vlastita mržnja i oholost, u magli nestaju njihovi koraci. Zašivenih očiju propadaju u jame gluposti, vođeni tuđim riječima. Plešu golubovi opijeni muzikom, grane se njišu u ritmu s vjetrom, a oblaci zibaju zvjezde... Ponekad zvecnu novčići pa se nakloni sa smješkom, ne pokazuje tugu. Boli hladnoća dok mu noktima grebe kožu, peku rane od dodira...
Pečeni kesteni u njenim rukama... Polako prilazi, pa se saginje sa smješkom.
'Izvoli...'-kaže. Gledaju se, bez riječi. Prekinut je trenutak grubim dodirom... Onim prezirom u očima...
Dva su kestena ostala ležati na cesti, ostala su tamo gdje je on sinoć sjedio, svirajući, bez prestanka... Gdje li je otišao, da li je itko vidio kuštravoga dječaka, gdje sada svira ljudima u prolazu?
Kao da ih je briga, kao da su primjetili da ga nema... Tražila ga je, ponovno s kestenima u rukama... Tražila ga je sa suzama u očima... Jutro miriše na ruže... i dok se sipa pjesak, brojeći minute, mladost je ostala u tišini...

| 12:30 | Touch my soul... (16) | Posudi | : )

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se